REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Metkoviću

Metković, Andrije Hebranga 9

Poslovni broj: Pp-717/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HT, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u vezi sa člankom 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/24-5/15803, ur.broj: 511-03-12-24-1 od 18. lipnja 2024., nakon održane glavne rasprave, 21. studenog 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),

okrivljenik HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], osnovnoškolsko obrazovanje, zaposlen, rastavljen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske,

oslobađa se od optužbe

- A) za djelo činjeničnog opisa:

„u vremenskom periodu od dana 13.05.2024. do dana 13.06.2024. godine do 15:00 sati, u gradu Metković, okrivljenik HT zbog vidno narušenih bračnih i obiteljskih odnosa počinio: 1. ekonomsko nasilje u obitelji nad svojom suprugom svjedokinjom ET na način da je zaključao ulazna vrata njihove obiteljske kuće koja se nalazi na adresi u [adresa] na kućnom broju 17 i time joj onemogućio ulazak u kuću odnosno zabranio joj i onemogućio korištenje zajedničke, zbog čega je vidno uznemirena svjedokinja ET sa osjećajem zgroženosti, poniženosti i povrede dostojanstva, bila prisiljena iseliti se iz navedene i odseliti se na drugu adresu u [adresa] na kućni broj 37 podbroj 1“,

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. u vezi s člankom 10. točkom 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

- B) te za djelo činjeničnog opisa:

„psihičko nasilje u obitelji na način da joj je sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] putem internetskih mobilnih aplikacija jedne od društvenih mreža dana 13.06.2024 godine u 07,22 sati uputio više tekstnih poruka na mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] svoje supruge svjedokinje ET, koje su u sebi, između ostalog, sadržavale slijedeći uvredljivi i ponižavajući sadržaj: „Naletila si na velku zvjer…, zombija je od tebe napravija…, ali sama si to trazila..“ izazivajući opisanim nasiljem kod svoje supruge svjedokinje osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva“

a pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. u vezi s člankom 10. točkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

II.Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Navedenim optužnim prijedlogom okrivljenika se tereti za prekršaje iz članka 22. stavka 1. u vezi sa člankom 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih kao u izreci, s prijedlogom da se okrivljenika proglasi krivim i kazni ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 30 dana uz obvezni psihosocijalni tretman te zabranu približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

2.Glavna rasprava održana je 2. listopada 2024., kada je ispitan okrivljenik, te 20. studenog 2024., kada je ispitana svjedokinja ET.

3.Sud je u dokaznom postupku još obavio uvid u sadržaj optužnog prijedloga, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te izvod iz prekršajne evidencije.

4.Pozvan da se izjasni o krivnji, okrivljenik je pred Sudom izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5.U svojoj obrani naveo je kako između njega i bivše supruge ET nije bilo nikakvog nasilja, poglavito ne onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu. Naime, točno je da je okrivljenik jednog dana u svibnju ove godine zaključao ulazna vrata od obiteljske kuće u kojoj su živjeli on i bivša supruga. Kuća je inače u vlasništvu okrivljenika i to prvi kat kuće, dok je prizemlje u vlasništvu okrivljenikova brata E. Ne sjeća se točno datuma kada je zaključao ulazna vrata kuće svojoj supruzi, ali tvrdi da je to bilo zbog toga što se neko vrijeme prije toga jako čudno ponašala. Naime, kada bi došla s posla djelovala je kao da je pod nekim pritiskom i ne bi komunicirala s okrivljenikom. Tvrdi da je nije pitao što se događa niti su o tome raspravljali. Nadalje, navodi kako je tog dana kada joj je zaključao ulazna vrata ona ipak uspjela ući u kuću kroz prozor koji je ostao otvoren. Nakon što je ušla u kuću, a to je bilo po povratku s posla, samo je prošla pored okrivljenika u dnevnom boravku, bez da mu se ikako obratila, te je otišla u spavaću sobu. Tvrdi kako osim tog jednog dana više nije zaključavao ulazna vrata od kuće. Idući dan kad se supruga vratila s posla i normalno ušla u kuću kroz ulazna vrata, ponovno je prošla pored okrivljenika kao da ne postoji i otišla u spavaću sobu. Dan nakon toga kada se vratila kući s posla rekla je okrivljeniku da odlazi te je toga dana i napustila trajno obiteljsku kuću. Okrivljeniku je poznato da je potom dva do tri tjedna boravila kod svoje majke, nakon čega je preselila u podstanarski stan te je u dva, tri navrata dolazila kod okrivljenika po svoje stvari. Okrivljenik joj nije radio nikakve probleme te joj rekao da slobodno uzme sve što joj treba, odnosno što smatra da je njezino. Inače, okrivljenik i bivša supruga imaju dvoje odrasle djece, kćer od 25 godina koja živi i radi u Dubrovniku te sina od 27 godina koji sada stanuje s majkom. Nakon ovog događaja, 2. srpnja ove godine, okrivljenik i bivša supruga sporazumno su raskinuli svoj brak. Navodi kako i dalje održavaju određeni kontakt preko djece te da nisu u lošim odnosima. U odnosu na djelo psihičkog nasilja za koje se optužuje, okrivljenik navodi kako nikakvo psihičko nasilje prema supruzi nije primijenio, a poglavito ne putem tekstualnih poruka na njezin mobilni telefon. Okrivljenik tvrdi da to nije njegov broj mobitela koji se navodi u optužnom prijedlogu. Njegov broj glasi: [broj telefona]. Jedinu poruku koju je uputio svojoj supruzi na mobitel uputio je 17. srpnja 2024. i to „ Đ ti pamet prosvitlija“. Sva ostala komunikacija s njegove strane je bila pristojna.

6.Svjedokinja ET u svom je iskazu pred Sudom navela da je sa svojim sada bivšim suprugom, ovdje okrivljenikom, HT živjela zajedno s njihovo dvoje djece, punoljetnim sinom i kćerkom, u stanu na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] u [adresa]. U prizemlju kuće stanovala je njezina sada bivša svekrva sa svojim sinom, okrivljenikovim bratom. Tijekom jednog perioda, a svjedokinja tvrdi da je to bilo u lipnju ove godine, okrivljenik se čudno ponašao, bio bi pun bijesa te se s njim nije moglo živjeti. Sjeća se da je jednog dana po povratku s posla zatekla zatvorena ulazna vrata kuće te je kroz prozor vidjela okrivljenika i razbacane stvari po kući. Na njezin zahtjev okrivljenik joj nije htio otvoriti vrata. Naposljetku je svjedokinja ipak uspjela ući u kuću kroz prozor. Tvrdi da je sa okrivljenikom nastojala razgovarati, međutim ništa što bi ona rekla do njega nije dopiralo. Tada je odlučila zajedno s djecom napustiti obiteljsku kuću te je, za prvu ruku, mjesec dana bila kod svoje majke, a nakon toga se preselila na drugu adresu u [adresa]. Tvrdi da joj je nakon toga okrivljenik uputio više uznemirujućih poruka na mobitel. Svjedokinja se ne može sjetiti točnog dana kada je to bilo, međutim bilo je negdje oko blagdana ĐT, a sadržaj poruka bio je nešto poput „Kako ti je sada plaćati stanarinu u 50 - toj godini" te je tu bilo još i uvredljivih poruka. U međuvremenu, negdje u rujnu, svjedokinja se i formalno razvela od okrivljenika.

7.Na temelju izvedenih dokaza Sud nalazi kako se ne može otkloniti obrana okrivljenika koji poriče da bi počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret na temelju članka 22. stavka 1. u vezi s člankom 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.Naime, djelo pod A) kako je činjenično opisano u optužnom aktu ne proizlazi iz provedenih dokaznih radnji. Iz obrane okrivljenika, ali i iz iskaza same svjedokinje vidi se da je okrivljenik zaključao ulazna vrata kuće u kojoj su oni u vrijeme predmetnog događaja zajedno stanovali samo jednom prilikom te je i tada svjedokinja u kuću uspjela ući na drugi način. Dakle, okrivljenik nije onemogućavao svjedokinji ulazak u kuću u duljem razdoblju, od 13. svibnja 2024. do 13. lipnja 2024., kako se to navodi u optužbi. Nadalje, iz iskaza svjedokinje vidi se kako razlog njezina iseljenja iz kuće nije bilo zaključavanje ulaznih vrata kuće, koje se dogodilo tom jednom prilikom, odnosno onemogućavanje korištenja zajedničke imovine, već je razlog njezina napuštanja okrivljenika bilo njegovo, kako je svjedokinja izjavila, čudno ponašanje koje je trajalo neko vrijeme. Pritom Sud ima u vidu kako je suština prekršajnog djela ekonomskog nasilja u obitelji stvaranje ekonomske ovisnosti kod žrtve, a što ovdje nije bio slučaj. Stoga Sud smatra da u konkretnom predmetu nije dokazana radnja okrivljenika, opisana u optužnom prijedlogu, koja bi ispunjavala biće prekršajnog djela ekonomskog nasilja u obitelji. Nadalje, u odnosu na djelo pod B), Sud nalazi kako u konkretnom slučaju nije dokazano niti da je okrivljenik slao tekstne poruke svjedokinji sa sadržajem za koji optužba tvrdi da je bio uvredljiv i ponižavajući budući da nema nijednog dokaza da se uopće radilo o telefonskom broju koji koristi okrivljenik.

9.S obzirom na navedeno, ne može se nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik inkriminirane prilike doista počinio prekršajna djela kako se to navodi u optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu za koji je Sud vezan.

10. Trebalo je stoga, polazeći od pretpostavke okrivljenikove nedužnosti, što podrazumijeva da okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nedužnost jer se ona pretpostavlja, već teret dokazivanja leži na tužitelju, donijeti presudu na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u vezi s člankom 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer nije dokazano da je počinio djela za koja se optužuje.

11. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.

12. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Metkoviću 21. studenog 2024.

Zapisničarka

Sudac

Spomenka Bukovac

Jakša Marušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1.Okrivljeniku.

2.Tužitelju.

3. ET, [adresa].

4.U spis.