Poslovni broj: Usž-4049/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FJ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Zadar, Narodni trg 1, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1689/2023 od 11. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1689/2023 od 11. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba kojom je tužiteljica tražila poništenje građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/17-01/000177, urbroj: 2198/01-5- 18-0017 od 7. ožujka 2018., te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Sud nije uzeo u obzir činjenicu da tužiteljici zapravo nikada osobno nije dostavljena osporavana građevinska dozvola što se može jasno utvrditi iz dostavnice u spisu predmeta, jer se na dostavnici ne nalazi potpis tužiteljice niti bilo koga iz njenog domaćinstva, te se poziva na odredbe Zakona o parničnom postupku i članak 40. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je za postojanje građevinske dozvole saznala tek 24. travnja, a tuženiku se obratila 26. travnja 2023. sa zahtjevom da joj se dostavi pobijana građevinska dozvola. Smatra da je građevinsku dozvolu trebala primiti osobno na vlastite ruke, a nikako dostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću. Predlaže da sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužiteljice odbačena je pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno. Prvostupanjski sud se također poziva i na odredbu članka 40. stavak 1. istog Zakona koja propisuje da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje. Navedeno rješenje prvostupanjski sud temeljio je na utvrđenju prema kojem je pobijana građevinska dozvola tuženika tužiteljici uredno dostavljena 22. ožujka 2018. ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću sukladno odredbi članka 85. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), pa kako je tužiteljica tužbu podnijela 27. lipnja 2023. to je podnesena nakon zakonom propisanog roka koji je istekao dana 23. travnja 2018.

5. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda, budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dostava građevinske dozvole tužiteljici izvršena upravo sukladno pravilima o osobnoj dostavi kako je to propisano odredbom članka 85. Zakona o općem upravnom postupku, a što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu predmeta i iz koje je razvidno da je dostavljač prvo ostavio pisanu obavijest 14. ožujka 2018., a u poštanski sandučić pošiljku ostavio dana 22. ožujka 2018., koji dan se smatra danom uručenja pismena, stoga žalbeni navodi žaliteljice nisu osnovani. Naime, stavkom 5. navedenog članka Zakona je izričito propisano da se dostava smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kada je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, pa neosnovano tužiteljica smatra da osobna dostava podrazumijeva dostavu na ruke naslovljenoj osobi, slijedom čega u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe članka 40. stava 3. Zakona o upravnim sporovima na koju se poziva.

6. Kako tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

7. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

8. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi članka 128. stavak 4., te članka 148. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić