REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–97/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠP zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 6. studenog 2023., broj: 7 K-1323/20-39, u sjednici održanoj 21. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Miroslava Vlašića,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik ŠP, po članku 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik ŠP, po branitelju Miroslavu Vlašiću, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud, odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Na temelju članka 475. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine„ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; koji se sada primjenjuje - dalje u tekstu: ZKP), o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni optuženik i državni odvjetnik, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a, a u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Miroslava Vlašića.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, odnosno jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, s tvrdnjom da su ti vidovi ove postupovne povrede ostvareni jer sud prvog stupnja nije jasno na temelju kojih dokaza je našao utvrđenim da bi oštećenik EP počinio bludne radnje u odnosu na optuženog ŠP i da je podnio lažnu kaznenu prijavu protiv njega plašeći se difamacije i kako bi opravdao opravdao manjak novca koji je uzeo iz blagajne te ga dao optuženom ŠP, jer te tvrdnje ne proizlaze „niti iz jednog dokaza koji prileži spisu.“

7.1. Takva tvrdnja državnog odvjetnika nije prihvatljiva za ovaj drugostupanjski sud, jer nema nikakve dvojbe da je prvostupanjski sud pobijanju presudu donio na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a, nakon što je slobodnom ocjenom dokaza obranu optuženika u kojoj je ukazao da je oštećenik EP u odnosu na njega počinio bludne radnje i da mu je dragovoljno dao inkriminirani iznos novca u strahu da ga zbog toga ne prijavi policiji, prihvatio kao istinitu i točnu, dok je iskaz oštećenika EP, na kojem se u odlučujućoj mjeri temeljila optužnica državnog odvjetnika, ocijenio nevjerodostojnim, neuvjerljivim i nelogičnim, pa je evidentno da se ovaj prigovor državnog odvjetnika (u suštini ocjena dokaza) ne odnosi se na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već njima državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Doduše, kraj takve ocjene dokazne snage obrane optuženika i iskaza oštećenika EP te kraj činjenice da drugih dokaza koji bi opravdali terećenje optuženika nije bilo, potpuno je nepotrebno i suvišno bilo u pobijanoj presudi navoditi kao dokazane tvrdnje da je oštećenik EP počinio bludnu radnju i da je protiv optuženika podnio “lažnu kaznenu prijavu zbog razbojništva.”

8. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud dao preveliki značaj obrani optuženika kojoj je poklonio vjeru, dok je s potpuno neprihvatljivim obrazloženjem otklonio iskaz oštećenika EP iako je ovaj tereteći optuženika za učin inkriminiranog mu kaznenog djela iskazivao jasno, vjerodostojno i detaljno opisujući događaje kritične zgode i koji je iskaz potvrđen potvrđeni materijalnom dokumentacijom, i to potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja [serijski broj], kojom je od optuženog ŠP privremeno oduzeto 15 novčanica u apoenima od po 200,00 kuna, te potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01318570 kojom su od oštećenika privremeno oduzete škare duljine 13 cm, za koje je oštećenik u svom iskazu naveo da mu je njima optuženik zaprijetio tražeći novac od njega što ga je uz cijelo ponašanje okrivljenika i posebno riječi koje je upućivao ustrašilo zbog čega mu je predao inkriminirani iznos novca.

8.1. Međutim, pri tome žalitelj propušta uočiti i cijeniti činjenicu da je cjelokupno postupanje i ponašanje oštećenika u događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka krajnje neuobičajeno i pomalo konfuzno. Naime, oštećenik u svom iskazu tvrdi da je prije inkriminiranog događaja praktički bio prijatelj s optuženikom i da je u najavljenoj posjeti skoro sat vremena prije samog kritičnog događaja s optuženikom razgovarao, ali da mu unatoč tome optuženik nije jasno i određeno rekao zbog čega je zapravo došao razgovarati, da bi u jednom trenutku, bez ikakvog razloga i povoda, od njega zatražio novac i pritom mu prijetio time da se obzirom na protek vremena ne može sjetiti kojim točno riječima kao i da je optuženik čitavo vrijeme hodao gore-dolje po prostoji da bi u jednom trenutku u rukama počeo vrtiti škare, ali ne može reći da mu je tim škarama prijetio. Također je naveo da mu optuženik, iako ga je to pitao, nije rekao zašto od njega traži novac, a ne misli da je to činio iz koristoljublja već očito iz razloga koje je naveo u svojoj obrani, a što se u stvarnosti nije dogodilo.

8.2. Dakle, imajući u vidu takvo neuobičajeno postupanje oštećenika koji sat vremena u najavljenoj posjeti razgovara s optuženikom, a praktički ne zna povod i razlog tog razgovora, koji potom ne zna kojim mu je to riječima optuženik zaprijetio tražeći od njega novac i ne zna zašto je uopće optuženik od njega tražio novac, a kao mogućnost navodi da je to upravo zbog onoga što je optuženik naveo u svojoj obrani, potom da ne može reći da mu je optuženik prijetio škarama koje je držao u ruci, a radi se o dječjim škarama, a posebno kako ne misli da je optuženik od njega tražio novac iz koristoljublja već iz razloga koje je naveo u svojoj obrani, čime zapravo kao na mogući razlog pribavljanja novca indicira i svoj strah da ga optuženik ne difamira i prijavi policiji, neovisno o tome da li se događaj bludne radnje doista i zbio, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u ovom postupku nije moglo s potrebnom sigurnošću i na potpuno izvjestan način utvrditi da je optuženik postupao na način opisan u izreci kako bi prisvojio inkriminirani iznos novca. Materijalni dokazi na koje ukazuje žalitelj podjednako potvrđuju navode iz obrane optuženika, ali i iskaz oštećenika i oni nikako ne mogu biti dokazi koji su od značaja za pozitivno vrednovanje samo iskaza oštećenika, tim prije ima li se u vidu da je oštećenik u svom iskazu naveo kako ne može reći da optuženik prijetio škarama.

9. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka te analizom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj vezi, a s obzirom na izostanak bilo kakvih drugih objektivnih dokaza koji bi govorili o uporabljenoj prijetnji i uslijed te prijetnje davanja optuženiku novca, s pravom prihvatio da se događaj odigrao na način kako to opisuju optuženik u svojoj obrani te pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci pobijane presude, pa uslijed toga nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Imajući na umu sve navedeno i s obzirom na to da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude (članak 482. ZKP-a).

U Puli – Pola 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj