Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3918/2024.

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića, kao zapisničara u vijeću, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GU kojeg brani Marta Jakotić odvjetnica iz Opatije, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj:67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14.,64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika GU, podnesenoj po braniteljici protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 24. studenog 2023. godine, broj: 25 Pp 26/2021., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2024. godine

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GU, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13 i 110/15) okrivljenik GU je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik GU proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 15 dana, zbog djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude. U izrečenu zatvorsku kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju pa ima za izdržati još 14 dana zatvora. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na platež troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,81 eura.

2. Protiv te presude pravodobno je po braniteljici podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj sankciji. Poriče počinjenje prekršaja i smatra da u postupku nije dokazana njegova krivnja, a podredno predlaže da se zatvorska kazna zamijeni radom za opće dobro.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te je nakon ispitivanja okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršaja, ispitivanja svjedoka policijskog službenika BU i svjedoka ŽU, te izvršenog uvida u materijalne dokaze prije svega rješenje o ukidanju vozačke dozvole, nesporno utvrdio da se okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom u vrijeme dok mu je izvršnim rješenjem bila poništena vozačka dozvola, a prije ponovnog stjecanja prava na upravljanje. Identitet vozača, kao jedinu spornu činjenicu u postupku, prvostupanjski sud je utvrdio ispitivanjem navedenog svjedoka policijskog službenika koji je zaustavio vozilo.

6. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena zatvorska kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

U svezi s tim valja istaći da su za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 2.640,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio zatvorsku kao težu vrstu kazne za taj prekršaj, te je isti sud prilikom određivanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani žalitelja mjerodavne za određivanje vrste i mjere kazne, pa mu je kao otegotno cijenio višestruku raniju pravomoćnu kažnjavanost za najteže prekršaje iz oblasti prometa i kaznena djela, činjenicu da se protiv okrivljenika vode drugi prekršajni postupci, dok olakotnih okolnosti nije našao, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenik nije naveo nikakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje kazne, primjenu mjere upozorenja ili izricanje novčane kazne. Glede žalbenih navoda valja istaći da Prekršajnim zakonom nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora radom za opće dobro.

7. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. studenog 2024. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Zlatko Hasić

Renata Popović

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice:

RU