Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-508/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima HK i JK, odvjetnicima iz [trgovačko društvo] [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ZI, DI, HI, AI, KI, RI, NI, ĆI, MI, ĐI, FF i TP, odvjetnicima iz [trgovačko društvo] u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9456/2021-10 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9456/2021-10 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da se i u preostalom dijelu Ugovor o kreditu broj 758074 od 12. rujna 2006. utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9456/2021-10 od 4. svibnja 2023. u pod točkom I. izreke (osima u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da se i u preostalom dijelu Ugovor o kreditu broj 758074 od 12. rujna 2006. utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke) te pod točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 758074 od 12. rujna 2006., i to:

- čl. 1., čl. 4., i čl. 8. u dijelu u kojem je ugovorena primjena valute CHF,

- čl. 2.1., i 2.4. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom o kamatama i naknadama tuženika,

- čl. 6.1.,

- čl. 8. u dijelu u kojem je ugovoren iznos mjesečnog anuiteta od 489,05 CHF,

- čl. 11.1. u dijelu u kojem je ugovorena prijevremena otplata kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama tuženika,

dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom da se i u preostalom dijelu Ugovor o kreditu broj 758074 od 12. rujna 2006. godine utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke.

U točki II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, iznos od 1.785,69 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, s time da kamatna stopa teče do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%- tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, temeljem neosnovanog uvećanja glavnice zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika kod prijevremene otplate kredita od strane tužitelja na dan 12. srpnja 2011., isplati iznos od 2.760,59 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade zahtjeva i administracije kredita isplati iznos od 309,98 EUR-a uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 14.9.2006. godine do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

U točki V. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju temeljem neosnovano naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 412,15 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 12.7.2011. do isplate s time da je kamatna stopa do 31.7.2015. godine određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Pod točkom VI. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.090,95 eura/ 8.219,76 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 31. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

U točki VII. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti s preostalim dijelom Ugovora o kreditu broj: 758074 od 12. rujna 2006. žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80 /22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da sud „proglasi cijeli Ugovor o kreditu ništetnim“, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. t. 2. i 3. ZPP-a ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te dosuditi tuženiku trošak postupka kao i trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U odnosu na žalbu tužitelja

7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud uopće nije odlučio o glavnom zahtjevu tužitelja iz točke I podneska od 30. siječnja 2023. kojim je uređen tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na ništetnost cijelog Ugovora o kreditu.

8. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, kako je to navedeno pod točkom I. izreke presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti svih drugih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbio kao neosnovan. Dakle, sud prvog stupnja je glavni tužbeni zahtjev djelomično prihvatio, a djelomično odbio te o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu nije ni odlučivao.

9. Po točkom 17. obrazloženja je sud prvog stupnja naveo da je „odlučujući o zahtjevu tužitelja da se utvrdi ništetnim cijeli predmetni ugovor, utvrdio ništetnim samo dijelove Ugovora o kreditu iz svih naprijed navedenih razloga uz napomenu da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe kao što je ovdje slučaj, a tužitelj za sve ostale odredbe koje sud nije utvrdio ništetnim nije dokazao osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti“.

10. Za odgovor na pitanje je li ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutne klauzule ništetan u cijelosti, mjerodavne su odredbe čl. 87. st. 2. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03), kojom je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, s obzirom da je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi.

12. S obzirom da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a i čl. 87. st. 2. ZZP/03 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe, te uzimajući u obzir da čl. 1021. ZOO-a propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, a što znači da je svrha ugovora o kreditu u konkretnom slučaju bila da tužitelj steknu novčana sredstva za kupnju osobnog automobila i da je tuženik ispunio ugovor na način da je pravni prednik tuženika stavio na raspolaganje tužitelju ugovoreni novčani iznos, koji su tužitelj bio dužni vratiti u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećanu za ugovorenu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,99% godišnje, to održavanje na snazi ugovora bez ništetnih odredaba nije u protivnosti s dosegom čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

13. Stoga, kada se u ovom konkretnom slučaju uklone ništetne odredbe, tužitelj se nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredaba nije bilo, odnosno ima pravo na obeštećenje prema tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženika

15. Tuženik u bitnome osporava pravilnost odluke u dijelu u kojem su utvrđena ništetnom odredba Ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i naloženo tuženiku plaćanje (vraćanje) iznosa te naknade tužitelju, dok u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi Ugovora u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i otplata mjesečnog anuiteta u CHF tuženik nije iznio niti jedan žalbeni navod. Također tuženik ne ističe da bi prvostupanjski sud .počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju povredu drugostupanjski sud u predmetima koji su započeli nakon 1. rujna 2019. ne pazi po službenoj dužnosti jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su proturječni ispravama u spisu.

16. Sukladno 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 81 st. 2. ZZP-a se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenog članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. U skladu s čl. 87. st. 1. ZZP-a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost.

17. Prema odredbi čl. 11.1. Ugovora o kreditu prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

18. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je u konkretnom slučaju tuženik, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuo tužitelju u Ugovoru o kreditu nepoštene ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, naknadi za prijevremenu otplatu kredita te primjenu tuženikovih jednostranih akata na Ugovor o kreditu koji budu doneseni tijekom trajanja Ugovora o kreditu, pri čemu tuženiku nije nastao nikakav dodatni administrativni trošak zbog obrade kredita ili tuženikove prijevremene otplate kredita.

Sud prvog stupnja također ocjenjuje da tužitelj nije mogao utjecati na odredbe Ugovora o kreditu o ulaznoj i izlaznoj naknadi jer su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika kao davatelja kredita, a tuženik s tužiteljem o tim odredbama nije pojedinačno pregovarao. Pritom sud pravilno ističe kako visina troškova prijevremene otplate kredita ne bi se smjela odnositi na naknadu za neostvarene kamate koje je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate te je ista nepoštena. To ima za posljedicu da je tužitelj stavljen u poziciju da mora platiti naknadu na koju uopće ne može utjecati, a posebice ne na njenu visinu koja se formira zavisno o volji tužitelja.

19. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takva odredba iz čl. 11.1. Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna.

20. U odnosu na visinu dosuđenog iznosa po toj osnovi, tuženik u žalbi ističe da banka ima pravo, u slučaju prijevremene otplate kredita, potraživati naknadu za tu prijevremenu otplatu, koja bi pokrivala troškove koje je banka imala zbog takve otplate, odnosno štetu koju banka trpi zbog takve otplate

21. Odredbom čl. 1024. ZOO-a je propisano:

(1) Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.

(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

22. Dakle, u slučaju prijevremene otplate kredita, a u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 1024. st. 3. ZOO-a, tuženik je bio ovlašten od tužitelja zahtijevati isplatu samo naknade štete ako ju je pretrpio, ali tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao koliki iznos štete je pretrpio zbog prijevremene otplate kredita u ovoj pravnoj stvari, dok u žalbi navodi kako je jasno i da banka ima pravo računati s određenim novčanim priljevom od kamata tijekom tog razdoblja te općenito krojiti poslovne planove u skladu s očekivanjima sukladno odredbama Ugovora o kreditu, što bi upućivalo da naknada za prijevremenu otplatu kredita koju je tuženik naplatio od tužitelja zapravo odgovara iznosu kamate koju je tuženik očekivao naplatiti u razdoblju da dana vraćanja kredita pa do dana ugovorenog roka otplate kredita (jer je to u skladu s očekivanjima banke), a što banka nije bila ovlaštena učiniti u smislu odredbe 1024. st. 4. ZOO-a.

23. Nadalje, tuženik u žalbi ističe kako sud tijekom cijelog postupka nije proveo niti jedan dokaz koji bi podupirao zaključak da se radi o formuliranom (tipskom) ugovoru te da se o odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. No, i ti žalbeni navodi su neosnovani jer je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja, koji je iskazao da je predmetni Ugovor ugovor o kreditu bio po principu „uzmi ili ostavi“, a radi se o jedinom personalnom dokazu koji su predložile obje stranke, pa je prvostupanjski sud i bio ovlašteni provesti samo dokaz saslušanjem tužitelja te izvršiti uvid u dokumentaciju u spisu jer drugi dokazi do zaključenja prethodnog postupka i nisu ni bili predloženi.

24. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

25. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u točki II izreke.

26. Budući da ni tužitelj niti tuženik nisu uspjelu u žalbenom postupku, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točkama III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac