REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-595/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja HIDROENERGETSKA POSTROJENJA d.o.o. [adresa], OIB: 27759700239, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Vlahov, odvjetnik u Zagrebu, Lepušićeva 14 protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.181,06 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 950,00 EUR, s zateznim kamatama od 21. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 27. prosinca 2022. na vozilu u njegovom vlasništvu registarske oznake [registarska oznaka], a koje je policom kasko osiguranja br. 8305043719 bilo osigurano kod tuženika, uočena oštećenja na stražnjem dijelu vozila te na prednjim i zadnjim desnim bočnim vratima, uz pretpostavku da su oštećenja nastala dok je vozilo bilo parkirano u Zagrebu, na adresi [adresa]. Iz historijata tužbe nadalje proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2022. tuženiku podnio prijavu štete, ali koja je ocijenjena pravno neosnovanom odlukom tuženika od 26. siječnja 2023., uz obrazloženje da uz odštetni zahtjev nisu priložene najmanje 4 fotografije iz koje bi se jasno vidjelo mjesto nezgode i oštećenja vozila. Tužitelj tvrdi da o postojanju te obveze nije bio obaviješten prilikom prijave štete u prostorijama tuženika te dodaje da je uz prigovor na odluku tuženika dostavio i fotografije.

2. Nadalje navodi da je tuženik u odgovoru na prigovor istakao sumnju da su oštećenja na vozilu posljedica dva događaja, i to jednog u mirovanju i jednog u kretanju vozila, te je ponudio isplatu štete samo za dio štete koji je navodno nastao u mirovanju u iznosu od 120,00 EUR, a na što nije pristao. Također tvrdi da je kod ovlaštenog dealera za predmetnu marku vozila (Volvo) zatražio ponudu za popravak i izmjenu dijelova te da je dobio procjenu kako ukupna vrijednost popravka iznosi 4.844,71 EUR. Navodi da je od tog iznosa odbio ugovoreno učešće od 159,27 EUR te 50% PDV-a na trošak popravka, sve prema uvjetima police, te je na taj način dobio utuženu visinu.

3. Tužbi prileži polica kasko osiguranja br. 8305043719 (list 5 i 6 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 30. prosinca 2022. (list 7 i 8 spisa), odluka o otklonu odštetnog zahtjeva od 26. siječnja 2023. (list 9 i 10 spisa), prigovor od 6. veljače 2023. (list 11 spisa), fotografije (list 12 do 14 spisa), dopis tuženika od 20. veljače 2023. (list 15 spisa), izvid štete br. 230503201146/1 (list 16 spisa), ponuda tuženika od 27. veljače 2023. (list 17 spisa), upute o Kasko osiguranju (list 18 i 19 spisa) te ponuda društva MOTO – RIS d.o.o. br. 558 od 7. ožujka 2023. (list 20 i 21 spisa).

4. Odgovor na tužbu tuženika sadržan je u podnesku koji datira od 21. travnja 2023. Ne spori postojanje ugovornog odnosa odnosno pasivnu legitimaciju temeljenu na kasko osiguranju vozila. Međutim, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva uz mišljenje kako tužitelj nije ovlašten potraživati štetu ovo tužbom. Također spori da su oštećenja nastala na način kako to opisuje tužitelj u tužbi te kronološki pojašnjava slijed prijave štete i redoslijed iznošenja činjenica od strane tužitelja. Tuženik tvrdi da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga jer tužitelj nije postupio prema odredbama H.2.

7.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila odnosno nije fotografirao mjesto nastanka osiguranog slučaja sa najmanje 4 fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto nesreće, motorno vozilo i oštećenje na vozilu. S tim u vezi pojašnjava na čemu se temelji smisao odredbe H.2. 7.2. Uvjeta. Iz odgovora na tužbu nadalje proizlazi osporavanje visine zahtjeva, uz napomenu da tužitelj nije dostavio račun već ponudu. Dodaje da se osporava opseg oštećenja po ponudi jer oštećenja koja tužitelj ponudom obuhvaća nisu nastala u štetnom događaju koji je prijavio. Tuženik također navodi da iako tužitelj umanjuje potraživanje za 50% PDV-a, kako isti nema pravo ni na preostalih 50% PDV-a te pojašnjava da ponuda koja prileži spisu ne predstavlja račun odnosno ne predstavlja stvarnu štetu koju je tužitelj u predmetnom događaju pretrpio. Isto tako, budući da tužitelj nije platio popravak vozila odnosno nije dostavo račun iz kojeg bi bilo vidljivo da je popravak zaista i platio, ne pripada mu pravo na PDV.

5. Odgovoru na tužbi prileži fotografije (list 38 do 41 spisa), e-mail korespondencija tužitelja i tuženika od 20. veljače 2023., 28. veljače 2023., 9. ožujka 2023. i 23. ožujka 2023. (list 42 do 44 spisa), prijava štete (list 46 spisa) te Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 49 do 86 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu - ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tužitelj u ovoj parnici postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja, smatrajući da mu pripada pravo na isplatu osigurnine uslijed štete iz osiguranja.

8. Uvidom u obrazac prijave odštetnog zahtjeva na listu 46 spisa ovaj sud je utvrdio da je isti sastavljen i potpisan od strane tužitelja, da je pod opisom nastanka prometne nesreće navedeno kako slijedi: "Dana 27.12.2022. u 7,00 sati na parkiralištu u [adresa] uočio sam oštećenja na automobilu. Počinitelj nepoznat. Nije dolazila policija! Nisam slikao oštećenja". U obrascu prijave u dijelu koji se odnosi na oštećenja na vozilu navedeno je kako slijedi: "Oštećeni stražnji branik, poklopac prtljažnika, stražnji dio automobila, lijeva bočna vrata, prednja i stražnja". Vezano uz dio koji se odnosi na nadoknadu štete zaokruženo je da se ista vrši temeljem računa popravka (račun ne prileži spisu već samo ponuda).

9. Uvidom u odluku o otklonu odštetnog zahtjeva izdanu od strane tuženika od dana 26. siječnja 2023. utvrđeno je da je tuženik donio odluku o neosnovanosti odštetnog zahtjeva iz razloga jer nije postupljeno sukladno točci H7/7.1. do 7.10. Uvjeta, uz napomenu da povreda tih dužnosti daje pravo tuženiku pozvati se na ugovoreno potpuno odnosno djelomično oslobođenje od izvršenja činidbe (točka H9/10/10.1 do 10.3. Uvjeta. Iz Odluke proizlazi i napomena da je odštetni zahtjev neosnovan i iz razloga jer oštećenje vozila nije nastalo u mirovanju kako je opisano u prijavi nego u kretanju vozila.

10. Iz stanja spisa proizlazi da prigovor na navedenu odluku tuženika datira od 6. veljače 2023. U njemu se navodi da je fotografiranje neposredno nakon nastanka osiguranog slučaja vršio susjed iz zgrade [adresa] te se navodi kako se fotografije prilažu uz prigovor. Tužitelj je u prigovoru naveo i to da te fotografije u trenutku podnošenja zahtjeva nije imao kod sebe, kao i to da ga djelatnica tuženika nije upozorila na potrebu dostavljanja tih fotografija. Smatra da je površna i neistinita tvrdnja da oštećenja na vozilu nisu nastala u mirovanju nego u kretanju vozila te dodaje da je iz priloženih fotografija razvidno da su oštećenja na prednjim i stražnjim desnim vratima i oštećenja na stražnjem dijelu automobila nastala u mirovanju.

11. Iz dopisa tuženika od 20. veljače 2023. ponovno proizlazi navod kako tužiteljeva prijava sadrži oštećenja na lijevoj strani vozila (vrata) i na stražnjoj strani (branik, poklopac), a što nikako nije jedan štetni događaj već dva. Također se u dopisu ističe da su oštećenja na lijevim vratima nastala na parkiranom vozilu te da je prijava prihvaćena u dijelu koji se odnosi na oštećenja na lijevim vratima, dok se za oštećenje na stražnjem dijelu ponovno naglašava da je nastalo sa vozilom u kretanju. Tuženik je u ponudi od 27. veljače 2023. iznio procjenu visine štete (umanjenu za ugovorenu odbitnu franšizu) u iznosu od 120,00 EUR.

12. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je službenim putem od MUP-a, PU Zagrebačka, PPP Zagreb zatražio podatak da li je predmetno vozilo sudjelovalo u prometnim nezgodama. Zaprimljeno je očitovanje da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao IĆ (osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja) bio sudionik prometne nesreće dana 7. travnja 2023. u Zagrebu, Bukovačka cesta, kojom prilikom je na zadnji dio tog osobnog automobila, uslijed izostanka držanja potrebnog razmaka, svojim prednjim dijelom naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka].

13. Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja određeno je izvođenje vještačenja po vještaku prometne struke sa zadatkom vještaku da utvrdi jesu li oštećenja na vozilu tužitelja nastala dok je vozilo bilo zaustavljeno i u opsegu kako to tužitelj navodi te sa zadatkom utvrđenja visine štete.

14. Vještak je dostavio nalaz i mišljenje ovom sudu dana 27. ožujka 2024. Isti je detaljno analizirao mjesto nezgode odnosno položaj parkiranog vozila ispred stambene zgrade u [adresa] u [adresa] te je svoj nalaz potkrijepio pratećim fotografijama. Glede mogućnosti nastanka oštećenja na vozilu naveo je da je vozilo tužitelja bilo oštećeno na prednjim i stražnjim desnim vratima u vidu duljih ogrebotina laka kakve vrlo često nastaju djelovanjem vandala, imaju izgled ogrebotine načinjene npr. ključem, ali je moguće da su nastale sasvim nehotice pri prolasku pješaka, djece, biciklista i sl. Nadalje je naveo da postoje oštećenja i na stražnjem dijelu vozila, i to na braniku, zaštiti podvozja i stražnjem poklopcu. Pojasnio je da se radi o udarnim oštećenjima kakva nastaju naletom vozila pri vožnji unazad na prepreku ili naletom drugog vozila straga na vozilu. Vještak je dodao da je vozilo tužitelja dana 7. travnja 2023. (u tužbi se navodi da je šteta uočena 27. prosinca 2022.) sudjelovalo u prometnoj nezgodi kada je na to vozilo straga naletjelo u drugo osobno vozilo. Iz nalaza vještaka nadalje proizlazi da oštećenja na stražnjem dijelu vozila s lijeve strane po izgledu odgovaraju kontaktu s uskom i visokom, čvrstom preprekom, kao što je na primjer metalni zaštitni stupić nogostupa, ugao tovarnog sanduka teretnog vozila, zaštitna cijev branika terenskih vozila i sl. Po provedenoj analizi vještak zaključuje kako tehnički nije moguće da su ogrebotine na desnim vratima nastale u istom štetnom događaju kada su nastala oštećenja na stražnjem lijevom dijelu vozila, a pogotovo ne dok je vozilo bilo parkirano. Dakle, vještak tvrdi da su opisane dvije štete na koje se poziva tužitelj po karakteru nastanka potpuno različite, nalaze se na dva odvojena dijela vozila i tehnički gledano nikako nisu mogli nastati u istom štetnom događaju. Nadalje, vještak nema primjedbi na opseg štete utvrđen od strane tuženika te dodaje da je u oba slučaja popravak vozila isplativ odnosno da štete ne treba rješavati kao ekonomske totalne štete. Međutim, izračun visine troška popravka štete daleko je manji od onog naznačenog od strane tužitelja, i to tako da visina troška popravka štete na desnim vratima prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za Volvo vozila na dan izrade nalaza i satnici od 40,00 EUR iznosi 520,75 EUR, dok visina troška popravka štete na stražnjem lijevom dijelu vozila prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za Volvo vozila na dan izrade nalaza i satnici od 40,00 EUR iznosi 1.719,84 EUR (sve bez PDV-a).

15. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. listopada 2024. kojom prilikom je odgovorio i na prigovore tužitelja sadržane u podnesku od 23. travnja 2024. Ponovio je tvrdnju da se sa sigurnošću ne radi o jednom štetnom događaju te da su opisane dvije štete po karakteru nastanka potpuno različite. Također je naveo da oštećenja na vozilu tužitelja ni nakon nezgode u travnju 2023. nisu sanirana. U odnosu na prijedlog tužitelja da osobno izvrši pregled vozila, a ne samo putem fotografija u spisu, vještak je iznio kako smatra da pregled vozila nije potreban i da neće utjecati na izmjenu nalaza i mišljenja. Glede navoda o cijeni radnog sata pojasnio je da je istu utvrdio neposrednim uvidom u cjenike ovlaštenog servisera te je dodao da na ponudi koja je dostavljena u spis od strane tužitelja cijena radnog sata uopće nije izražena već je samo paušalno navedeno da ukupan trošak popravka iznosi 1.100,00 EUR bez dijelova, a što drži prilično neuobičajenim za ovlaštene servise.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je isti sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Također je, u duhu poštivanja načela ekonomičnosti i efikasnosti u postupanju, prihvatio sugestiju vještaka i njegovu ocjenu da dodatni neposredni uvid u vozilo tužitelja nije potreban u ovoj pravnoj stvari i da neće utjecati na rezultat vještačenja.

17. Na ročištu održanom dana 16. listopada 2024. izveden je dokaz saslušanjem zz tužitelja IĆ. Iz iskaza istog u bitnom proizlazi da je oštećenja na vozilu (oštećenja gornjeg i donjeg stražnjeg branika, obloge branika i poklopca prtljažnika, ali i oštećenja na lijevim vratima) uočio 27. prosinca 2022. u ranim jutarnjim satima, iza 7 sati. Navodi da je čekao tri dana za prijavu štete jer je imao i drugih obveza. Na poseban upit suda da li može potvrditi da je dana 27. prosinca 2022. neposredno nakon uočavanja štete na vozilu fotografirao to vozilo, gosp. IĆ je odgovorio da je fotografirao. Također je izjavio kako je svjestan da je na prijavi štete dana 30. prosinca 2022. sam naveo da nije slikao oštećenja i to potpisao. Na daljnji upit suda stranci prilikom saslušanja zašto je prije dvije minute rekao da je sam slikao vozilo, gosp. IĆ je iskazao da je mobitelom uslikao susjed i dao mu te fotografije. Naveo je da šteta na vozilu uočena 27. prosinca 2022. ni danas nije otklonjena. Ne spori da je u travnju 2023. to isto vozilo sudjelovalo u još jednoj nezgodi, ali u kojoj nije tražio naknadu štete od odgovorne osobe niti je štetu sanirao. Tvrdi da je utuženu visinu u ovoj pravnoj stvari formulirao po osnovi ponude koju je dobio od servisera.

18. Sud je iskazu saslušanog gosp. IĆ pristupio vrlo oprezno imajući u vidu osobni odnos istog prema onome što iskazuje. Dijelovi iskaza su u određenom dijelu u suprotnosti sa stanjem spisa, ali i u protivnosti sami sa sobom, posebice u dijelu koji se odnosi na trenutak fotografiranja vozila kao i osobu koja je fotografiranje izvršila.

19. Pravno su odlučujuće, ujedno i nesporne činjenice u ovoj pravnoj stvari slijedeće:

- tužitelj je vlasnik vozila marke VOLVO XC 90, god. proizvodnje 2019., registarske oznake [registarska oznaka]

- tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kasko osiguranju tog vozila u osigurateljnom razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., za koji je izdana polica kasko osiguranja broj 8305043719

- tužitelj je uočio oštećenja na vozilu 27. prosinca 2022. u jutarnjim satima, a odštetni zahtjev je predao u prostorijama tuženika 30. prosinca 2022.;

- spisu ne prileži račun popravka (neovisno o sadržaju odštetnog zahtjeva od 30. prosinca 2022. u kojem se navodi da se nadoknada štete traži temeljem računa popravka), a oštećenja na vozilu na koja se poziva tužitelj ni danas nisu otklonjena;

- prilikom prijave štete sam zz tužitelja je stavio napomenu ˝nisam slikao oštećenja˝

- u historijatu tužbe između ostalog se navodi da su oštećenja uočena na zadnjim desnim bočnim vratima, dok je u prijavi štete navedeno da su oštećena lijeva bočna vrata

20. U polici kasko osiguranja vozila br. 8305043719 navedeno je da je to osiguranje sklopljeno prema tuženikovim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti). Svaki ugovor o osiguranju, pa i kasko osiguranje vezan je uz uvjete osiguranja koji uređuju ne samo obveze osiguratelja, već i osiguranikove obveze kod ocjene o ispunjavanju uvjeta za ostvarenje osigurateljskog pokrića za konkretni osigurani slučaj. Svrha svakog osiguranja, a posebno kasko osiguranja kao potencijalno najvišeg ili najsnažnijeg stupnja osigurateljskog pokrića je za određenu naknadu (premiju osiguranja) prenijeti rizik nastupanja štetnog događaja s osiguranika na osiguratelja (ugovor o osiguranju je instrument u funkciji naknade za štetu).

21. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja, ako nastane osigurani slučaj osiguraniku ili korisniku osiguranja isplatiti osigurninu, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

22. U otklanjanju svoje obveze iz ugovora o osiguranju, tuženik se pozvao na odredbu čl. 7.2. Uvjeta u kojoj su navedene Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja. Tom odredbom propisano je da je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osigurnine, osiguranik/vlasnik i korisnik vozila dužan između ostalog fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje 4 (četiri) fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika i te fotografije dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja. Preciznije, tuženik je ukazao na to da se u konkretnom slučaju radi o krivnji osiguranika odnosno vozača vozila slijedom čega je u potpunosti onemogućen prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja – subrogacija.

23. Ovaj je sud, cijeneći sve isprave u spisu i provedene dokaze, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja od sadržaju određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome - da je stvarnost drukčija nego što je tvrdnja o njoj.

24. Naime, iz fotografija koje prileže spisu nije vidljivo da su one nastale na dan kada je direktor tužitelja naveo da je uočio oštećenja na vozilu odnosno 27. prosinca 2022. u jutarnjim satima, već je na njima samo datum primitka od strane tuženika odnosno 6. veljače 2023. Iskaz direktora tužitelja glede trenutka nastanka fotografija i osobe koja je fotografirala kontradiktoran je sam sebi i ispravama u spisu. U prijavi štete stoji navod ˝nisam slikao oštećenja˝. Sud je stajališta da sadržaju eventualnog iskaza svjedoka ŽĆ "susjeda iz zgrade", predloženog tek na pripremnom ročištu održanom 11. prosinca 2023., ovaj sud ne bi mogao nedvojbeno pokloniti povjerenje uz zaključak da su fotografije nastale na dan 27. prosinca 2022., sve imajući u vidu da spisu o tome ne prileže nikakvi dokazi, već upravo suprotno odnosno da na dan prijave štete fotografije nisu priložene. Napominje se da sud personalnim dokazima pristupa oprezno imajući u vidu osobni odnos saslušane osobe prema onome o čemu iskazuje, posebice u situaciji kada o informacijama o kojima iskazuje ne postoje pisani dokazi. O potrebi postupanja sukladno ugovoru i uvjetima za osiguranje automobilskog kaska kao i posljedicama propuštanja takvog postupanja ovaj sud je iznio svoje stajalište i u presudi pod posl. br. P-2658/2023 od 14. svibnja 2024. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2733/2024 od 22. srpnja 2024.

25. Nadalje, u historijatu tužbe se navodi da su oštećenja uočena na prednjim i zadnjim desnim bočnim vratima te stražnjem dijelu vozila, a na obrascu prijave štete (list 46 spisa) navode se oštećenja na lijevim bočnim vratima, prednjim i stražnjim (uz oštećenja na stražnjem braniku, poklopcu prtljažnika, stražnjem dijelu automobila). Dakle, sam historijat tužbe ne odgovara prijavi štete u pogledu toga radi li se o lijevim ili desnim bočnim vratima automobila. Ponuda tuženika u iznosu od 120,00 EUR kao i dopis tuženika od 20. veljače 2023. odnose se na oštećenja navodno nastala na lijevim vratima vozila tužitelja dok je to vozilo bilo u mirovanju, dok se tužbeni zahtjev odnosi na štetu na desnim vratima, uz onu na stražnjem dijelu automobila. Tužitelj je na prijavi štete zaokružio da nadoknadu štete traži temeljem računa popravka, međutim račun popravka ne postoji niti je ikada izdan jer vozilo nije nikada popravljano u smislu sanacije tih oštećenja, a kamoli kod ovlaštenog Volvo servisera. Nadalje, sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi, a to je potvrdio i usmeno na glavnoj raspravi, da oštećenja prijavljena od strane tužitelja nisu nastala u istom štetnom događaju odnosno da su opisane dvije štete po svom karakteru nastanka potpuno različite. Dakle, nakon izvedenog postupka sa sigurnošću se može zaključiti da se ne radi o jednom štetnom događaju već o dva ili više njih. Uz navedeno, opis štete nastale na vozilu izvršen od strane vještaka, a koji je posljedica dva nepovezana štetna događaja, u koliziji je sa opisom štete za koji tužitelj tijekom postupka tvrdi da je nastao na vozilu.

26. Vezano uz ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud dodaje da je vozilo u vlasništvu tužitelja sudjelovalo i u štetnom događaju nastalom nakon utuženja kao i to da ništa od oštećenja na vozilu nije sanirano. Sud nije poklonio vjeru navodima tužitelja da su fotografije koje je dostavio tuženiku tek uz prigovor na odluku o odštetnom zahtjevu nastale na dan kada su oštećenja uočena. Okolnost na koju se zz tužitelja poziva, a to je da mu je na predanu prijavu/zahtjev od 30. prosinca 2022. rečeno da je u redu, pri čemu je sam u toj istoj prijavi naveo kako nije slikao oštećenja, ne utječe na činjenicu da je izostalo postupanje sukladno Uvjetima osiguranja kao sastavnom dijelu Police osiguranja. Stoga je upravo takvim svojim postupkom onemogućio prijelaz prava prema odgovornoj osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Iako se radi o običnoj nepažnji, vozač vozila je propustio postupiti odnosno poduzeti odgovarajuće radnje nakon nastanka štetnog događaja slijedom čega se ovdje tuženik oslobađa svoje obveze prema osiguraniku.

27. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Visina naknade tuženiku utvrđena je temeljem odredbi Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema Tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zahtjev tuženika za naknadu troška (list 146 spisa).

28. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava podneska/odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te pristupa ročištima održanim 11. prosinca 2023. i 16. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za PDV predstavlja iznos od 750,00 EUR. Navedeni iznos potrebno je uvećati za plaćeni iznos u visini od 200,00 EUR na ime dijela predujma za troškove vještačenja, a što ukupno uznosi 950,00 EUR. Zagreb, 21. studenog 2024.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA:

- Odvj. Zvonimir Vlahov, Zagreb, Lepušićeva 14

- Odvj. Dajana Čepo u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara