Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-610/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica AH, dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelli, odvjetniku iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5840/19 od 27. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5840/19 od 27. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Dužan je tuženik platiti u korist državnog proračuna RH, na broj žiro računa [broj bankovnog računa], model HR26, pozivom na broj 5908-19-19- 03130358342, iznos od 781,89 Eur / 5.891,12 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 15. studenog 2019. god., po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. god., određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate.

U odnosu na više zatraženi iznos od 1.310,95 Eur/9.877,39 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2019. god., pa do isplate, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

2. Ovu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga koji sadržajno odgovaraju navedenom u članku 353. stavku 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu.

2.1. Protiv usvajajućeg dijela pobijane presude i odluke o troškovima postupka žalbu je podnio i tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima tuženika u izjavljenoj žalbi te predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi budući presuda ima razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 15.768,00 kn s osnova isplate invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. listopada 2019.

7. Među strankama nije sporno da se štetni događaj u kojemu je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja FH, a za koji je odgovoran osiguranik tuženika UH, dogodio 13. studenog 2021. niti da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku prometne nesreće 50%, dok je među strankama sporna primjena materijalnog prava, odnosno da li se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).

8. Pri tome ovaj sud naglašava kako je međupresudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-267/2023-2 od 6. ožujka 2023. preinačena međupresuda prvostupanjskog suda, poslovni broj P-5840/2019-13 od 17. studenog 2022. i to na način da je utvrđeno kako tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika naknadu stvarne štete uslijed isplate invalidske mirovine osiguraniku FH, a temeljem priznatog prava na invalidsku mirovinu, u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno istom presudom zauzeto je stajalište kako se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe članka 27. ZOOP.

9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. listopada 2019. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 31.537,01 kn, a da se sukladno suodgovornosti osiguranika tužitelja od 50% potražuje iznos od 15.768,51 kn.

10. Suprotno stajalištu tužitelja, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi ZOMO, već isključivo odredbi članka 27. ZOOP kojom je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.) a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su za pravilno rješenje ove pravne stvari relevantne odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12.siječnja 2022. i Rev- 552/2022 od 17.svibnja 2022.), a ovo stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.

12. U konkretnom slučaju postoji djelomična obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju dio utuženog iznosa od 5.891,12 kn/781,89 EUR. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je financijsko vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku Marijanu Joviću na okolnost razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Istim vještačenjem utvrđeno je kako je rješenjem tužitelja određena mirovina u iznosu od 556,58 kn, dok bi invalidska mirovina u slučaju povrede na radu na dan donošenja rješenja iznosila 904,50 kn pa tako postoji razlika mirovine u iznosu od 337,92 kn, odnosno 37,36% od mirovine u slučaju povrede na radu. Stoga predmetni iznos predstavlja razliku na koju tužitelj ima pravo prema čl. 27. ZOOP jer tužitelj ima pravo na isplatu ako razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a jest veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

13. Tužitelj i tuženik nisu stavljali primjedbe na matematički izračun stalnog sudskog vještaka te ga tuženik u cijelosti prihvaća, dok tužitelj stavlja primjedbe pravne prirode, ustrajući na stajalištu kako je predmetni postupak, a tako i navedeno vještačenje trebalo provesti smisleno odredbama članka 161. ZOMO, ali stranke tijekom zaključenja rasprave nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Temeljem naprijed navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev i to na temelju provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja, pozivom na odredbu članka 27. ZOOP, smatrajući da je tuženik u obvezi naknaditi štetu tužitelju u razmjernom iznosu isplaćene mirovine u spornom razdoblju, koji čini 37,36 % od postavljenog zahtjeva, što čini iznos od 5.891,12 kn/781,89 EUR. Naime, prvostupanjski sud je stajališta da unatoč navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 27. ZOOP te da tužitelju pripada pravo na razmjerni dio iznosa mirovine čiju bi naknadu tužitelj mogao ostvarivati od tuženika na osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti.

15. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio na prethodno opisani način te se pri tome prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 186. st. 3. ZPP-a prema kojoj sud nije vezan za pravnu osnovu koju je naveo tužitelj.

16. Nadalje pobijana presuda valjano je obrazložena i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a utvrdio približno jednak uspjeh stranaka u parnici, obzirom da je tužitelj uspio sa pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, a tuženik u većem dijelu sa visinom kondemnatornog tužbenog zahtjeva pa je odgovarajuće određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

17. Obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena, tuženiku ne pripada trošak sastava žalbe.

Osijek, 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš