Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1582/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Ivančević & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, [adresa], OIB: 90884993104, zastupanog po punomoćniku Ivanu Babić, odvjetniku iz Splita, radi zaključenja ugovora, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-72/2023-8 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-72/2023-8 od 2. rujna 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu toč. I. i toč. II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-72/2023-8 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu toč. III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka kao i troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"I – Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa tužiteljem ŠN iz [adresa] zaključiti ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i to sljedećeg sadržaja:

"Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, [adresa] kao prodavatelj s jedne strane i ŠN iz [adresa] kao kupac s druge strane zaključuju sljedeći

UGOVOR

O KUPOPRODAJI STANA

I. Stranke složno pretpostavljaju da je prodavatelj vlasnik stana u [adresa], koji se sastoji od prizemlja sa sobom i kuhinjom, te hodnikom i WC-om, ukupne površine od 29 m2, te pripadajućeg tavana, a u vještvu stalnog sudskog vještaka Petra Ćorića označen je plavom bojom te je obilježen slovima A, B, C, H, A i nalazi se na zemljištu označenom kao z.k. čest zem. 1753, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji je u zemljišnim knjigama označen kao „zgrada površine 29 m2.

II. Ovim ugovorom prodavatelj izjavljuje da prodaje, a kupac da kupuje naprijed navedeni stan zajedno sa pripadajućim dijelovima i uređajima zgrade kao i pripadajućim alikvotnim dijelom zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu zgrade.

III. Stranke suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu za nekretninu iz točke I. ovog ugovora u iznosu od 4.000,64 EUR.

IV. Ugovorenu kupoprodajnu cijenu kupac će prodavatelju platiti u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora, a na račun koji označi prodavatelj.

V. Sastavni dio ovog ugovora sačinjava izračun cijene sačinjen prema zadanim elementima, koeficijentima, površini itd.

VI. Prodavatelj jamči kupcu da je on stvarni i pravni vlasnik prodanog stana.

VII. Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog kupoprodajnog ugovora zatraži i u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] postigne uknjižbu kupljenog stana na svoje ime i korist uz istodobno brisanje imena i koristi prodavatelja, a sve to bez njegovog daljnjeg sudjelovanja.

VIII. U znak prihvaćanja stranke potpisuju ovaj ugovor. KUPAC:

PRODAVATELJ:

II - Ukoliko tuženik ne zaključi ovaj ugovor u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, njega će u cijelosti nadomjestiti ova presuda.

III - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj gradnjom stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU. 4984, K. O. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u skici sudskog vještaka Petra Ćorića označen H-C-D-E-F-G-H, što je tuženik dužan trpjeti i tužitelju izdati ispravu pogodnu za uknjižbu prava vlasništva opisanog dijela zemljišta u površini od 44 m2, u suprotnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 315,91 EUR."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Tužba se odbacuje u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:

Utvrđuje se da je prije donošenja rješenja o povratu imovine koje je donio Ured državne uprave, Ispostava za splitsko-dalmatinsku županiju, kojim je ovlaštenicima naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izvršen povrat nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tuženik bio vlasnik navedenog zemljišta kao i zgrade od 29 m2 sagrađene na navedenoj čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je bio i obveznik zaključivanja ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo."

3. Navedenu presudu, toč. III. i toč. IV. izreke pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji zahtjev tužitelja , podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

4. Navedenu presudu, toč. I., toč. II. i toč. IV. izreke pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1. do toč. 3. , te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je osnovana u pogledu glavnog zahtjeva.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaključenjem ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo koji se nalazi u [adresa], koji se sastoji od prizemlja sa sobom i kuhinjom, te hodnikom i WC-om, ukupne površine od 29 m2, te pripadajućeg tavana, a u nalazu stalnog sudskog vještaka Petra Ćorića označen plavom bojom te obilježen slovima A, B, C, H, A izgrađenog na zemljištu kao z. k. čest zem. 1753, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u zemljišnim knjigama označen kao „zgrada površine 29 m2 te zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU. 4984, k. o. [katastarska općina], dijela koji je u skici sudskog vještaka Petra Ćorića označen H-C-D-E-F-G-H, uz zahtjev za izdavanjem tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva opisanog dijela zemljišta u površini od 44 m2.

O žalbi tuženika

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na pobijani dio presude toč. I. i toč. II izreke .

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja izradio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a, za svoja uvjerenja dao jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

-da je iz privremenog ugovora o plaćanju najamnine od 19. kolovoza 1969., sklopljenog između tuženika i oca tužitelja JN, utvrđeno da je isti koristio predmetni stan uz znanje tuženika te da je tuženikov upravni odbor donio odluku o visini najamnine do konačnog utvrđivanja najamnine od strane Poduzeća za izgradnju Splita;

-da je tuženik 31.prosinca 1988. tužitelju ispostavio račun za plaćanje najamnine, a u dopisu od 29. ožujka 1999. da je tuženik tužitelja titulirao kao stanara;

-da su navedene isprave opskrbljene tuženikovim pečatom,

-da tuženik nije osporavao vjerodostojnost istih da su stoga iste kao vjerodostojne dokaz činjenice da je tužitelj bio nositelj stanarskog prava u vrijeme dok je to pravo postojalo u hrvatskom pravnog sustavu;

-da su u vrijeme SFRJ poduzeća su svojim radnicima davali stanove s ciljem zasnivanja stanarskog odnosa

-da je očevidom i vještačenjem utvrđeno da se predmetni stan nalazi u objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je utvrđeno da se stan sastoji od temeljnog dijela bruto površine 37 m2 (na skici vještaka Čorića označeno plavom bojom) te dograđenog dijela bruto površine 44 m2 (na skici vještaka Čorića označeno crvenom bojom).

-da nijedna stranka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

-da je stanje u zemljišnoj knjizi javno dostupno te je nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 4984 uknjižena je kao vlasništvo tuženika za 2/3 dijela i UN rođ. Š za 1/3 dijela, no da je iz iz presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-593/2021 od 8.rujna 2021. Utvrđeno da je tužitelj pravomoćno utvrđen vlasnikom č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na pravne slijednike UN. -obzirom da je utvrđeno da je tuženik isključivi vlasnik predmetne nekretnine, isti da je pasivno legitimiran kao prodavatelj u smislu odredbe čl.4.ZPS-a.

-da je u pogledu cijene predmetnog stana, tužitelj dostavio izračun vrijednosti predmetnog stana sačinjen od trgovačkog društva za promet nekretninama "Trgostan" na koji tuženik nije imao primjedbi;

-da prema spomenutom izračunu vrijednost stana je 111.847,31 kuna, no da s obzirom na to da zbog proteka vremena i izmijene okolnosti vezanih uz promjenu valute u RH devizna uplata nije više opcija, to po ocjeni suda može se uzeti u obzir samo cijena s osobnim i općim popustom tužitelja te korektivnim faktorom koja iznosi 30.142,85 kuna tj. 4.000,64 EUR.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02, dalje: ZPS) da tužitelj , koji je bio nositelj stanarskog prava otkupi predmetni stan,a kako tuženik nije dragovoljno sklopio isti to pozivom na odredbu čl. 9. st. 2.ZPS - a prihvaća tužbeni zahtjev na način kao u toč. I. i toč. II. izreke presude.

13. U smislu odredbe čl.6.st.1.ZPS-a stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima toga Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (u daljem tekstu: kupac). Stanarom, odnosno članom obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se osobe, određene propisima o stanovanju.

14. Potrebno istaći da je stanarsko pravo subjektivno pravo, odnosno, skup ovlaštenja što ih norme objektivnog prava priznaju nositelju, da stan dobiven na korištenje temeljem valjane pravne osnove, trajno i nesmetano koristi i održava sukladno vlastitim i potrebama svoje obitelji te da sukladno zakonskim propisima sudjeluje u upravljanju zgradom u kojoj se stan nalazi.

Pri tome treba reći da se stanarsko pravo u smislu odredbe članka 14. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ Sl. SFRJ br. 11/66 i 32/68 – u daljnjem tekstu: ZSO) stjecalo zakonitim useljenjem u stan na osnovi ugovora o korištenju stana dakle je citiranom odredbom propisano da se stanarsko pravo na stanu stječe ako se kumulativno ispune dva uvjeta i to: da je došlo do useljenja u stan te da je do useljenja u stan došlo na temelju odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove. Kada se ispune oba uvjeta osoba dobiva status stanara- nositelja stanarskog prava.

15. Prednje navedeno se ističe iz razloga kako bi se naglasilo da su subjektima stanarskog prava mogle su biti isključivo fizičke osobe, a za razliku od ostalih osoba što imaju pravo na korištenje stana, oni se nazivaju stanarima te kao takvi imaju status korisnika stana, a u što su se ubrajali uz samog stanara te njegovog bračnog druga i članovi obiteljskog domaćinstva ukoliko su s njim stanovali.

Nositeljem stanarskog prava na jedan stan mogla je biti isključivo jedna osoba, uz iznimku bračnih drugova koji su, pod uvjetom da zajedno žive, mogli zajedno biti nositeljem stanarskog prava, dok, ostali članovi obiteljskog domaćinstva nositelja su nazivani „potencijalnim nositeljima stanarskog prava“ .

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio isprave te utvrdio da je pravni prednik tužitelja njegov otac JN uselio u predmetni stan te da je isti koristio uz znanje tuženika te da je tuženikov upravni odbor donio odluku o visini najamnine (privremeni ugovor o plaćanju najamnine od 19.kolovoza 1969.), da je tuženik 31. prosinca 1988. (str.20, C-1 spisa) tužitelju ispostavio račun za plaćanje najamnine, a u dopisu od 29. ožujka 1999. broj 1-172/1 izdanog od strane tuženika Upravnog odjela za gospodarenje resursima, Odjel za poslove stanovanja gdje se zahtjeva izrada zapisnika o bodovanju stambene jedinice ZKČ 1753, [adresa], vlasništvo tuženika da tuženik tužitelja titulira kao stanara.

17. Dakle u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su obje parnične stranke dugi niz godina ( a koja obitelj u tom stanu stanovala od druge polovice 60- ih godina 20. stoljeća uz znanje tuženika -poslodavca oca tužitelja), poštivali ugovorne obveze da je tužitelj kao korisnik stana kroz dugi niz godina, ponašao se kao stanar, plaćao najamninu te ga je i tuženik sa svoje strane smatrao stanarom predmetne nekretnine i obveznika plaćanja najamnine, i tako se prema njemu odnosio.

18. Dakle čak i pod pretpostavkom da spomenute isprave nisu i ne nose naziv koji ne bi dovodio u sumnju pravni osnov useljenja tužitelja i njegovih pravnih prednika u predmetni stan, dakle i pod pretpostavkom nepostojanja pisanog ugovora o korištenju stana, a uvažavajući činjenicu da je obitelj tužitelja u predmetnom stanu stanovala od druge polovice 60-ih godina 20. stoljeća uz znanje tuženika - poslodavca oca tužitelja, uvažavajući činjenicu da niti tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu uselili u stan bez valjane odluke ili valjanog pravnog temelja, dakle da nisu bili niti je to tužitelj samo faktični posjednik nekretnine, pravilno se sud prvog stupnja poziva na predmet Europskog suda za ljudska prava Petolas protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 74936/12) u kojoj odluci je citirana odluka i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojim rješenjima br. Rev 1799/1997-2 od 9. veljače 2000., br. Rev 1483/01-2 od 18. prosinca 2001. i br. Rev-x 513/11-2 od 13. srpnja 2011. navodi da „[...] osoba koja stambene prostorije koristi više godina te sa znanjem i odobrenjem davatelja stana na korištenje [i koja] ispunjava sve obveze nositelja stanarskog prava i u svemu se ponaša kao osoba koja je zaključila pismeni ugovor o korištenju stana odnosno osoba koja je ishodila drugu pravnu osnovu sačinjenu u pismenom obliku, smatra se nositeljem stanarskog prava bez obzira na to što o tome nema pismeni ugovor o korištenju stana [u kojem živi] odnosno neku drugu pravnu osnovu o stjecanju stanarskog prava [...]”, u kojima je dakle Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište prema kojemu u slučajevima, kod kojih je utvrđeno poštivanje ugovornih obveza od strane korisnika stana kroz dugi niz godina, posebice ako se korisnik stana ponaša kao stanar i plaća najamninu moguće je priznati status nositelja stanarskog prava osobi koja je koristila stan temeljem ugovora o korištenju stana kroz dugi niz godina unatoč nepostojanju takvog ugovora sklopljenog u pisanom obliku.

U smislu odredbe čl. 9. ZPS-a prodavatelj je dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora. Ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor u roku iz stavka 1. ovoga članka, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor. Pri tome sud prvog stupnja pravilno zaključuje da rokovi određeni ZPS-om nisu prekluzivni te se pravilno poziva na odluke Ustavnog suda broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. ("Narodne novine" broj 2/06) i U-III-559/2004 od 16.studenog 2004. ("Narodne novine" 174/04).

19. Dakle je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj, suprotno žalbenim navodima tuženika, dokazao da su on i njegovi pravni prednici bili nositelji stanarskog prava, da je tužitelj nakon smrti majke stekao stanarsko pravo prema propisu koji je bio na snazi i kojim su se regulirala ta prava (ZSO), da je i od strane tuženika isti bio evidentiran kao stanar na predmetnoj nekretnini, da je tužitelj sukladno odredbi čl. 6. ZPS-a ispunjavao uvjete da otkupi predmetni stan, a kako tuženik nije dragovoljno sklopio isti to je sud prvog stupnja, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 9. st. 2. ZPS-a, te prihvatio zahtjev tužitelja kao u toč. I. i II. izreke presude.

20. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika te potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu toč. I. i II. izreke.

O žalbi tuženika

21. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU. 4984, k. o. [katastarska općina], dijela koji je u skici sudskog vještaka Petra Ćorića označen H-C-D-E-F-G-H, uz zahtjev za izdavanjem tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva opisanog dijela zemljišta u površini od 44 m2 smatrajući da tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine nije mogao steći građenjem, budući je bio nepošten graditelj. 22. Sud prvog stupnja se pri tome poziva na odredbu čl. 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. dalje: ZV) koja odredba regulira odnos između nepoštenog i graditelja i vlasnika zemljišta. Za sada se ne može prihvatiti kao osnovan zaključak suda prvog stupnja da su tužitelj i njegov otac mogli znati da grade na tuđem zemljištu iz razloga jer su plaćali tuženiku naknadu za stanovanje u stanu, jer iz stanja spisa proizlazi (u podnesku tužitelja str. 55. spisa) da je sam tužitelj naveo da je u razdoblju od 1990. i 1992. on osobno nadogradio dio u skici vještaka označeno crvenom bojom, da nadograđeni dio koristi preko 20 godina te se poziva na stjecanje prava vlasništva građenjem i odredbe čl. 24.- čl. 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kojima je regulirano isto.

23. Prije svega valja istaći da se stjecanje, promjene i prestanak stvarnih prava prosuđuju prema pravnim pravilima koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja, promjene ili prestanka tih prava a sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/1.2, 152/14., 81/15. i 94/17.- dalje ZV).

24. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, dalje u tekstu: ZOVO) u odredbama članka 24., članka 25. i članka 26. propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, tako što učinke navedene izgradnje razlikuje s obzirom na poštenje ili nepoštenje graditelja i vlasnika zemljišta: graditelj pošten, vlasnik nepošten - članak 24., graditelj nepošten, vlasnik pošten - članak 25. i graditelj pošten, vlasnik pošten - članak 26. ZOVO-a

25. Obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nije zasigurno utvrđeno tko je točno vršio dogradnju, vrijeme gradnje i izgradnje dograđenog objekta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU. 4984, K. O. [katastarska općina], to se zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelj i njegov otac bili nepošteni graditelji za sada ne može ispitati, jer u tom dijelu činjenično stanje ostalo je neutvrđeno.

Kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, upitna je i pravilnost primjene materijalnog prava.

26. Stoga u daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje, po potrebi ponovno provesti dokaz saslušanjem tužitelja na navedene okolnosti (jer tužitelj na te okolnosti nije ispitan) te pravilnom analizom svih navoda, dokaza i isprava, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u odnosu na sve odlučne činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

27. Slijedom navedenog ,sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

28. Budući da je presuda ukinuta u pogledu glavne stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer ona ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl.166. st. 3. ZPP- a.

30. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

31. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a rješenje suda prvog stupnja nije ispitivano.

Osijek, 21. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Krunoslav Baran