REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-653/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćniku Zoranu Šćulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Došenu, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5513/2021-3 od 18. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-461/2020- 51 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5513/2021-3 od 18. svibnja 2022. u dijelu kojim je potvrđena toč. I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 14.498,94 eura/ 109.242,26 kn sa zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka, te sudi:

"Djelomično se prihvaća žalba tuženika i djelomično preinačava prvostupanjska presuda te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 14.498,94 eura/ 109.242,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. veljače 2014. do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime troškova parničnog postupka iznos od 903,10 eura/ 6.804,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2021. do isplate, dok se za iznos od 3.612,40 eura/ 27.217,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužiteljice odbija."

II. U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. I. izreke kojom je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 278.629,99 kn sa zateznim kamatama na iznos od 109.242,26 kn od 12. veljače 2014., a na iznos od 169.387,73 kn od 16. veljače 2015. do isplate. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 34.022,00 kn sa kamatama.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 4082/2022-2 od 19. rujna 2023. dopuštena je revizija tuženika u odnosu na pravna pitanja:

"Je li u smislu čl. 234. st. 6. u vezi s čl. 230. st.1. ZOO-a za određivanje početka tijeka zastare osiguratelja prema osobi koja je štetu prouzročila, a koja nije ujedno osiguranik, mjerodavan trenutak isplate naknade štete ili trenutak u kojemu je osiguranik tužitelja doznao za štetu, odnosno mogao doznati za opseg i visinu štete?

Je li trenutak primitka izvješća iz kojeg bi proizlazili podaci o opsegu i visini nastale štete trenutak od kada je osiguranik, a time i osiguratelj doznao za štetu u smislu čl. 234. st. 6. u vezi s čl. 230. st. 1. ZOO-a te ujedno i trenutak od kojega teku zastarni rokovi u smislu navedenih članaka?

Je li opravdano, kod određivanja početka tijeka roka zastare u smislu čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 234. st. 6. ZOO-a, u situaciji kada je u okviru jednog štetnog događaja imovinska šteta nastala dvama različitim oštećenicima na dvama različitim objektima, saznanje za štetu promatrati u njihovoj ukupnosti, ili je ispravno svaku od nastalih šteta promatrati zasebno?

Odnosno,

Moraju li se štete nastale na dva različita objekta prilikom jednog štetnog događaja promatrati svaka zasebno u pogledu zastarnih rokova ili je iste moguće promatrati u njihovoj ukupnosti, pa tumačiti da bi tek po saznanju za potonju štetu osiguranik u smislu čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 234. st. 6. ZOO-a doznao za puni obujam štete?

Odnosno,

Računa li se početak tijeka roka zastare prava na naknadu štete u smislu čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 234. st. 6. ZOO-a iz jednog štetnog događaja od dana isplate posljednjeg iznosa s naslova naknade štete?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog pomorske nesreće koju je prouzročio tuženik upravljajući brodicom "Kardo" dana 5. kolovoza 2013.

7. Povodom revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je tuženik, upravljajući 5. kolovoza 2013. brodicom "Kardo", prouzročio pomorsku nesreću usljed koje su nastala oštećenja na toj brodici, kao i na jahti "Marijana" u koju je kritične prigode udario brodicom,

- da je tužiteljica vlasniku brodice "Ž" isplatila 11. veljače 2014. po osnovu kasko osiguranja iznos od 109.242,26 kn, a vlasniku jahte "Marijana" po osnovi odštetne odgovornosti 15. travnja 2015. iznos od 169.387,73 kn,

- da je procjenitelj tužiteljice sastavio pisano izvješće o šteti 16. prosinca 2013.,

- da je račun popravka za jahtu "Marijana" od strane vlasnika jahte dostavljen tužiteljici 2. ožujka 2015.

9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud, iako smatra da je pitanje saznanja za štetu i, s tim u vezi, pitanje osnovanosti prigovora zastare, potrebno ocjenjivati u odnosu na svako od plovila koja su sudjelovala u štetnom događaju, drži da nije došlo do zastare utuženog potraživanja.

10. Drugostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da kod subrogacije osiguratelj u cijelosti stupa u pravni položaj oštećenika i da se pitanje saznanja za ukupnu štetu nastalu iz jednog štetnog događaja sudarom dvaju plovila ne može ocjenjivati selektivno već u njenoj sveukupnosti. Budući je posljednji račun popravka tužiteljica zaprimila 2. ožujka 2015., a tužba je podnesena 16. veljače 2017., zaključuje da zastara nije nastupila.

11. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a čl. 234. st. 6. ZOO, zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

12. Vijeće revizijskog suda smatra da je pravno shvaćanje nižestupanjskog suda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbi čl. 230. st. 1. i čl. 234. st. 6. ZOO.

13. Iz utvrđenja sudova ne proizlazi spornim da je u jednom štetnom događaju od 5. kolovoza 2013. nastupila šteta na dva plovila različitih vlasnika kojima je tužiteljica kao osiguratelj (tužiteljica je i kasko osiguratelj i osiguratelj za odgovornost prema trećima) isplatila osiguranu svotu po osnovu kasko osiguranja i naknadu štete po osnovu obveznog osiguranja za štete nastale trećima. Dakle, radi se o zakonskoj subrogaciji prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

14. Budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju naknade štete od osobe odgovorne za štetni događaj i nastale štetne posljedice - tuženika i zakonskoj subrogaciji gdje osiguratelj stupa u prava osiguranika, to se ima primijeniti odredba čl. 230. st. 1. ZOO i trogodišnji zastarni rok; dok je za ocjenu osnovanosti prigovora zastare prema odredbi čl. 230. st. 1. i čl. 234. st. 6. ZOO relevantno saznanje oštećenika odnosno osiguranika, za štetu i počinitelja (u tom smislu i Rev 2161/2011- 2 od 13. listopada 2015., Rev 955/2022-2 od 22. studenoga 2022.).

15. Da zastara potraživanja koje pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara potraživanja osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, propisuje i Pomorski zakonik ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13) u odredbi čl. 724. st. 4.

16. Nižestupanjski sud zanemaruje okolnost da je u konkretnom štetnom događaju dvoje oštećenika, dva vlasnika dva plovila, pa stoga nije relevantna okolnost radi li se o šteti proizašloj iz jednog štetnog događaja već je relevantno koliko je oštećenika. To stoga jer, zakonodavac pravne posljedice propuštanja potraživanja naknade štete u subjektivnom roku od tri godine veže uz osobu oštećenika, a ne uz štetni događaj.

17. Na postavljena pitanja odgovoriti je da je za određivanje početka tijeka zastarnog roka za štetu nastalu na brodici "Ž" mjerodavan trenutak u kojem je oštećenik - osiguranik tužiteljice doznao za štetu (opseg i visinu) i štetnika, a to je prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju trenutak kada je procjenitelj tužiteljice sastavio pisano izvješće o šteti odnosno, 16. prosinca 2013. (a prema tom izvješću izvršena je i isplata), pa je tako do dana podnošenja tužbe 16. veljače 2017. već protekao trogodišnji rok zastare.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka u toč. I. izreke za iznos od 109.242,26 kn i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

19. U odnosu na štetu nastalu na jahti "Marijana", proizlazi utvrđenim da je posljednji račun za njen popravak dostavljen tužiteljici 2. ožujka 2015. pa tako do dana podnošenja tužbe 16. veljače 2017. nije protekao trogodišnji rok zastare.

20. Slijedom navedenog, budući je nižestupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je djelomično odbiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke.

21. Kako je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22- dalje Zakon), to je valjalo pripadajuće iznose odrediti u valuti euro preračunavanjem i zaokruživanjem iznosa - primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn, prema odredbi čl. 39. Zakona.

22. Imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u sporu 60% a tuženik 40% to, imajući u vidu i odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu 20% pa je u tom smislu valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka a temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP.

Zagreb, 21. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković