Poslovni broj: Usž-1480/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MĆ iz [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske vatrogasne zajednice, Zagreb, Selska cesta 90a, koju zastupa Damir Barišić, odvjetnik u Koprivnici, Basaričekova 27, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o privremenoj mjeri Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1317/2023-13 od 5. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1317/2023-13 od 5. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere kojom se "tuženiku zabranjuje donošenje novih rješenja o rasporedu kojima se tužitelj raspoređuje na druga radna mjesta iz bilo kojeg razloga".

2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe da za takvo rješenje prvostupanjskog suda nisu bili ispunjeni svi uvjeti prema Zakonu o državnim službenicima i Etičkom kodeksu državnih službenika. Mišljenja je da je trebalo uvažiti njegov prijedlog i donijeti zatraženu privremenu mjeru prema članku 47. Zakona o upravnim sporovima. Razlog radi čega je tražio donošenje takve mjere bilo je grubo narušavanje njegovih ustavnih i zakonskih prava i sloboda čovjeka, u ovom slučaju državnog službenika, gušenje slobode govora i demokracije u društvu, već dugi niz godina. Dodatno ističe da se nameće stagnacija i njegovo nazadovanje, ima najveće kvalifikacije u tijelu zainteresirane osobe, diplomirani je kriminalist i magistar političkih znanosti iz područja međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti sa 20 godina staža u državnoj službi. Smatra da ga treba rasporediti na odgovarajuće radno mjesto prema njegovoj izobrazbi, što zainteresirana osoba ne čini te se osjeća rastreseno, uzrujano i uznemireno s takvim odnosom prema njemu. U daljnjim navodima žalbe objašnjava svoju službeničku poziciju u tijelima zainteresirane osobe te u konačnici ističe da je mišljenja da kada se radi o službeniku kao što je tužitelj, da se treba i mora prilikom donošenja rješenja o rasporedu primjenjivati i članak 89. Zakona o državnim službenicima. Konačno predlaže da se njegova žalba uvaži te donese rješenje kojim se određuje privremena mjera kao što je to predlagao u pokrenutom upravnom sporu.

3. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba protivi se žalbi tužitelja jer žalba nema osnovu i potrebno ju je odbiti. Navod tužitelja da neizdavanje privremene mjere predstavlja grubo narušavanje njegovih ustavnih i zakonskih prava nije od značenja za odluku o njegovom zahtjevu za izdavanjem privremene mjere, jer taj navod nema niti izravne niti neizravne veze s teškom i nepopravljivom štetom u smislu članka 47. ZUS- a. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja, a njegovi navodi o postignutom stupnju obrazovanja, napredovanju u službi, rasporedu na novo radno mjesto, radu na izdvojenom mjestu rada u hibridnom modelu i njegovoj uzrujanosti donesenim prvostupanjskim rješenjem, nisu od značenja za odluku suda o njegovom zahtjevu za određivanjem privremene mjere. Zainteresirana osoba predlaže drugostupanjskom sudu da žalbu tužitelja kao neosnovanu odbije uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta je vidljivo da je osporenim rješenjem prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, naprijed navedene, jer sud nije našao da sukladno odredbi članka 47. ZUS-a postoji osnova za izdavanje takve mjere. Pravilno prvostupanjski sud ističe da tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju izdavanje privremene mjere bilo nužno da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta u smislu citirane odredbe Zakona odnosno nije takvu štetu učinio vjerojatnim. Tužitelj je rješenjem zainteresirane osobe od 13. studenog 2023. godine raspoređen na radno mjesto "samostalnog nadzornika za dobrovoljno gospodarstvo" odnosno "vatrogastvo kako je kasnije ispravljeno", te sveukupno gledajući na razloge zbog kojih tužitelj traži izdavanje privremene mjere prvostupanjski sud nije našao da bi se ispunile zakonom propisane pretpostavke za određivanje iste, što je valjalo obrazložio i koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

7. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s člankom 67. stavak 3. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

8. Odluka o troškovima odgovora na žalbu zainteresirane osobe temelji se na odredbi članka 79. stavak 1. ZUS-a jer sud smatra da odgovor na žalbu zainteresirane osobe ne čini opravdani izdatak učinjen u tijeku ili povodu spora bez kojih sud ne bi mogao riješiti žalbu tužitelja radi čega je riješeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan