Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-171/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busije kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UJ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. studenog 2021. broj K-133/2019, u sjednici održanoj 21. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika branitelja odvjetnika Davora Marčeca, a u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog UJ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi UJ za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda, pa se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo

II. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog UJ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi UJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisana u točki I. i II. izreke te presude te je pod točkom III. izreke osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Potom, na temelju članka 56. KZ/11. optuženom UJ izrečena je uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo (točka IV. izreke).

1.2. Pod točkom V. izreke na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11. optuženiku je oduzet osobni automobil marke BMW serije 4, model 430, broja šasije [broj šasije].

1.3. Pod točkom VI. izreke na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/24, 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08.), a u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 6. ZKP/08., optuženi UJ je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka te mu je nalaženo nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 3.460,00 kuna s osnove prevedenog vještačenja i dopune istog, u iznosu 800,00 kuna s osnove prevođenja po sudskom tumaču i paušalni iznos od 3.000,00 kuna, sve u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se optuženi UJ, po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno izrekne blaža sankcija i odbije prijedlog za oduzimanje vozila, a podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

5. Na zahtjev istaknut u žalbi, optuženik i njegov branitelj, te državni odvjetnik obaviješteni su o datumu održavanja sjednice. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjenika branitelja, odvjetnika Davora Marčeca. Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika i optuženika u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Žalitelj smatra da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. iz razloga što je izreka presude proturječna razlozima, odnosno ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije jasno naznačeno u izreci što bi bilo krivotvoreno, odnosno kakva je isprava bila prije preinake i kakva je nakon preinake i nema razloga o odlučnoj činjenici kod odluke o oduzimanju vozila zbog čega se vozilo oduzima. No, takvim sadržajem žalbenih navoda žalitelj ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala (i odlukom o oduzimanju vozila), što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove. Pored toga, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sebi niti izreci presude. Iz danih razloga u potpunosti je vidljivo što je i zbog čega je sud prvog stupnja odlučio na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude, pa tako i u pogledu odluke o oduzimanju predmetnog vozila. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza i utvrđenje svih relevantnih činjenica uz pravnu ocjenu inkriminirane radnje i zaključak da je optuženik ostvario elemente bića kaznenog djela zbog kojih je proglašen krivim.

7.1. Budući da istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj nije ostvarena, a niti je ovaj sud drugog stupnja ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ustraje na postavkama obrane i u žalbi opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda da bi u postupku bilo na potpuno pouzdan i nedvojben način utvrđeno da su se u njegovom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., pri čemu se daje subjektivna analiza dokaza koji su u postupku izvedeni te ih se tumači na način kako to ide u prilog optuženiku. Pa tako žalitelj ističe da ne postoji niti jedan dokaz da je inkriminirane radnje poduzeo upravo optuženik, a da je predmetno vozilo popravljao njegov kolega limar iz Njemačke prema zajedničkog dogovoru, i to raspunktirao sa stare šasije broj šasije i stavio ga na novu šasiju, što je u Njemačkoj dopušteno, te da sam optuženik ne raspolaže stručnim znanjem (budući je mehaničar, električar te se bavi sitnim popravljanjem vozila) za poduzimanje inkriminiranih radnji što proizlazi iz provedenog vještačenja prema kojem takvi radovi pretpostavljaju uporabu sofisticirane opreme i vrsno znanje limarskih radova. Osim toga, tako obavljenim radnjama isprava je ostala neizmijenjena, vozilo je zakonito kupljeno i uvezeno u Republiku Hrvatsku, po uobičajenoj proceduri za uvoz vozila, na takvo vozilo je stavljena nova zakonito kupljena karoserija, dakle vozilo se sastoji od uvezenog vozila i dijela koji je kupljen od ovlaštenog predstavnika te nikakva pogodnost nije nastala za optuženika i nikako nije mogao prikriti da je vozilo ranije sudjelovalo u prometnoj nesreći i da je bilo oštećeno. Dakle, nije izrađeno novo vozilo već je izvršen popravak karamboliranog vozila.

9. Međutim tim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, budući da je sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo pod uvjetima i na način kako je to opisano izrekom presude. O svim činjeničnim i pravnim utvrđenjima dao prvostupanjski sud je da logične i valjano argumentirane razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, optuženik poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela i u žalbi sugerira kako tijekom postupka nije utvrđena namjera optuženika za krivotvorenjem isprave jer da je radnja prijenosa stvarnog broja šasije, koju je obavio njegov kolega, u Njemačkoj dopuštena, a da za ovakav popravak karamboliranog vozila (što u stvarnosti nije promjena) ne postoji propisana procedura, što da bi se potvrdilo pribavljanjem očitovanja od Centra za vozila Hrvatske, kao i pribavljanjem podataka od BMW Tomić& Co koju proceduru oni primjenjuju kod mijenjanja šasije u udjelu koji je veći od 50 %, a da su se pribavili ti podaci potvrdili bi navode obrane da nema protupravnosti u postupanju optuženika, time ni postojanja obilježja kaznenog djela.

10.1. No, optuženik evidentno propušta iz vida da prema dopisu Centra za vozila Hrvatske od 26. listopada 2018. proizlazi da je člankom 16. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila ("Narodne novine" broj 148/08., 36/10., 52/13., 111/14. i 122/14.), tada važećim, kao i kasnijim, propisana procedura, dakle za vozilo koje nema utisnut broj šasije ili taj broj nije utisnut na pločici proizvođača vozila, tehnički pregled vozila može se ovjeriti samo ako se prethodno na osnovi naloga nadležnog tijela, utisne odgovarajuće brojeve. U slučaju naknadno utisnutog broja šasije izdaje se nova prometna dozvola i knjižica vozila. Osim toga, kod promjene karoserije, nakon utiskivanja novog broja šasije, vozilo se podvrgava postupku ispitivanja sukladno točki VIII. Kataloga promjena koje podliježu ispitivanju vozila Pravilnika o ispitivanju vozila ("Narodne novine" broj 152/09 i 8/15).

10.2. Nadalje, prvostupanjski sud je opravdano na raspravi 16. ožujka 2021. (list 198) odbio prijedlog obrane za pribavljanjem podataka od BMW Tomić& Co, kao i dodatne podatke od Centra za vozila Hrvatske, a u pogledu te odluke je u točki 3.2. presude iznio uvjerljive i valjano argumentirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon toga rasprava započela iznova 15. studenog 2021. na kojoj obrana nije imala dokaznih prijedloga.

10.3. Optuženikova obrana da nije on osobno učinio inkriminirane radnje nego je to napravio limar u dogovoru s njim je s razlogom ocijenjena neuvjerljivom i usmjerenom izbjegavanju od kaznene odgovornosti, o čemu je prvostupanjski sud iznio valjano argumentirane razloge pod točkom 8.1. pobijane presude koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, posebice imajući u vidu cjelovitost optuženikove obrane u postupku iz koje proizlazi da je znao što treba učiniti, koji je redoslijed, da treba izvršiti prvo homologaciju, onda otići na carinu, a potom registrirati vozilo jer mu to nije prvi puta, odnosno koje radnje je sve poduzeo te da se time bavi već 20 godina i to radi stalno, odnosno u svojoj praksi od 20 godina što ima servis za popravak i servis BMW vozila.

10.4. S obzirom na takva utvrđenja pravilno je otklonjena obrana optuženika i u dijelu da nije znao da je zabranjeno sa stare karoserije izuzeti dio na kojem se nalazi broj šasije i staviti ga na novu karoseriju bez broja jer je to normalno iskustvo u Njemačkoj. Naime, optuženik ne spori u svojoj obrani da zna da je šasija identitet vozila, njegova "osobna iskaznica", a kao osoba koja obavlja poslove automehaničara te usluge tehničkog pregleda za druge nije laik po tom pitanju te je znao da bez broja šasije na karoseriji neće biti u mogućnosti registrirati vozilo i dobiti prometnu dozvolu Republike Hrvatske, kao i da se provođenjem propisane procedure mijenja broj šasije. K tome, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila zaključio da neovisno o tome je li ukucavanje brojeva šasije učinjeno u Njemačkoj ili Republici Hrvatskoj to ne utječe na utvrđenje da je promijenjen identitet vozila i da se nije poštivala procedura.

10.5. Naime, protivno navodima žalitelja, provedenim vještačenjem sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila jasno je utvrđeno da postoje dijelovi svakog vozila koji su zamjenjivi i koji ne mijenjaju identitet vozila, te da je karoserija vozila na kojoj je utisnut broj šasije, a broj šasije je identifikacijska oznaka vozila, dio čijom se zamjenom mijenja identitet vozila. Vještak je jasno i potpuno, u skladu s izvedenim dokazima utvrdio da je u Saveznoj Republici Njemačkoj kupljen karambolirani osobni automobil marke BMW serije 4 model 430 d broja šasije [broj šasije] za koje karambolirano vozilo je prošao carinski postupak i plaćena sva potrebna davanja kao otpadno vozilo. Od generalnog zastupnika za BMW vozila Tomić&Co d.o.o. je kupljena karoserija za taj tip vozila koja je karoserija bila bez utisnutog broja šasije, a prema nalazu i mišljenju provedenog mehanoskopskog vještačenja utvrđeno je da je broj šasije [broj šasije] na originalnom limu koji je skinut s drugog vozila, postavljen na novu karoseriju, a boja vozila iz kojeg je skinut lim sa otisnutim brojem šasije je crne boje. Na temelju popravljenog vozila s novom karoserijom i drugom bojom od originalne boje koja je bila crna, a sada je boja vozila crvena, u Stanici za tehnički pregled vozila Auto Remetinec vozilo je prošlo tehnički pregled i provjere te je takvo vozilo registrirano 25. kolovoza 2017.

10.6. Na temelju sveobuhvatne analize provedenih dokaza, pozivajući se prvenstveno na nalaz i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu vozila, iskaze svjedoka FJ i AJ te dokumentaciju priloženu spisu pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju kupnjom nove karoserije koja je prodana bez broja šasije i postavljanjem iste na kupljeno karambolirano vozilo i prebacivanjem sa karambolirane karoserije originalnog broja šasije na novu karoseriju očito nije poštivana propisana procedura utvrđena Pravilnikom o tehničkom pregledu vozila. Radnjom postavljanja lima sa ukucanim brojem šasije koju je optuženik poduzeo mehaničkim putem na način da je prethodno skinuo sa karamboliranog vozila kojeg je uvezao, te ga kao takvog ga registrirao i koristio u prometu, optuženik je postupao u cilju da prikaže da se radi o istom vozilu. Upravo na taj način je napravljena lažna isprava, pa se stoga nikako ne može govoriti o tome da radnjama optuženika nisu ispunjenja obilježja predmetnog kaznenog djela. Osim toga, kvaliteta i pouzdanost provedenog vještačenja nije dovedena u sumnju paušalnim žalbenim prigovorom "...da relevantne okolnosti nisu utvrđene" provedenim vještačenjem.

10.7. Dakle, žalbenim navodima optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optuženik nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da su se u optuženikovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave za koje je proglašen krivim, što je prvostupanjski sud u svojoj presudi valjano i obrazložio.

10.8. Iz navedenih je razloga neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u svezi i zbog povrede kaznenog zakona koja se u žalbi ističe sadržajno samo kao posredna povreda.

11. Optuženi UJ je u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

12. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda se ne ograničava samo na kreiranje ostvarenog kaznenog djela iz zakonskog opisa, pravnih formulacija i činjeničnog učina, već sud mora izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za odluku o vrsti i mjeri kazne.

13. Prvostupanjski sud je, olakotnim, cijenio prijašnju neosuđivanost optuženika što upućuje da je inkriminirani događaj izolirani slučaj u njegovom životu, a ne trajno obilježje ličnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao. Imajući u vidu utvrđene okolnosti, kako otegotne, tako i olakotne, prvostupanjski sud je utvrdio postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženik neće činiti kaznena djela.

14. U pravu je žalitelj da je trebalo s više pozornosti cijeniti utvrđenu olakotnu okolnost, dakle usklađenost optuženikovog ranijeg ponašanja sa zakonima. Ova okolnost, imajući u vidu da otegotne okolnosti nisu utvrđene, doista upućuje na zaključak o postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja kazne, ubuduće, neće činiti kaznena djela, uslijed čega se izrečena uvjetna osuda s rokom povjerenja tri godine ukazuje prestrogom.

14.1. Naime, vodeći računa o pravilnom značaju prijašnje neosuđivanosti optuženika u kontekstu nepostojanja otegotnih okolnosti, ocjena je ovog suda da ta okolnost opravdava nešto kraći rok provjeravanja od onog koji je optuženiku određen u pobijanoj presudi. Stoga se kazna zatvora od deset mjeseci na koju je optuženik sada osuđen zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

14.2. Ocjena je i ovog suda da će upravo ovakav odnos izrečene kazne zatvora i roka provjeravanja utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna s navedenim rokom provjeravanja sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela.

15. U odnosu na odluku o oduzimanju predmeta (vozila) optuženi UJ ističe da je ista neosnovana jer riječ je o vozilu koje za optuženika predstavlja znatnu vrijednost, legalno ga je uvezao i podmirio sve obveze prema proračunu te ga zbog birokratskih zapreka nikada neće moći registrirati i stoga smatra da nije ničim utvrđeno da postoji opasnost ponovnog pokušaja učina ovog djela. Međutim, kada se uzme u obzir da je prvostupanjski sud odluku koja se odnosi na oduzimanje predmeta (vozila) donio na temelju određenog i jasnog utvrđenja da je navedeno vozilo nastalo počinjenjem kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te da u tom pogledu nije bilo nikakve dvojbe, neosnovan je prigovor optuženika da je odluka o oduzimanju predmeta neosnovana. Stoga je sud prvog stupnja, na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11., pravilno oduzeo navedeno vozilo, a pogrešno smatra žalitelj da je prema ovoj zakonskoj odredbi potrebno kumulativno ispunjenje uvjeta za oduzimanje predmeta jer je ovaj članak izmijenjen Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 56/15), prema kojoj izmjeni više nije potrebno utvrđivati postojanje opasnosti od ponovne uporabe predmeta za počinjenje kaznenog djela.

16. S obzirom na izloženo, a primjenom članka 486. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec