98. P-2512/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg John F. Kennedy 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A i R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Josipu Biliću u pravnoj stvari tužitelja MOČNIK d.o.o. Novaki, OIB 27168418431, Slovenija, Cerkno, Dolenji Novaki 28, zastupanog po punomoćniku Žarku Adameku. odvjetniku u Samoboru, Gajeva 4a, protiv I. tuženika SILVER WOOD d.o.o., OIB 57117307773, [adresa]; II. tuženika IAŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate 42.000,00 € , 21. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I. tuženiku SILVER WOOD d.o.o., OIB 57117307773, [adresa] u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 42.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. prosinca 2022., do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatezne kamate i to u dijelu kojim se nalaže I. tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos:
- 25.000,00 € od 21. rujna 2022. do 5. prosinca 2022.
- 17.000,00 € od 24. rujna 2022. do 5. prosinca 2022.,
po stopi od 5,31% godišnje.
III. Nalaže se I. tuženiku SILVER WOOD d.o.o., OIB 57117307773, [adresa], u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.966,46 €.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 €.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba u odnosu na II. i III. tuženika, povučena.
Stranica 1 od 5
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom tijekom 2022. godine započeo poslovni odnos u kojemu se I. tuženik obvezao isporučiti 900 m3 trupaca hrasta i drvenu masu, a za koje je tužitelj na poslovni račun trgovačkog društva I. tuženika izvršio uplatu 20.9.2022.i to u iznosu od 25.000,00€, i 23.9.2022 uplatu u iznosu 17.000,00€. Rok za isporuku plaćene drvene mase bio je 1.10.-1.12.2022. godine. Tuženici plaćene i naručene trupce i ostalu drvenu masu nisu isporučiti tužitelju, niti su izvršiti povrat uplaćenih sredstava.
2. Tužba je zajedno sa prilozima dostavljena tuženiku na odgovor, rješenjem ovog suda od 9. listopada 2023. Navedenim rješenjem tuženici su upozoreni da će sud donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presudu zbog ogluhe), ukoliko ne podnesu odgovor na tužbu u roku od 30 dana.
3. Navedeno je rješenje uz tužbu i priloge dostavljeno svim tuženicima te je I. tuženik navedeno zaprimio putem e-oglasne ploče. No, I. tuženik nije u prekluzivnom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu. Sud nije sukladno odredbi čl. 331.b. ZPP-a, donio presudu na temelju ogluhe, budući je smatrao da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje predmete presude.
4. Na ročištu održanom 7. listopada 2024. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na II. i III. tuženika pa budući da se oni nisu bili ni upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, to je sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u uvid iz poslovnog registra (list 4-10 spisa) u e-mail korespondenciju (list 11-19 spisa), te u račune i potvrde o plaćanju (20-25 spisa).
6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 42.000,00 € po osnovi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po osnovi stjecanja bez osnove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužiteljevo potraživanje se temelji na odredbi čl. 1111. ZOO-a. („Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje ZOO)
8. Sukladno članku 1111. ZOO-a, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
9. To znači da je za nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove potrebno da se ispune određene pretpostavke i to:
- povećanje imovine na jednoj strani,
- smanjenje imovine na drugoj strani,
Stranica 2 od 5
- uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine
- stjecanje je bez pravne osnove i
- činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa. (Komentar zakona o obveznim odnosima, PA, [adresa], 2005)
10. Tek kada se ostvare sve navedene pretpostavke, stjecatelj je dužan vratiti tako stečenu imovinu.
11. Stavkom 3. predmetnog članka 1111. ZOO-a, je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednost, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
12. No, da bi se primijenio predmetni stavak 3. članka 1111. ZOO-a, potrebito je utvrditi pravnu osnovu, te da li je pravna osnova kasnije otpala, odnosno da li je otpala na zakonit način.
13. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju priloženih isprava i navoda tužitelja, a koje navode tuženik nije osporavao, stranke ovog postupka su bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji i to trupaca i drvene mase, kako to proizlazi iz računa na listu 20-22 spisa. Budući da je tužitelj utuženi iznos upravo platio po navedenim računima, to je do prijelaza imovine osiromašenog u imovinu obogaćenog došlo temeljem valjane pravne osnove, odnosno temeljem ugovora o kupoprodaji.
14. Prema članku 376. st. 1. ZOO-a, ugovorom o o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
15. Člankom 252. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, te je jednako tako, člankom 247. ZOO- a propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju ugovor između stranaka je sklopljen prihvatom ponude od strane tužitelja, a koja ponuda/račun (list 20 i 22 spisa) sadržava sve bitne sastojke ugovora (kupca, prodavatelja, cijenu, rok isporuke, predmet isporuke), te je tužitelj svoju volju prihvata ponude očitovao uplatom kompletnog iznosa od 42.000,00 €, a kako je to između stranaka i bilo dogovoreno, a što tuženik do zaključenja glavne rasprave nije niti osporio.
16. Iz potvrda na listu 21 i 23 spisa, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj doista uplatio utuženi iznos na račun tuženika.
17. Iz e-mail korespondencije na listu 11-19 spisa kao i navoda samog tužitelja proizlazi da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor zbog neispunjenja od strane tuženika a sa kojim raskidom se tuženik suglasio, što znači da su stranke sporazumno raskinule predmetni ugovor budući da iz navedenih e-mailova proizlazi da tuženik obećava povrat uplaćenih sredstava i to u tri rate. Jednako tako, čak i kada se ne bi radilo sporazumnom raskidu ugovora, iz navedene prepiske je razvidno da tuženik nema namjeru ispuniti svoju obvezu ni u naknadnom roku, slijedom čega je ugovor raskinut svakako i na temelju odredbe čl. 363. ZOO-a.
Stranica 3 od 5
18. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da se u konkretnom predmetu radi upravo o slučaju iz stavka 3. članka 1111. ZOO-a, u svezi sa odredbom čl. 368. st. 2. ZOO- a, odnosno ovaj sud je utvrdio da su ispunjenje pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz stavka 3. članka 1111. ZOO-a, jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove zbog naknadnog prestanka ranije postojeće pravne osnove.
19. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud kao nesporno utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno da je uplatio tuženiku ukupnu ugovorenu cijenu u visini od 42.000,00 €, te da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke ugovorene robe i da je zatim tužitelj na zakonom propisani način raskinuo ugovor, to je ovaj sud utvrdio da je predmetni ugovor između stranaka raskinut i da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao, odnosno na povrat iznosa od 42.000,00 € (točka I. i II. izreke).
20. Potrebno je dodati da tuženik, iako je uredno primio tužbu, zajedno sa dokumentacijom na kojoj tužitelj temelje svoj zahtjev, te iako je uredno zaprimio i poziv za ročište, tuženiku u kontekstu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nije pobijao tužiteljeve navode ni dokaze.
21. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a kojim je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, te temeljem članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose.
22. Naime, sukladno članku 1115. ZOO-a, radi utvrđenja od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, potrebito je utvrditi da li je tuženik bio savjestan ili nesavjestan stjecatelj. Pitanje savjesnosti odnosno nesavjesnosti se odnosi na razlikovanje subjektivnog uvjerenja stjecatelja, odnosno da li zna ili bi prema postojećim okolnostima morao znati da ono što je dobio ili ono što mu je učinjeno u stvari ne pripada njemu nego osiromašenom. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da tuženik u trenutku stjecanja utuženog iznosa nije bio nesavjestan stjecatelj, već savjestan stjecatelj. No, ovaj sud smatra da je tuženik postao nesavjestan stjecatelj od trenutka kada su stranke dogovorile povrat sredstava odnosno od 6. prosinca 2022., kako to proizlazi iz e-maila na listu 19 spisa, jer je od tog trenutka tuženik znao ili morao znati da ono što je dobio više ne pripada njemu, jer je bio svjestan da svoju ugovornu obvezu nije ispunio, te da nema pravo na stečenu korist. S obzirom na navedeno, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojemu je on tražio zatezne kamate na utuženi iznos od 21. rujna 2022. odnosno od 24. rujna 2022., pa do 5. prosinca 2022. (točka II. izreke presude).
23. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročište održano 7. listopada 2024., u iznosu od 1.000,00 € (Tbr 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podneska od 29. ožujka 2023. (tužba) u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife),
Stranica 4 od 5
što sve uvećano za PDV iznosi 2.500,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 233,23 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 233,23 € (koliko je tužitelj potraživao iako bi imao pravo na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 466,45 €) u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 2.966,46 €. (točka III. izreke presude)
24. S druge strane, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav opomene u iznosu od 1.000,00 €, budući da sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, nije smatrao da je navedeni trošak potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.
Zagreb, 21. studenog 2024.
SUDAC:
Josip Bilić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka presude, a predaje se ovom sudu putem e-komunikacije.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 466,45 €
2. I. tuženiku
3. II. tuženiku
4. III. tuženiku
5. kal. 30 dana
Stranica 5 od 5