Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-555/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija, kao predsjednice vijeća, sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar, kao suca izvjestitelja i članice vijeća i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB:29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Maji Masnec, odvjetnici iz Jastrebarskog, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-843/22-25 od 30. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao djelomično osnovana žalba tužiteljice te se djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija žalba tuženika kao neosnovana a podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-843/22-25 od 30. travnja 2024. te se presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-843/22-25 od 30. travnja 2024.

- potvrđuje u točci II. izreke te u toč, I. izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege isplati iznos od 565,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 495,54 EUR od 20. ožujka 2021. do isplate, a preinačuje se u djelu gdje je naloženo tuženiku da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate na iznos od 69,72 EUR od 20. ožujka 2021. do isplate i sudi tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici na iznos od 69,72 EUR plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude to jest od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana, a preko dosuđenog dijela odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 69,72 EUR za period od 20. ožujka 2021. do 29. travnja 2024.,

- preinačuje u točci III. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 803,75 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: " I. Tuženik Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, dužan je platiti tužiteljici ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 565,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.3.2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 977,93 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.3.2021. do plateža.

III. Tuženik Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, dužan je platiti tužiteljici ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 780,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pravovremeno je žalbu podnijela tužiteljica pobijajući presudu u odbijajućem dijelu i odluku troškovima postupka, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno navodima žalbe i dosudi joj troškove sastava žalbe.

2.1. Isto tako protiv navedene presude pravovremeno je žalbu izjavio tuženik navodeći da istu pobija u točkama I. i III. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu odnosno preinači uz naknadu troška sastava žalbe tuženiku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice i žalba tuženika su djelomično osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14 ZPP-a. Presuda nije nerazumljiva i u potpunosti je bilo moguće ispitati njenu pravilnost te pravilnost primjene materijalnog prava, pa je određene nedostatke u obrazlaganju naprijed navedenog otklonio ovaj drugostupanjski sud temeljem procesne ovlasti iz odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. u svezi stavka 3. ZPP-a.

6. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno prava kada je prihvatio tužbeni zahtjev osim u djelu gdje je tužiteljici na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio zatezne kamate od dana 20. ožujka 2021., a ne od dana donošenja prvostupanjske presude što je pravilno.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, te da sud nalazi nepotrebnim upuštati se u ocjenu navedenog,

- da je sporno je li tuženik nespornom isplatom iznosa s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) u cijelosti naknadio štetu tužiteljici,

- da je sud uvjerenja da tuženik nespornom isplatom iznosa od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege nije u cijelosti naknadio štetu tužiteljici te tužbeni zahtjev smatra osnovanim na način kako je to navedeno u toč. I izreke prvostupanjske presude,

- da je tužiteljica navela da prije ove ozljede nije imala nikakvih problema niti sa palcem niti sa nogom a nakon zadobivene ozljede i provedenog liječenja posljedice ozljeđivanja osjeća i sada, a iste se manifestiraju u bolnosti i oticanju palca i to posebno izraženo kod dužeg stajanja time da joj je posao stajačke prirode i da je potrebu za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja i mirovanja izvršavala na način da su joj istu pružali ukućani,

- da iz liječnike dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Miškulina proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom distalnog članka desnog stopala i natučenje i krvni podljev palca desnog stopala i da je mišljenje vještaka da unatoč provedenog liječenja zaostaju posljedice pobliže opisane u nalazu i mišljenju (list 56-59 spisa), a na koji stranke nisu stavile prigovore, a sud pismenom nalazu i mišljenju vještaka kao stručnim, objektivnim i obrazloženima u cijelosti poklanja vjeru,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud utvrdio da je tužiteljica trpila jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana pa da imajući u vidu odredbu čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) , te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud smatra da tužiteljici za bolove pripada primjerena novčana naknada u iznosu od 1.350,00 EUR,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud utvrdio da je tužiteljica trpila primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te blagog intenziteta daljnjih 15 dana pa da imajući u vidu odredbu čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a, te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a sud smatra primjerenim za strah iznos od 1.200,00 EUR,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da su zadobivene ozljede tužiteljice dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% i da je mišljenje vještaka da su nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova desnog stopala te ograničenja opsega pokreta IF zgloba palca u lakom stupnju pa imajući u vidu odredbu čl. 19. st. 1 i 2 ZOO-a, te odredbu čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a smatra primjerenim za smanjenje životne aktivnosti iznos od 600,00 EUR,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna u opsegu od 1 sat dnevno i da su stranke učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani pa sud po slobodnoj ocjeni vodeći računa o cijenama takove vrste usluga na tržištu radne snage smatra primjerenim iznos od 3,32 EUR za jedan sat tuđe pomoći i njege, to imajući u vidu navedeno te obim i trajanje tuđe pomoći i njege utvrđen po liječniku vještaku ukazuje se osnovanim iznos od 69,72 EUR za tuđu pomoć i njegu (21 x 1 = 21 x 3,32 = 69,72),

- da je dakle utvrđeno da tužiteljici kao osnovan s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 3.219,72 EUR, koji se odnosni na naknadu za fizičke bolove 1.350,00 EUR, za strah 1.200,00 EUR, za smanjenje životne aktivnosti 600,00 EUR te s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 69,72 EUR, ( no u presudi se pogrešno navodi iznos od 565,26 EUR) pa od tako ukupno utvrđenih iznosa valjao je odbiti nesporno plaćeni iznos s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) te dosuditi kao osnovan daljnji iznos od 565,26 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od 10.3.2021. (u izreci presude je naveden datum 20. 3. 2021.) do plateža.

8. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza, a s obzirom da između stranka nije sporno da je dana 13. listopada 2020. tužiteljica ozlijeđena kod poslodavca Konzum plus d.o.o. za vrijeme redovnog radnog vremena na način da je na Info pultu slagala cigarete kada je pukla vodilica ladice te pala tužiteljici na nogu te da je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu, a tužiteljica je kao zaposlenik Konzum plus d.o.o. u vrijeme nezgode bila osigurana policom osiguranja od odgovornosti sklopljenom kod tuženika, utvrdio kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, u vidu u presudi suda prvog stupnja opisanih fizičkih bolova, straha i smanjenja životnih aktivnosti, te uzimajući u obzir dob tužiteljice, zanimanje tužiteljice i ostale okolnosti slučaja temeljem mjerodavnih odredbi članka 19. stavak 1. i 2. i članka 1100. ZOO, utvrdio primjerenom naknadu neimovinske štete koja bi tužiteljici pripadala u ukupnom iznosu od 3.150,00 EUR. Naime, tužiteljica je rođena **.**.1978. godine, te je zadobila prijelom distalnog članka desnog stopala i natučenje i krvni podljev palca desnog stopala i unatoč provedenog liječenja isto je dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% jer i nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova desnog stopala te ograničenja opsega pokreta IF zgloba palca u lakom stupnju. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela strah i to primarni strah koji je bio jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te blagog intenziteta daljnjih 15 dana, te je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i lakog intenziteta 30 dana.

9. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda glede pravične novčane naknade neimovinske štete ističući da ista nema samo kompezacijsku funkciju već i satisfakcijsku, te osporava utvrđenje prvostupanjskog suda glede dosuđenog iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu ističući da je isti dosuđen u premalim iznosima te ističe da je tužbeni zahtjev tužiteljice uzimajući u obzir utvrđene posljedice s obzirom na provedeno liječničko vještačenje i stopu inflacije u cijelosti osnovan.

9. 1. U žalbenoj fazi postupka tuženik osporava dosuđeni iznos neimovinske štete, navodeći kako je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici na ime pravične naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada iznos 600,00 EUR, zbog pretrpljenog straha iznos od 1.200,00 EUR (iako je je tužiteljica specificirajući zahtjev za pravičnu novčanu na ime straha tražila iznos 1.000,00 EUR), a na ime pretrpljenih fizičkih bolova da joj pripada naknada od 1.350,00 EUR, no ističe da su navedeni iznosi previsoki i da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u tim iznosima pa s obzirom da je tuženik tužiteljici po osnovi neimovinske štete isplatio iznos 2.654,46 EUR nesporno je da sud tužiteljici pogrešno priznao pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade štete od 565,26 EUR.

10. Po ocjeni ovoga suda drugog stupnja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, a s obzirom na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka dr. Mladena Miškulina pravilno utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih duševnih bolova, a zbog pretrpljenog straha pripada iznos od 1.200,00 EUR (te nije prekoračen tužbeni zahtjev kako to pogrešno navodi tuženik budući je tužiteljica potraživala sveukupno za sve vidove neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 4.197,65 EUR odnosno samo za neimovinsku štetu je navela da joj pripada iznos od 4.100,00 EUR), po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 1.350,EUR, a po osnovi smanjenja životnih aktivnosti da tužiteljici pripada iznos od 600,00 EUR.

11. Naime, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužiteljice nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja na odgovarajući način cijenio odlučujuća mjerila iz članka 1100. ZOO-a, u vezi članka 19. i članka 1046. ZOO-a u odnosu na neimovinsku štetu, koja i po ocjeni ovoga suda predstavlja primjerenu naknadu posljedicama ozljeđivanja u predmetnom slučaju s obzirom na mjerodavne Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), a uvažavajući životnu dob i zanimanje tužiteljice, sve posljedice koje u svakodnevnom životu trpi kao i činjenicu da s obzirom na njenu životnu dob istoj predstoji još dosta godina u kojima će aktivno raditi i ulagati dodane napore, te sve neugodnosti koje je tužiteljica zbog poduzetog liječenja trpjela. Po ocjeni ovoga suda uvažavajući sve okolnosti odlučne za utvrđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, pa tako i to da iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Mladena Miškulina, a kako je to naprijed obrazloženo nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpila strah i to primarni strah koji je bio jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te blagog intenziteta daljnjih 15 dana, te da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i lakog intenziteta 30 dana i da trpi trajne posljedice zbog zadobivenih ozljeda, jer iste umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 2%, jer i nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu kroničnih bolova desnog stopala te ograničenja opsega pokreta IF zgloba palca u lakom stupnju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznose pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici. S obzirom na sve navedeno, a posebno cijeneći životnu dob i da je pred njom radni i životni vijek u kojem će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.150,00 EUR.

12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 69,72 EUR, s obzirom da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri tjedna u trajanju od jedan sat dnevno te da je cijena sata rada iznosila 3,32 EUR, a kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio s obzirom na provedene dokaze i uvažavajući pravila o teretu dokazivanja.

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 3.219,72 EUR, pa s obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 2.654,46 EUR, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu isplati preostali iznos od 565,26 EUR.

14. Isto tako s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev za naknadu štete 10. ožujka 2021., tužiteljici pripada i pravo na isplatu zatezne kamate na iznos dosuđene neimovinske štete to jest naknadu preostale štete za pretrpljene duševne bolove u ukupnom iznosu od 495,54 EUR sukladno odredbi članka 1103. ZOO od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete (kako je navedeno u tužbi tužiteljice), no s obzirom da je u izreci presude pod točkom I. navedeno da se nalaže tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos štete plati i zateznu kamatu tekuću od dana 20. ožujka 2021., a zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 10. ožujka 2021. do 20. ožujka 2021. nije odbijen, a tužiteljica nije podnijela žalbu protiv toga dijela presude i nije zatražila donošenje dopunske presude, sukladno odredbi članka 339. ZPP-a, smatra se da je tužba u tom dijelu (potraživanje zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 10. ožujka 2021. do 20. ožujka 2021.) povučena.

15. S obzirom da sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pri ispitivanju pobijane presude pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je preinačio pobijanu presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 69,72 EUR plati zatezne kamate od dana 20. ožujka 2021. s obzirom da pravilnom primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima, tužiteljici na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, a s obzirom da nije dostavila dokaz kada je navedenu naknadu platila dakle, radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti, pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate jer je ista utvrđena tek danom donošenja prvostupanjske presude, to je ovom presudom preinačena pobijana presuda i tuženiku je naloženo da tužiteljici na dosuđeni iznos od 69,72 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu plati zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude (30. travnja 2024.) do isplate, a preko toga dosuđenoga dijela tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 69,72 EUR za period od 20. ožujka 2021. do dana donošenja prvostupanjske presude je sud odbio.

16. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je odluka o troškovima postupka pogrešna i da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva. Naime, prvostupanjski sud je pravilno sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, obzirom na uspjeh stranaka u postupku naložio tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 780,62 EUR, a nakon što je pravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, te sukladno odredbi članka 155. ZPP-a utvrdio koji su troškovi parničnog postupka bili potrebni i opravdani. Isto tako neosnovano tužiteljica navodi da joj je sud trebao priznati troškove sastava podnesaka 20. travnja 2022., 12. listopada 2023. i 21.studenoga 2023. Naime, navedenim podnescima tužiteljica požuruje postupanje suda u navedenom predmetu i izvješćuje sud da ostaje kod podnesene tužbe odnosno ranije iznesenih navoda, to sastav navedenih podnesaka nije bio potreban i pravilno prvostupanjski sud nije tužiteljici priznao pravo na naknadu troškova za sastav istih. Tužiteljica u žalbi pravilno ističe da joj pripada pravo na naknadu troška za pristup na ročište za objavu i uručenje presude, no o navedenom trošku je odlučeno dopunskim rješenjem.

16.1. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da joj je sud trebao priznati trošak sastava podneska od 8. ožujka 2023. Naime, navedenim podneskom tužiteljica je dostavila sudu dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja, a nakon što ju je sud raspravnim rješenjem od 2. ožujka 2023. (list broj 50) pozvao da dostavi u spis dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci povodom dopuštene revizije u predmetu Rev-1071/24-2 od 27. kolovoza 2024. smatra se opravdanim trošak podneska kojim je tužitelj sukladno nalogu suda dostavio dokaz o uplati troškova vještačenja i uplati troškova pristupa suda. S obzirom da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 02. ožujka 2023. pozvao tužiteljicu da dostavi u spis dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja, to je osnovana tvrdnja tužiteljice da joj primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.) pripada pravo na trošak na ime nagrade za sastav tog podneska u visini od 25 bodova i trošak poreza na dodanu vrijednost na tu radnju odnosno iznos od 62,50 EUR, a s obzirom na uspjeh u parnici sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, tuženik je tužiteljici dužan naknaditi troškove sastava podneska od 8. ožujka 2023. u omjeru od 37% odnosno u iznosu od 23,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, to je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka i tuženiku naložiti da tužiteljici pored već dosuđenih troškova postupka u iznosu od 780, 62 EUR sa zateznom kamatom naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 23,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

17. Neosnovano tuženik u žalbi osporava odluku o troškovima postupka te navodi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova sastava podneska od 18. srpnja 2023. Naime, navedenim podneskom tužiteljica se očitovala nalazu i mišljenju vještaka te je sukladno istom uredila tužbeni zahtjev, to je navedeni podnesak bio potreban u ovome predmetu. Pravilno tuženik u žalbi ističe da u spisu nema podneska tužiteljice od 09. veljače 2023., no u predmetu se nalazi podnesak tužiteljice od 09. veljače 2022., a kojim se tužiteljica očitovala o navodima odgovora na tužbu i koji je bio potreban u ovome postupku te je pravilno prvostupanjski sud priznao tužiteljici pravo na trošak sastava podneska od 9. veljače 2022. iako je pogrešno naveo datum podneska kao 09. veljače 2023.

18. Slijedom svega navedenog po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i isto je pravilno primijenjeno na utvrđeno činjenično stanje osim u djelu dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu i odluku o troškovima postupa kako je to naprijed obrazloženo, te s obzirom da se ne nalaze povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a niti povrede postupka na koje se u žalbi ukazuje, ovaj sud je odlučio kao u stavku I izreke.

19. Nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, s obzirom da je žalba tužiteljice djelomično odbijena, a djelomično prihvaćena i to samo u neznatnom dijelu, to navedeni uspjeh tužiteljice u žalbenom postupku ne opravdana dosuđenje troškova sastava žalbe pa je valjalo odlučiti da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe. Isto tako nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe jer je ista prihvaćena samo u neznatnom dijelu, to je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 5. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u stavku II. izreke ove presude.

Bjelovar, 21. studeni 2024.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija