REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4779/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-273/2024-3 od 17. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5046/2018-20 od 6. lipnja 2019., u sjednici održanoj 21. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-273/2024- 3 od 17. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5046/2018-20 od 6. lipnja 2019. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„Mora li poslodavac prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu radniku koji je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu koje je ukinuto i za čijim poslovima više nema potrebe, u postupku prije otkazivanja ugovora o radu voditi računa o kriterijima iz odredbe sadašnjeg čl. 115 Zakona o radu.?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Predmet spora je nedopuštenost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. To stoga, što pobijanom odlukom nije prihvaćen tužbeni zahtjev samo iz razloga što tuženik kao poslodavac nije vodio računa o odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu već je tužbeni zahtjev prihvaćen prvenstveno iz razloga što odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 11. srpnja 2018. nije objavljena, a niti je radnicima dostavljena na uvid, pa je time postupljeno suprotno Pravilniku o načinu i objavi Pravilnika o radu kojeg je donio ministar rada i mirovinskog sustava („Narodne novine“, broj 93/14), a zbog čega odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 11. srpnja 2018. nije niti stupila na snagu, pa samim time nisu niti ispunjene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug