98. P-372/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Heinzova 4, Zagreb, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zelinska 4, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate 2.993,14 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2024., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Martine Erdec, odvjetnice i u nazčnosti punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, donio je i objavio, 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 2.993,14 € sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.638,47 € od 14. srpnja 2022.,

- na iznos od 354,67 € od 30. studenog 2022.

do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.026,82 € .

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 631,94 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 19.03.2022.g. oko 18,25 sati, na ŽC broj 2081, u blizini mjesta Kuzminec, dogodio štetni događaj odnosno prometna nezgoda u kojoj u kojoj je sudjelovao UĐ, upravljajući osobnim vozilom marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo trgovačkog društva PORSCHE LEASING d.o.o., Poslovnica Koprivnica, Josipa Bukvčana 17, Koprivnica, a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020508405380. Do štetnog događaja je došlo na način da se vozač vozilom kretao Županijskom cestom broj 2081, kad mu je iznenada na kolnik izletjela divljač (srna) koja je pretrčavala kolnik sa lijeve na desnu stranu kolnika. Tom prilikom došlo je do udara između divljači i vozila te se nakon sudara divljač uginula. Osiguranik se obratio tužitelju odštetnim zahtjevom te je nakon provedenog postupka obrade štete na vozilu utvrđena materijalna šteta. Tužitelj je dana 13.07.2022.g. osiguraniku isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 19.879,59 kn te potom dana 29.11.2022.g. dodatni iznos od 2.672,24 kn. Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. Slijedom navedenog, tužitelja na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje isplaćeni iznos od 2.993,14 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika jer tuženik nije vlasnik lovišta niti divljači, uzročno posljedičnu vezu i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu smatrajući da tuženik nije odgovoran jer u tom trenutku nije provođen lov. Također navodi da ističe prigovor isključive odgovornosti treće osobe odnosno Hrvatskih cesta jer nisu postavili signalizaciju koja bi upozoravala na mogućnost naleta na divljač te također smatra da vozač nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na kolniku. Osporava i tijek zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 5-23 spisa), u prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 25-28 spisa), u potvrdu osiguranja od odgovornosti uz račune (list 29-33), Prijavu štete i zapisnik Policijske postaje Koprivnica (list 34-42 spisa), u fotografije (list 43-96 spisa), u iskaz svjedoka DĐ (list 116-120), u presliku cjelokupnog spisa 211-08/22/-3/1908 (list 124-136),u iskaz svjedoka UĐ (list 159-161) te konačno u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša za promet, vozila, plovila i strojarstva (list 178-184).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 2.993,14 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao ĐĐ, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO- a.

6. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (19. ožujka 2022.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).

7. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporno da se radilo o naletu na divljač, kao što je to potvrdio tuženik na ročištu održanom 25. svibnja 2023., te nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

Stranica 2 od 8

8. No, među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, uzročno posljedična veza, odgovornost, visina i tijek zateznih kamata.

9. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim, budući da tuženik nije ni naveo iz kojeg razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran, posebno imajući u vidu da je tužitelj dostavo policu osiguranja (list 9 spisa) iz kojeg nesporno proizlazi njegova aktivna legitimacija.

10. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženik istaknuo jer je smatrao da tuženik nije vlasnik lovišta niti divljači ovaj sud je i taj prigovor ocijenio neosnovnim, iz niže navedenih razloga. Dodatno se ukazuje da je tužitelj dostavio policu osiguranja na listu 29 spisa, iz koje proizlazi da je upravo tuženik sklopio policu osiguranja od odgovornosti za štetu od divljači.

11. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).

12. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

13. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

14. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

16. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome

Stranica 3 od 8

obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

17. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (tako i VTS, Pž-2926/22-2 od 28. prosinca 2022.)

18. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC- a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st.3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st.4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

19. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja i visine štete, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka DĐ, svjedoka UĐ te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

Stranica 4 od 8

20. Svjedok DĐ je u svom iskazu u bitnome navela da se sjeća štetnog događaja od 18. ožujka 2022. te da je bila u vozilu kojim je upravljao njen tadašnji dečko UĐ te da su išli na večeru i da je tom prilikom iznenada s lijeve strane istrčala divljač i to srna i da je došlo do sraza divljači s prednjim dijelom osobnog vozila. Navela je da se vozilo u kojem se nalazila kretalo brzinom od 50- ak km/h. Nadalje je iskazala da je srnu prvi put vidjela tek kada se ona nalazila neposredno na cesti, te da je, koliko se sjeća, na vozilu bio oštećen prednji branik te far.

21. Svjedok UĐ je u svom iskazu u bitnome naveo da je spornog dana 19.3.2022. upravljao svojim vozilom marke Audi te da mu je tom zgodom s njegove lijeve strane izletjela divljač i to srna te je došlo do štetnog događaja. Naveo je da je počeo kočiti tek nakon udara u srnu jer je prije samog udara nije primijetio. Naveo je da je vozio brzinom od oko 60 km/h i da je tom prilikom došlo do oštećenja na vozilu i to prednjeg lijevog fara, branika, haube i veznog lima. Također je iskazao da je u trenutku štetnog događaja bio mrak te da je imao upaljena svjetla i da nije bilo maglovito i da je vidljivost bila dobra. Isto tako je iskazao da ne zna da li je postojao znak divljač na cesti na navedenom dijelu ceste, te da ne zna da li je postojala druga signalizacija koja bi upućivala na provođenje lova u tom trenutku.

22. Vještak Neven Ereš u svom nalazu i mišljenju je naveo da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički mogla iznositi oko iskaznih 60 km/h. Naveo je da provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane divljači, vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 10,7 m pa da je osiguranik tužitelja tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 30,2 m dok je na raspolaganju imao put od samo 10,7 m. Na raspoloživom putu od oko 10,7 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 28,5 km/h. Na mjestu štetnog događaja nema prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila ograničena općim načelom izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja bez PDV-a iznosi 22.551,83 kn ili preračunato 2.993,14 EUR.

23. Na ročištu održanom 7. listopada 2024. stranke nisu imale pitanja za vještaka, a strane nisu ni imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

24. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.

25. Slijedom navedenog na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 19. ožujka 2022. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta divljači na vozilo kojim je upravljao UĐ te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja kao i da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

26. Naime, u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud je utvrdio da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u slučaju da je osiguranik tužitelja vozio brzinom od 28,5 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 90 km/h. Stoga je nesporno

Stranica 5 od 8

utvrđeno da nema odgovornosti vozača UĐ, pa je stoga taj prigovor tuženika neosnovan. Jednako tako iz navedenog vještačenja ovaj sud je utvrdio i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja kao i visinu štete.

27. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 2.993,14 € od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

28. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza da sud službenim od LU ZEC KUZMINEC, Koledinec 100, 48312, zatrazi podatak da li su na dan nezgode 19.03.2022. godine provodili lovne aktivnosti, a ukoliko jesu da dostave odluku o odobrenju provođenja istih i zapisnik o provedbi, kao i podatak da li su podnijeli zahtjev za postavljanje prometnog znaka „ U na cesti“ te da sud službenim putem od Uprave za ceste koprivničko-križevačke županije zatraži podatak imaju li isti prava lovoovlaštenika, odnosno očitovanje je li mjesto štetnog događaja obuhvaćeno programom zaštite divljači koje je korisnik nelovne površine donosi u skladu s čl.47 Zakona o lovstvu, te zatražiti pribavu navedenog programa i podatke o izvršenim mjerama, budući da tuženik nije sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a ni tvrdio da sam tuženik ne može postići da se navedene isprave predaju ili pokažu, odnosno nije ni tvrdio ni dokazao da je sam tuženik zatražio navedene isprave i da mu nije udovoljeno traženju. Navedeni prijedlozi su odbijeni i iz zraloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika za saslušanjem lovnika PĐ na adresi LD na okolnost zatečenog stanja po izlasku na lice mjesta, provođenja skupnog lova, te vještačenjea po vještaku za lovstvo sa zadatkom da se utvrdi je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište i na kojem nije moguće provoditi lov sukladno odredbama Zakona o lovstvu, budući da navedene okolnosti nisu bile odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari i jer je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

29. Ovdje se dodatno ukazuje da tuženik nije sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a, dokazao niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge, da je za predmetni štetni događaj odgovorna treća osoba odnosno Hrvatske ceste jer nisu postavile znak „divljač na cesti“, budući da tuženik nije ni tvrdio da je njegov osiguranik zatražio postavljanje znaka „divljač na cesti“. S tim u vezi se ukazuje da je sud prijedlog tuženika da sud službenim putem zatraži od UĐĆ, podatak da li su podnijeli zahtjev za postavljanje prometnog znaka „Divljac na cesti“, odbio osim iz gore navedenih razloga i iz razloga što se dokazi izvode radi utvrđenja odlučnih činjenica koje su stranke iznijele (članak 220. stavak 1. ZPP-a). Dakle, sud izvodi dokaze radi utvrđenja spornih odlučnih činjenica što znači da je stranka koja ih je predložila prethodno i iznijela određene činjenice, i da ih je protivna stranka osporila, a ne radi prikupljanja činjenica koje bi stranka potom naknadno tijekom postupka iznosila u prilog osnovanosti svojih tvrdnji. Upravo iz prijedloga tuženika da sud zatraži od Lovačkog društva podatak je li uopće zatražilo od Hrvatskih cesta postavljanje predmetnog znaka, proizlazi da je izvođenje dokaza predloženo radi prikupljanja činjenica. (tako i VTS, Pž-8275/2016-3 od 12. prosinca 2018.)

30. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

Stranica 6 od 8

31. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

32. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

33. S obzirom da tuženici nisu osporavali da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 13. srpnja 2022. i 29. studenog 2022., to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od dana nakon izvršenih uplata, to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

34. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

35. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

36. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 25. svibnja 2023. i 10. siječnja 2024., u iznosu od 250,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za pristup na ročišta održana 10. listopada 2023. i 23. studenog 2023. u iznosu od 62,50 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 5. tarife), kao i za sastav podnesaka od 13. veljače 2023. (tužba) i podneska od 27. svibnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 250,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.406,25 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 38,19 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 76,38 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 - dalje ZSP), kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 € te trošak pristupa na ročište svjedoka UĐ na ročište u iznosu od 52,00 € i svjedoka OĐ u iznosu od 54,00 €. Dakle, tuženici su dužni naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 2.026,82 € (točka II. izreke).

37. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište održano 10. siječnja 2024. u iznosu od 250,00 €, budući da je isti tražio dva puta, a sud je priznao jednom navedeni trošak. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište od 3. rujna 2024., u iznosu od 250,00 €, budući da ročište nije održano navedenog dana te je također odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška za pristup na ročišta održana 10. listopada 2023. i 23. studenog 2023., preko dosuđenog iznosa od 62,50 € budući da su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa tužitelj ima pravo na nagradu u iznosu od 25% Tarife. Jednako tako sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 38,19 € budući da je upravo u tom iznosu tužitelj

Stranica 7 od 8

i platio navedenu pristojbu. Slijedom navedenog odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 631,94 €. (točka III. izreke)

Zagreb, 21. studenog 2024.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 76,38 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 8 od 8