REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-772/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja TERMOKLARNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku iz OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetnik iz OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 8. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika RŽ i punomoćnika tuženika, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 196,93 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. veljače 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 207,40 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. studenog 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 16. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. srpnja 2023. oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ĆŽ. S obzirom da je u vrijeme nezgode predmetno vozilo kod tuženika bilo osigurano policom automobilskog kasko osiguranja, da je na zahtjev vlasnice vozila kao tuženikove osiguranice, kod tuženik izvršen izvid i procjena štete. Vozilo je tuženikova osiguranica odlučila popraviti kod tužitelj koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 1.017,13 eur. Međutim, tuženik je po navedenom računu 24. siječnja 2024. samo djelomično izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila, i to u iznosu od 820,20 eur. Preostala je razlika od 196,93 eur, utužena u ovom postupku, a posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih limarskih i lakirerskih radova po kojoj tuženik obračunava odštetu. S obzirom da je tuženikova osiguranica ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupila svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade iz osiguranja temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka osiguranog vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. veljače 2024. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Smatra da je izvršenom isplatom u cijelosti naknadio nastalu štetu. Smatra da je cijena radova po kojoj tužitelj vrši popravak vozila prekomjerna i da ne odgovara prosječnim cijenama na području na kojem je vozilo popravljeno, odnosno da od prosječnih cijena znatno odskače. Pri obračunu odštete da je tuženik priznao uvećanje po osnovi materijala, no razliku koja i dalje preostaje da je dužna snositi vlasnica vozila koja da je izborom autoservisa sama uvećala nastalu štetu. Ukazuje da na području na kojem tužitelj popravlja vozila postoje servisi koji popravak vršne po nižoj cijeni radnog sata. Ukazuje da tužitelj faktično popravke vrši po nižoj cijeni radnog sata, a samo osiguravajućim društvima da obračunava po cijeni iskazanoj na predmetnom računu. Smatra da oštećenici imaju pravo na naknadu troška prema prosječnoj cijeni, koju da je tuženik u konkretnom slučaju i primijenio u obračunu odštete. Osporava zatraženi tijek zatezne kamate.

3./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelja ukazuje da tuženik postupa proizvoljno jer da je i samom tužitelju u drugim slučajevima odštetu u visini troškova popravka obračunavao i podmirivao prema cijeni radnog sata kao i u računu koji je predmet spora. Tuženik pak navodi da se radilo o razdoblju početka 2022., kada da su stranke imale široku poslovnu suradnju, koja da je u međuvremenu prestala.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: sudska praksa (list 8 do 26, 29 do 43, 48 do 57, 94 do 106 spisa), očitovanje regulatorne agencije (list 27 do 28 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2022. (list 44 do 47 spisa), račun za popravak (list 59 spisa), izvid štete (list 60 spisa), obračun i potvrda o plaćanju (list 61 do 623 spisa), cjenik (list 65 spisa), obavijest o ustupu potraživanja i ugovor o ustupu tražbine (list 66 do 69 spisa), polica osiguranja i uvjeti (list 79 do 89 spisa), računi drugih autoservisa (list 90 do 93, 110 do 134, 138 do 140 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade iz osiguranja u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak osiguranog vozila.

7./ Među strankama nije sporno da je 19. srpnja 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je u to vrijeme kod tuženika bilo osigurano policom automobilskog kasko osiguranja. Nije sporno da je tuženik, na temelju izvršenog izvida štete, za popravak predmetnog vozila isplatio naknadu iz osiguranja u iznosu od 820,20 eur, isplatom izvršenom 24. siječnja 2024. Nije sporno da je predmetno vozilo popravio tužitelj te je za izvršeni popravak ispostavio račun, u iznosu od 1.017,13 eur. Među strankama nije sporno da je na predmetnom računu tužitelj pravilno obračunao količinu radnih sati potrebnih za popravak oštećenog vozila, nije sporno da je tužitelj radne sate obračunao po cijeni od 42,11 eur, uvećanoj za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Nije sporno da neisplaćena razlika temeljem predmetnog računa predstavlja razliku u visini cijene radnog sata prema kojoj tuženik kao osiguratelj obračunava odštetu. Nije sporno da je tuženikova osiguranica s tužiteljem zaključila ugovor u ustupu tražbine radi ispunjenja kojim mu je ustupila svoju tražbinu prema tuženiku koja je predmet spora.

8./ Među strankama je sporna mjerodavna cijena radnog sata po kojoj je tuženik kao osiguratelj dužan izvršiti plaćanje osigurnine u visini troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik naime smatra da cijena radnog sata po kojoj tužitelj vrši popravke na odgovara prosječnim cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Ovo stoga što da postoje servisi koji popravke obavljaju i po nižim cijenama, a odabirom skuplje usluge popravka da je sam oštećenik pridonio visini štete i da stoga nema pravo na naknadu. Sporan je i tijek zatezne kamate.

9./ Sukladno odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), i priloženim Općim uvjetima za osiguranje, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Sukladno odredbi čl. 17. st. 5. Općih uvjeta, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

10./ Ugovorne odredbe ne sadrže pojedinosti o utvrđivanju visine štete po osnovi troškova popravka prilikom isplate naknade iz osiguranja. Stoga ne proizlazi da bi predmetnim ugovorom o osiguranju bila predviđena bilo kakva ograničenja prilikom utvrđivanja naknade iz osiguranja s obzirom na cijenu radnog sata potrebnog za popravak određenog vozila.

11./ Neosnovano po ocjeni ovog suda prigovara tuženik za cijena radnog sata po kojoj je izvršen popravak osiguranog vozila (od 42,11 eur) ne bi bila primjerena i da ne bi odgovarala uobičajenim tržišnim cijenama.

12./ Naime, ako se ima u vidu da je predmetno vozilo oštećeno 19. srpnja 2023., da je popravak ovog vozila obavljen kod tužitelja 12. siječnja 2024., kada je i izdan račun za izvršeni popravak, razvidno je iz isprava koje je priložio tužitelj, a koje okolnosti tuženik ne osporava, da je i u ranijim razdobljima tuženik vršio obračun i isplatu odštete podmirivanjem tužiteljevih računa za izvršeni popravak vozila po navedenoj cijeni radnog sata (računi s početka 2022.). I u tužiteljevom cjeniku od 1. rujna 2022. iskazana je navedena cijena radnog sata. Neosnovani su stoga navodi tuženika da ovako obračunata cijena ne bi bila mjerodavna jer je očito da se radi o cijeni prema kojoj tužitelj popravke vrši kroz dulje razdoblje, a po kojoj je tužiteljevoj cijeni i sam tuženik u nekim slučajevima obračunao naknadu iz osiguranja. S obzirom na navedeno, nisu osnovane tvrdnje tuženika da navedena cijena ne bi odgovarala cijenama na mjerodavnom tržištu za popravak vozila jer da postoje servisi koji popravke vrše i po nižim cijenama. Naime, okolnost da drugi servisi popravak vrše po nižim cijenama, imajući u vidu okolnosti utvrđene u konkretnom slučaju, da tužitelj kroz duže razdoblje (od kraja 2022.) obračunava cijenu po kojoj je i izvršio popravak u konkretnom slučaju, ne ukazuje da navedena cijena ne bi bila mjerodavna na tržištu popravka vozila. Pri tome, visina po kojoj tuženik obračunava odštetu, može, ali i ne mora ovisiti o opsegu i načinu suradnje stranaka, na koju okolnost upire tuženik. S obzirom na izložene okolnosti, neosnovana je po ocjeni ovog suda tvrdnja tuženika da bi tužitelj predmetnu cijenu obračunavao samo u odnosu na osiguravajuća društva. Naime, s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, a da tuženik nije iznio činjenice kojima bi navedenu tvrdnju potkrijepio, te da osnovanost ovog tuženikovog navoda ne proizlazi iz isprava priloženih spisu, odbijen je kao nepotreban tuženikov dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja pregledom tužiteljeve poslovne dokumentacije na okolnost cijene radnog sata obračunate u izdanim računima za popravak vozila u spornom razdoblju. Nisu stoga osnovane tvrdnje da bi tuženikova osiguranica odabirom popravka vozila kod tužitelja pridonijela visini nastale štete.

13./ Dakle, ne proizlazi da bi isplatom naknade iz osiguranja u utuženom iznosu tužitelj od tuženika potraživao osigurninu u iznosu većem od nastale štete na osiguranom vozilu. Slijedom navedenog utvrđeno je da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za izvršeni popravak vozila tuženik nije u cijelosti izvršio svoju obvezu isplate osigurnine te da je dužan isplatiti i preostali dio troškova potrebnih za učinjeni popravak osiguranog vozila, u utuženom iznosu.

14./ S obzirom da je djelomičnu isplatu naknade iz osiguranja tuženik izvršio 24. siječnja 2024., svakako je tuženikova obveza dospjela prije no što proizlazi iz tužiteljevog zahtjeva za isplatom zateznih kamata, jer tužitelj zatezne kamate potražuje počevši od 6. veljače 2024. pa ja tako određen tijek zateznih kamata u skladu s odredbama tuženikovih Općih uvjeta. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

15./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) i obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (prema T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu 8. listopada 2024. (prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od 50,00 eur,

dakle ukupno 150,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 187,50 eur.

16./ Zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ovo stoga što se, u skladu s odredbom čl. 335. istoga zakona, ročište za objavu presude održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, presuda se strankama, ako o ročištu nisu redno obaviještene dostavlja u skladu sa zakonskim odredbama o dostavi pismena, a ako su o ročištu uredno obaviještene, ističe se istog dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda pa dolazak tužiteljevog punomoćnika na ovo ročište nije bio potreban radi vođenja parnice.

17./ Sudska pristojba za tužbu priznata je u plaćenom iznosu od 6,63 eur, a za presudu u iznosu od 13,27 eur, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.,).

18./ Slijedom navedenog, tužitelju je priznato pravu na naknadu parničnih troškova u iznosu od 207,40 eur, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova utvrđen neosnovanim.

19./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj kao i u odnosu na glavno potraživanje.

U Zagrebu 21. studenog 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1.tužitelju, po punomoćniku

2.tuženiku, po punomoćniku