REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–85/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 12. prosinca 2023., broj: 1 K-402/2020-49, u sjednici održanoj 21. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba optuženog AN, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog AN zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 229. stavka 2. i članka 228. stavka 1. KZ/11, te ga je na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao mu je uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 92,91 eura/700,03 kuna[1] predstavlja imovinsku korist koju je optuženi AN ostvario kaznenim djelom te mu je naloženo da navedeni novčani iznos isplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22–ZKP/08), optuženi AN je dužan platiti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura /1.506,90 kuna.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi AN, putem branitelja Borisa Mazalina, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona odluke o kazni, odluke o posebnoj obvezi i odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže „

Županijskom sudu u Zadru preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno podredno, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem .“ B

ranitelj je predložio da se u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP/08 pozove na javnu sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Na temelju članka 475. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine„ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; koji se sada primjenjuje - dalje u tekstu: ZKP), o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a.

6. Žalba je osnovana.

7. Razmatrajući navode u žalbi optuženika te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, ovaj sud drugog stupnja, utvrdio je da postoji bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, zbog čega je pobijanu presudu prihvaćanjem žalbe optužnog AN, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8. S pravom optuženi AN u svojoj žalbi ističe da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud propustio jasno i određeno obrazložiti na temelju kojih dokaza je utvrdio da je predmetno kazneno djelo optuženik počinio provaljivanjem zatvorenog prostora kako bio došao do stvari koje su se nalazile u tom prostoru s ciljem njihova prisvajanja te da je trgovačko društvo „Hoteli Punat“ d.d. oštećeno za novčani iznos koji svakako prelazi iznos od 60.000,00 kuna. Sud se uopće nije upuštao u utvrđivanje na koji je način optuženik ušao u zatvoreni prostor autokampa i kolika je vrijednost otuđenih solarnih panela, što su odlučne činjenice kaznenog djela za koje je terećen. To je osobito bilo važno jer je nejasno je li optuženik radnju provaljivanja, koja se navodi u pravnom opisu djela, počinio zato što je „ušao u zatvoreni krug autokampa“ kako se to navodi u optužnici, a istovjetno i u izreci presude, što samo po sebi ne bi predstavljalo radnju provaljivanja jer se ne navodi koje je to radnje optuženik poduzeo da bi ušao u taj zatvoreni prostor, a niti na koji je način taj prostor predstavljao „zatvoreni krug autokampa“ jer time nije isključen ulazak („ušao u zatvoreni krug autokampa“) u krug autokampa bez nekog posebnog napora (primjerice ograda oko autokampa je bila visine od 1 m ili znatno manje ili pak neznatno više) ili radnju provaljivanja predstavlja skidanje solarnih panela s metalnih nosača, što samo po sebi, s obzirom na izostanak opisa načina skidanja tih panela, također ne bi predstavljalo radnju provaljivanja.

8.1. Sud se također nije upuštao niti u utvrđivanje iznosa prisvojenih predmeta, osim što je samo paušalno pod točkom 13. obrazloženja pisane presude naveo kako je „optuženik kritične prigode ušao u zatvoreni prostor autokampa, očito u namjeri da se domogne protupravne imovinske koristi, iz kojeg prostora je uzeo i zadržao predmete po vrsti, količini i vrijednosti preciziranoj u izreci presude.“, iako navodi kako je iz iskaza svjedokinje ZN, odnosno dopisa osiguravajućeg društva proizlazilo da šteta iznosi preko 170.000,00 kuna, zanemarujući pritom da je svjedokinja ZN navela kako su solarni paneli „iščupani“ u tri navrata, jednom tijekom produženog vikenda od 6. do 8. listopada 2018., kada su „iščupana“ 24 panela, drugi put 13. i 14. listopada 2018., kada je „iščupano“ devet panela te u trećem navratu kada je „iščupan“ ostatak od ukupno 42 panela, što dijelom korespondira podacima koje je u dopisu od 16. listopada 2018., u ime oštećenog trgovačkog društva upravo ova svjedokinja dostavila Policijskoj postoji Krk (list 39 spisa), a u cijelosti s podacima koji proizlaze iz dopisa „Grawe“ osiguranja od 22. studenog 2018. (list 49 spisa), iz kojih proizlazi da su solarni paneli otuđivani u tri navrata, i to u periodu od 5. do 8. listopada 2018., potom od 13. do 14. listopada 2018., te od 27. do 28. listopada 2018., a da se optuženik tereti da je solarne panele otuđio u okviru jednog dana (točno neutvrđenog dana početkom listopada 2018.), što bi prema dokaznom materijalu (iskazi svjedoka UN, ZN, zapisnik o očevidu) moglo biti samo u periodu od 5. do 8. listopada 2018., pa optuženik nije nikako mogao biti terećen za iznos štete koje je oštećeno trgovačko društvo zatražilo od osiguravatelja ili onaj iznos štete koji im je isplaćen.

8.2. Osim toga, na temelju raspravljanog dokaznog materijala proizlazi kako je oštećeno trgovačko društvo osiguravatelju podnosilo zahtjeve za isplatu štete za uništene solarne panele s naznačenim različitim iznosima štete. Tako je dopisom od 16. listopada 2018., zatražena isplata štete na ime uništena 34 panela u iznosu od 152.256,00 kuna (list 39 spisa), na ime svih uništenih panela (42 komada) iznos od 296.400,00 kuna, i to prema priloženom troškovniku (listovi 40 do 42 spisa), dok je oštećeno trgovačko društvo dopisom od 16. siječnja 2019., naznačilo da je počinjenim kaznenim djelom oštećeno za iznos od 136.650,00 kuna (list 29 spisa). Sve navedeno znači da je prvostupanjski sud bio dužan, a to je i mogao osnovom dopisa oštećenog trgovačkog društva od 16. siječnja 2019., u činjeničnom opisu naznačiti točan iznos štete, ili ako je po tom pitanju bilo dvojbe, onda je taj iznos štete trebao utvrditi na temelju procjene ovlaštene osobe, što bi bilo ispravnije s obzirom starost i dotrajalost solarnih panela.

9. Po žalbi optuženika, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, utvrđeno je da je ostvarena i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječan sama sebi, a presuda ne sadrži ni daljnje razloge o odlučnim činjenicama.

9.1. U činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim, navodi se da je optuženik prisvajanjem 25 solarnih panela oštetio trgovačko društvo „Hoteli Punat“ d.d. za novčani iznos, koji svakako prelazi iznos od 60.000,00 kuna, da bi nakon toga, citirajući i odredbu članka 77. stavka 1. KZ/11, kao osnovu za oduzimanje imovinske koristi, bilo navedeno da je optuženik dužan platiti iznos od 700,00 kuna u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe jer je to iznos koristi koju je ostvario počinjenim kaznenim djelom. Na taj način proturječje postoji između konstatacije u činjeničnom opisu djela o točno neutvrđenom iznosu, no svakako većem od iznosa koji se oduzima odlukom o oduzimanju imovinske koristi, pri čemu se u obrazloženju presude ne navode razlozi zašto je od optuženika oduzeta imovinska korist u iznosu od 700,00 kuna. Na taj način izreka presude nerazumljiva je i u proturječju sama sa sobom, te u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu oduzimanja imovinske koristi, koje sukladno članku 459. stavku 6. ZKP-a, obrazloženje presude mora sadržavati.

10. Također je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno da je ostvaren i daljnji istovjetni vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1 točka 11 ZKP-a, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na odluku o krivnji.

10.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji iako je krivnja odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim i osuđen u prvostupanjskoj presudi.

10.2. Prema odredbi članka 23. KZ/11, sadržaj krivnje sastoji se od ubrojivosti, namjere ili nehaja i o svijesti o protupravnosti (ili barem mogućnosti te svijesti). Prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude, ne daje nikakve razloge niti o ubrojivosti, niti o obliku krivnje (namjeri ili nehaju), a niti o svijesti o protupravnosti djela, iako pod točkom 15. obrazloženja navodi kako je visina kazne na koju je optuženik osuđen primjerena, pored ostalog, i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika.

10.3. Takvo odsustvo razloga o odlučnim činjenicama (krivnji), tim više je prisutno jer je optuženik proglašen krivim zbog kvalificiranog kaznenog djela krađe, pa je prvostupanjski sud bio dužan, pored općeg sadržaja krivnje za to djelo dati posebne razloge da je namjera optuženika obuhvaćala prisvajanje vrijednost stvari iznad 60.000,00 kuna. Osim toga krivnja nije samo odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo već je krivnja i temelj kaznenopravne sankcije u smislu odredbe članka 47. KZ/11, a uz to prema oj odredbi visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje, pa se izostanak razloga o krivnji reflektira i na razloge u odluci o kazni.

11. Istovjetan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a ostvarena je u pobijanoj presudi i time što presuda u odnosu na izreku o uvjetnoj osudi (članak 56. KZ/11) nema razloga.

11.1. Naime, prema odredbi članka 56. stavka 2. KZ/11 sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pri čemu će voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

11.2. U smislu članka 459. stavak 6. ZKP-a sud je dužan u presudi obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kada je optuženiku izrekao uvjetnu osudu.

11.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u razlozima presude naveo samo olakotne i otegotne okolnosti koje je imao u vidu kod odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11), nakon čega je optuženiku izrekao uvjetnu osudu, a da u razlozima presude nije naveo kojim se razlozima rukovodio kad je našao da optuženiku kaznu treba uvjetovati, a niti je iz spisa vidljivo temeljem čega i čime se prvostupanjski sud rukovodio kada je izvršenje izrečene kazne uvjetovao upravo rokom kušnje od dvije godine, koji inače u izreci presude nije naveo.

11.4. Kako je prvostupanjski sud u smislu navedenih zakonskih propisa posebno bio dužan obrazložiti čime se rukovodio kada je našao da optuženom treba izreći uvjetnu osudu, a kako to u razlozima pobijane presude nije učinio, tako da se ne vidi iz kojih razloga je optuženiku izrekao uvjetnu osudu i zašto u roku provjeravanja od dvije godine, to postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

12. Stoga, budući da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP- a, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti prihvaćanjem žalbe optuženika te povodom te žalbe i po službenoj dužnosti.

13. Iako izostanak razloga o odlučnim činjenicama ukazuje i da je činjenično stanje u obrazloženom pravcu, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ovaj je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP-a, jer je optuženik podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13.1. Analizirajući žalbene razloge optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja suda, čini se da nije u pravu optuženik kada dovodi u pitanje stav suda da je vrijednost ukradene stvari velika u smislu odredbe članka 87. stavka 29. KZ/11. („u svakom slučaju viša od 60.000,00 kuna.“) .

13.2. Naime, optuženik je prema optužnici terećen da je od 42 solarna panela s nosača na kojem su bili postavljeni skinuo i uzeo 25 panela (premda iz iskaza ZN proizlazi da se radilo o 24 panela) koje je potom bacio na tlo, a onda kamenom i podesnim predmetom razbio stakleni pokrov te iz unutrašnjosti panela otkinuo i demontirao bakrenu instalaciju sačinjenu od bakrenih cijevi i bakrenog lima, koje je potom uzeo i zadržao za sebe, oštetivši time trgovačko društvo „Hoteli Punat“ d.d. za novčani iznos, koji svakako prelazi iznos od 60.000,00 kuna.

13.3. U žalbi se tvrdi da je optuženik u tom iznosu oštetio trgovačko društvo, ali ne i da je prisvajanjem solarnih panela ostvario korist u tom iznosu što je obilježje terećenog mu kaznenog djela, već da ta korist, ostvarena prodajom bakrenih dijelova panela, iznosi 700,00 kuna. Međutim, ovim žalbenim navodima optuženik očito zanemaruje da se prema usvojenoj teoriji aprehenzije, prema kojoj se krađa smatra dovršenom kad je uzeta u vlastitu detenciju, pri čemu sama stvar ne mora biti odnesena s mjesta gdje se prije nalazila, nego je dovoljno da je izdvojena od ostalih stvari i spremljena na posebno mjesto, optuženik tereti da je s metalnih nosača skinuo i uzeo 25 solarnih panela koje je bacio na tlo, dakle da ih je izdvojio s mjesta gdje su se voljom vlasnika nalazili i smjestio ih je svojom voljom na mjesto koje je njemu odgovaralo, a potom da se s njima ponašao kao da je vlasnik tih panela jer je prema optužnici kamenom i podesnim predmetom razbio stakleni pokrov te iz unutrašnjosti panela otkinuo i demontirao bakrenu instalaciju sačinjenu od bakrenih cijevi i bakrenog lima, koje je potom uzeo i zadržao za sebe, čime je na taj način oštetio trgovačko društvo „Hoteli Punat“ d.d. za novčani iznos, koji svakako prelazi iznos od 60.000,00 kuna (7.963,37 eura). To što je optuženik prema vlastitom iskazu iz solarnih panela uzeo samo bakrenu instalaciju sačinjenu od bakrenih cijevi i bakrenog lima, nakon što ih je prethodno izdvojio s mjesta gdje su se voljom vlasnika nalazili, a potom uništio stakleni pokrov panela i time ih u cijelosti uništio, i što je tu instalaciju prodao za iznos od 700,00 kuna, nije relevantno za ocjenu vrijednosti stvari u smislu odredbe članka 87. stavka 29. KZ/11., a time i za kvalifikaciju djela. Za kvalifikaciju konkretnog kaznenog djela bitna je vrijednost prisvojenih stvari u momentu prisvajanja (optuženik je osobno panele uzeo u fizičku aprehenziju), a ne korist koju je prodajom tih stvari ostvario, o čemu inače ni prvostupanjski sud nije vodio računa kada je od optuženika oduzeo iznos od 700,00 kuna na ime pribavljene imovinske koristi ostvarene prodajom bakrenih cijevi i lima (ako je netko primjerice uzeo u fizičku aprehenziju vozilo vrijedno 10.000,00 eura, pa ga proda za 100,00 eura, on je počinio kazneno djelo krađe stvari velike vrijednosti, i od njega se oduzima korist od 10.000,00 eura, a ne 100,00 eura.)

13.4. Čini se da za sada nije u pravu optuženik kada osporava da je s metalnih nosača skinuo i uzeo 25 solarnih panela, s tvrdnjom kako je bakrenu instalaciju sačinjenu od bakrenih cijevi i bakrenog lima otkinuo i demontirao iz panela koji su bili odbačeni i nalazili se na zemlji prije inkriminiranog događaja, obzirom da je sporni trag u vidu otiska dlana za koji je daktiloskopskim vještačenjem utvrđeno da potječe od optuženika, tijekom radnji očevida po policijskim službenicima detektiran, fiksiran i izuzet sa stakla panela koji je evidentno skinut s metalnih nosača, što je vidljivo na fotografijama F6 i F48 do F50 fotodokumentacije očevida.

14. Dakle, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti, pri čemu će obratiti pažnju na odredbu članka 13. ZKP-a, u slučaju da utvrdi da je optuženik kriv.

15. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Puli – Pola 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

M

Gabrijela Marčeta Ferić