98. P-1033/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257 zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 69,53 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja VP, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika, Denisa Lauca, odvjetnika, donio je i objavio 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 69,53 €, sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2024,. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 €.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. studenog 2023., nastala je šteta na vozilu, marke i tip Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, TP iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. studenog 2023, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238110511168/1. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 50-P1- 2 a koji račun u ukupnom iznosu od 493,63 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 424,10 €. Razliku od 69,53 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada lakirera koji oni priznaju. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 9. travnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 69,53 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost te osporava visinu tužbenog zahtjeva, u bitnome smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Pž-3769/12-3 (list 8-13 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Pž-914/2024-2 (list 14-19 spisa), mišljenje agencije za zaštitu tržišnog natjecanja ( list 20-25 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Pž- 387/2024-2 (list 26-30 spisa), presudu Vrhovnog suda Rev 818/11-2 (list 31-34 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Pž-3971/2023-2 (list 35-42 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Pž-1794/2023- (list 43-47 spisa), račun 50-P1-2 (list 49 spisa), izvid štete od 13.11.2023. (list 50 spisa), obrazložene ponude (list 52- 53 spisa), cjenik Bokavšek d.o.o.(list 54 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine (list 57- 60 spisa),potvrde o isplati štete (list 73-76 spisa), račun 629/01/01 uz potvrdu o plaćanju (list 80-82 spisa), račun 188/01/01 uz potvrdu o plaćanju (list 84-86 spisa), račun 190/01/67 uz potvrdu o plaćanju (list 87-89 spisa), račun 13/VP1/1 (list 90 spisa), račun 57/01/01 uz potvrde o plaćanju (list 92-94 spisa), račun 103/01/01 uz potvrde o plaćanju ( list 95-97 spisa), račun 24/01/01 uz potvrde o plaćanju ( list 98- 100 spisa), račun 32/01/01 uz potvrdu o plaćanju ( list 101-102 spisa), račun 485/01/01 uz potvrde o plaćanju ( list 103-105 spisa), te presudu Vrhovnog suda Revd-2728/2024-2 (list 109-112 spisa)

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 69,53 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporan sam nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava sam nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (424,10 € od ukupno traženih 493,63 €), te da je u svojoj ponudi na listu 52 spisa, tuženik izrijekom naveo da odgovornost tuženika za naknadu štete po navedenoj prometnoj nezgodi NIJE SPORNA, a koje postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran odnosno da je doista smatrao da do štetnog događaja uopće nije došlo, odnosno da osiguranik tuženika nije odgovoran za štetni događaj, tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete (i to skoro 85% od ukupnog iznosa štete). Pri tome se ukazuje da je i sam tuženik naveo da ističe predmetne prigovore, isključivo jer smatra da tužitelj nije predložio već u tužbi dokaze na te okolnosti, što također potvrđuje ocjenu suda da se radi o paušalnim prigovorima posebno imajući u vidu nespornu činjenicu da je najveći dio štete već platio u mirnom postupku.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 50-P1-23 odnosno po cijeni od 33,18 € plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj a 50-P1-23 (list 51 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu HP te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 493,63 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 6,8 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 33,18 € plus PDV.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 54 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 33,18 € uvećano za PDV, a koju činjenicu tuženik nije osporavao.

12. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj UP fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

14. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

15. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 9. travnja 2024. kojim je oštećena TP svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 69,53 € ustupila tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 33,18 € po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 69,53 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 52 spisa) je razvidno da je oštećenica podnijela odštetni zahtjev 8. studenog 2023., no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (22. ožujka 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. (tako i VSRH, Rev-550/14, Rev-934/14, Rev x- 1171/17, Rev-1052/13, Rev i Rev-323/18 od 9. lipnja 2021.).

19. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

20. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem TP i ovlaštene osobe tužitelja jer tužitelj nije određeno ni naveo na koje okolnosti bi se navedeni dokazi izvodili, dok je dokaz za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN i HANFE kao i tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po gore navedenim cijenama na jednako kvalitetan način, ovaj sud odbio budući je između stranaka u biti sporno pravno pitanje te budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

21. Dodatno se ukazuje da tuženik u ponudi na listu 52 spisa, visinu štete procjenjuje na iznos od 541,71 € te također u svom odgovoru na tužbu ističe da je isplatom iznosa od 541,71 € ispunio svoju obvezu te također i dostavlja potvrde o isplati na listu 73 i 74 spisa iz kojih proizlazi da je tuženik isplatio iznos od ukupno 541,71 €. Međutim, iz potvrde o plaćanju na listu 74 spisa, ovaj sud je mogao nedvojbeno utvrditi da je tuženik upravo kako je to tvrdio tužitelj, isplatio tužitelju iznos od 424,10 €, dok iz potvrde na listu 73 spisa, proizlazi da je tužitelj isplatio 117,61 €, ali ne tužitelju niti neposrednom oštećeniku TP, već društvu Stimor d.o.o. (za koje nije razvidno kakvu bi ulogu imalo u ovom slučaju) pa je slijedom toga tuženikova predmetna tvrdnja o isplati ukupno iznosa od 541,71 € po predmetnoj šteti, ostala sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a nedokazana, jer tuženik na tu okolnost nije dostavio druge dokaze niti je predlagao druge dokaze, iako je teret dokaza te činjenice bio na njemu.

22. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

23. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 € (Tbr. 7. t. 9. Tarife) što uvećano za PDV, iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

24. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke.

Zagreb, 21. studenog 2024.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana