REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1242/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1228/2021-3 od 16. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj P-396/2020-57 od 16. ožujka 2021., u sjednici održanoj 21. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tuženice i preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1228/2021-3 od 16. ožujka 2022. u toč. II. izreke, u dijelu kojim je preinačena toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude, na način da se prihvaća djelomično žalba tuženice, a odbija žalba tužiteljice i sudi:
I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati novčane iznose od:
- 8,46 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2007.,
- 8,44 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2007.,
- 8,55 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2007.,
- 8,51 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2008.,
- 8,66 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2008.,
- 8,75 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2008.,
- 33,80 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2008.,
- 32,97 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2008.,
- 32,64 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2008.,
- 33,04 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2008.,
- 32,45 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2008.,
- 32,48 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2008.,
- 32,83 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2008.,
- 56,11 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2008.,
- 53,28 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2008.,
- 56,88 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2009.,
- 57,43 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2009.,
- 57,68 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2009.,
- 57,00 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2009.,
- 57,12 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2009.,
- 56,07 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2009.,
- 55,29 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2009.,
- 55,50 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2009.,
- 55,91 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2009.,
- 55,87 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2009.,
- 55,46 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2009.,
- 56,24 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2009.,
- 56,42 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2010.,
- 57,74 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2010.,
- 57,54 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2010.,
- 58,74 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2010.,
- 58,51 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2010.,
- 58,95 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2010.,
- 62,79 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2010.,
- 62,00 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2010.,
- 64,42 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2010.,
- 63,58 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2010.,
- 52,24 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2010.,
- 65,07 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2010.,
- 58,14 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011.,
- 55,98 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2011.,
- 56,82 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2011.,
- 55,85 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2011.,
- 56,03 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2011.,
- 60,11 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2011.,
- 60,42 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2011.,
- 63,92 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2011.,
- 62,16 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2011.,
- 60,25 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2011.,
- 51,75 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2011.,
- 51,46 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2011.,
- 52,41 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012.,
- 53,10 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012.,
- 53,13 eura sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2012.,
- 52,72 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2012.,
- 53,04 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2012.,
- 53,21 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2012.,
- 52,89 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2012.,
- 52,69 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2012.,
- 52,71 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012.,
- 52,12 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2012.,
- 52,76 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2012.,
- 53,06 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2012.,
- 52,84 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2013.,
- 51,64 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2013.,
tekućim od 1. listopada 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.114,63 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. I., V. i VII. izreke kojima je utvrđena djelomična ništetnost Aneksa 2. Ugovora o kreditu br. 257/2002 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. studenoga 2004. u dijelu kojim je ugovoreno da će kamatna stopa biti promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke te kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.447,50 kn, a odbijen taj zahtjev tuženice u cijelosti.
1.1. Odluka je preinačena u dijelu toč. II., III. i VI. na način da je prihvaćena isplata, s naslova stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi, novčanih iznosa u valuti CHF od ukupno 4.492,32 CHF sa kamatama, dok je prvostupanjski sud dosudio iznos u valuti kn odnosno 24.310,96 kn sa zateznom kamatom, kao i na način da je prihvaćena isplata, s naslova stečenog bez osnove zbog više plaćenog iznosa s te osnove prilikom prijevremene otplate kredita, novčanog iznosa u valuti CHF od 2.553,13 CHF sa kamatom, dok je prvostupanjski sud dosudio iznos u valuti kn odnosno 15.932,67 kn sa zateznom kamatom. Tužiteljici su dosuđeni daljnji troškovi postupka u iznosu od 2.812,50 kn sa kamatom kao i trošak žalbenog postupka od 1.321,88 kn s kamatom dok je zahtjev tuženika odbijen.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 3617/2022-2 od 17. siječnja 2024. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravna pitanja:
"1. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?
2. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je određen način promjene ugovorne kamatne stope u ugovoru o kreditu, naložiti kreditoru isplatu stečenog bez osnove uslijed ništetnosti predmetne odredbe na način da iznos odredi u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja iako je tužitelj kredit otplaćivao u kunama, ili presudom naložiti isplatu u istoj valuti u kojoj je tuženik stekao sporni iznos, odnosno u kunama?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine nižestupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženice je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Aneksa 2. Ugovora o kreditu br. 257/2002 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. studenog 2004. u dijelu kojim je ugovoreno da će kamatna stopa biti promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke, te zahtjev za isplatu s naslova stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi u valuti CHF te zbog više plaćenog iznosa s te osnove prilikom prijevremene otplate kredita.
7. Povodom revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje:
8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno jednostranoj odluci banke pozivajući se na vezanost za odluku u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502.c ZPP smatrajući da u ovom slučaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. ima izravni učinak na razrješenje predmetnog spora.
9. Pritom su proveli i ocjenu dokaza, saslušanjem tužiteljice i njenog supruga i drugih dokaza, te zaključili o nepoštenosti odredbe Aneksa 2. ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke jer je u vrijeme sklapanja predmetnog aneksa ugovora tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koji sadržavaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu promjenjive kamatne stope. Pozivaju se na odredbe čl. 81. i dr. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP).
10. Tuženica naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava i zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ČP koju je tuženica predložila. Naime, tuženica smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost.
11. Za odgovoriti je da je sud, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu promjenjive kamatne stope.
12. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz saslušanjem svjedokinje na okolnost "… da se s tužiteljicom pregovaralo o odredbama ugovora i da je ista bila upozorena na pojedine odredbe ugovora."
13. Ovdje je u tom smislu ukazati na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci broj U-III-1593/2021 i dr. od 29. studenoga 2023. u kojoj je, među ostalim, navedeno da Ustavni sud konzistentno ponavlja:
- da je svaka stranka dužna obrazložiti dokazni prijedlog navodeći na koje odlučne okolnosti se određeni dokaz predlaže i zašto je važan za postupak,
- ako se dokazni prijedlog odnosio na to da se sasluša zaposlenik banke koji nije sklopio s potrošačem ugovor, taj svjedok o odlučnim okolnostima ne može imati relevantna saznanja i takav je dokaz neprikladan za utvrđivanje odlučnih činjenica,
- ako se dokazni prijedlog odnosio na to da se sasluša zaposlenik banke koji je sklopio s potrošačem ugovor (ovdje ČP), primjereno se mora obrazložiti taj dokazni prijedlog jer obveza suda saslušati zaposlenika banke odnosi se samo na obavijesti koje bi po svom sadržaju sudu bile dostatne za nedvojben zaključak da se potrošačev "pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati informiranim", što ovdje nije slučaj,
- da se isto odnosi na situaciju ako banka nije sudu obrazložila da je predloženi zaposlenik banke prije sklapanja ugovora potrošaču rastumačio sve parametre promjene kamatne stope, način njihove promjene i utjecaj njihovog kretanja na novčanu obvezu potrošača.
14. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz i po mišljenju ovog vijeća nije trebao biti izveden. To jer tako općenito obrazložen dokazni prijedlog ukazuje da njegov sadržaj nije mogao utjecati na ishod i pravičnost postupka u cjelini. Načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju nije povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu, a tuženici je o toj okolnosti omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku ali odgovarajućim dokaznim prijedlozima.
15. Tuženica je mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, što nije učinila. Na navedeni način odgovoreno je na postavljeno pravno pitanje.
16. Slijedom navedenog, budući je nižestupanjski sud, u dijelu kojim je potvrdio prvostupanjsku odluku u toč. I. izreke, pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je djelomično odbiti reviziju tuženice i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. III. izreke.
U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje:
17. Navedenim pitanjem tuženica problematizira posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u pogledu valute pripadajućih novčanih iznosa stečenih bez osnove, a pobijana odluka temelji se na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u nizu odluka revizijskog suda.
18. Potrošaču pripada pravo na povrat po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini razlike između plaćenih iznosa kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom, u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud, pravno je shvaćanje revizijskog suda iznijetog u odluci broj Rev 777/2022-2 od 21. rujna 2022. i dr.
19. Odredbom čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO/05) propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, da se ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
20. Stoga je temeljna obveza ugovornih strana, u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, povrat u prijašnje stanje na način da svaka strana ima vratiti drugoj sve što je primila na osnovi takve odredbe, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, onaj koji je to ispunjenje primio obvezan je dati odgovarajuću naknadu u novcu.
21. Imajući u vidu da su mjesečni anuiteti na ime otplate predmetnog kredita isplaćivani u kunama primjenom valutne klauzule, to bi tužiteljici pripadalo pravo potraživati dužne iznose u kunama. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u ovosudnoj odluci broj Rev 258/2021-2 od 28. rujna 2022.:
„U slučaju kada sud utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope ugovorne kamate u ugovorima o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, tužitelju pripada pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe u valuti kn u kojoj je tužitelj vršio uplate u ispunjenje ugovora.”
22. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u kondemnatornom dijelu prvostupanjske odluke u toč. II. i III. izreke time da je, imajući u vidu zabranu reformatio in peius, zateznu kamatu na pojedine iznose valjalo odrediti od 1. u mjesecu za prethodni mjesec.
23. Međutim, budući je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22- dalje: Zakon), to je valjalo pripadajuće iznose dosuditi u valuti euro preračunavanjem i zaokruživanjem iznosa - primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn, prema odredbi čl. 39. Zakona.
24. Zatezne kamate su određene primjenom čl. 29. ZOO/05.
25. Imajući u vidu polovičan uspjeh tuženice u ovom stadiju postupka u odnosu na pobijani dio, te odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, to je temeljem odredbe čl. 166. ZPP odlučeno kao u toč. IV. izreke rješenja.
Zagreb, 21. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
