Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Psp-1/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, protiv I-tuženika SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku ĆP, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja dr.sc. UP i punomoćnika I- i II-tuženika ĆP, **.**.2024. objavio je i

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da su tuženici SP iz [adresa], prijavljena na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DP iz [adresa], prijavljen na adresi [adresa], smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuće u [adresa], na način da su neutvrđenog dana, prije 14.02.2019. godine, promijenili bravu na kapiji i ulaznim vratima kuće u [adresa], a II-tuženik i uselio u predmetnu nekretninu pa su dužni uspostaviti ranije posjedovno stanje i vratiti staru bravu na ulazna vrata kuće i kapije ili predati sve ključeve njihovih brava tužiteljici, te kloniti se svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće, a sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

II. Tuženi su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 651,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I-stupanjske presude 21. studenog 2024. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3% poena te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama“.

II/ Nalaže se tužiteljici OP da tuženicima SP i DP naknadi trošak postupka u iznosu 1.942,81 eura u roku 15 dana dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.667,77 eura tuženici odbijaju.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. veljače 2019. ovome sudu podnijela tužbu u kojoj je navela da je posredni posjednik nekretnine u Osijeku, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 25, u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] od 140 m2, a posjed koje je preuzela od svog strica ĐP nakon njegovog smještaja u Dom za starije osobe. Navodi da je sa ĐP kao vlasnikom kuće zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da je predmetnu kuću redovito obilazila, kontrolirala stanje instalacije, primitak pošte, održavala higijenu, a sve kako ne bi postala zapuštena. Navodi da je 14. veljače 2019. oko 10 sati prijepodne uputila svog supruga JP da obiđe i prekontrolira kuću, međutim da isti u kuću nije mogao pristupiti jer je brava bila promijenjena. Istoga dana poslije podne su se zajedno uputili u kuću s ciljem uspostavljanja dotadašnjeg posjedovnog stanja, nakon čega su vidjeli da se u kuću uselio II-tuženi DP koji je promijenio bravu na vratima kuće i na ogradi (kapiji). Pozvali su policiju koja je utvrdila da II-tuženi DP ima prijavljeno prebivalište na toj adresi zbog čega su odbili daljnju intervenciju. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kao u citiranom dijelu točke I/ izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine, da je iskoristila teško zdravstveno stanje sada pok. ĐP kako bi s njim sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a u odnosu na koji se ugovor kod ovoga suda vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti istog. Navode da je u tom postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Požgainu koji je utvrdio da ĐP nije bio sposoban za rasuđivanje i da nije mogao shvatiti značaj i pravne posljedice Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženici pojašnjavaju da je pok. ĐP bio u braku s majkom I-tuženice SP, te da su u toj kući prvo živjeli I-tuženica SP, njezina majka i sestra, te očuh ĐP, a nakon što se I- tuženica udala da je u kući živio i II-tuženik DP, a kasnije i njihova kći O, dakle da su tuženici unazad 30 godina zajedno sa ĐP kao vlasnikom nekretnine bili u mirnom suposjedu predmetne kuće. Navode da su I-tuženica i njezina sestra još 2000. godine s majkom i očuhom ĐP uredile imovinskopravne odnose na način da su sklopile dva Ugovora o doživotnom uzdržavanju predmet kojih je i ova kuća. Što se tiče predmetnog događaja od 14. veljače 2019. tuženici navode da je II- tuženik DP tada došao iz Nizozemske u Osijek posjetiti ĐP u starački dom. Kada je htio ući u kuću, nije mogao, jer je brava bila promijenjena. Saznao je da je tužiteljica OP potajno promijenila bravu kuće nakon čega je

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

on primjenom instituta dopuštene samopomoći uspostavio ranije posjedovno stanje i ponovno promijenio bravu kako bi mogao ući u kuću. Navode da tog dana I-tuženica SP nije bila u Republici Hrvatskoj zbog čega ista nije mogla smetati posjed tužiteljice. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložili su sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje iz predmeta ovoga suda broj P-1045/2018 (list 14-20 spisa), Izvješće PP Osijek o utvrđenom činjeničnom stanju (list 62 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem II- tuženika DP (list 31-32, 69-70 spisa), tužiteljice OP (list 45- 46, 68 spisa), I- tuženice SP (list 47-48, 69 spisa), svjedoka JP (list 55-56 spisa), EP (list 57 spisa) i MP (list 84 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su tuženici neutvrđenog dana prije 14. veljače 2019. smetali istu u posjedu kuće u [adresa] na način da su promijenili bravu na kapiji i ulaznim vratima, te zahtjev tužiteljice za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženici vrate staru bravu ili da predaju ključeve novih brava kuće, te da se klone takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

5. Među strankama nije sporno:

- da je pok. ĐP bio vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća u [adresa] od 140 m2;

- da je pok. ĐP bio očuh I-tuženice SP i stric tužiteljice OP;

- da su u predmetnoj kući prvo zajedno živjeli pok. ĐP sa suprugom i njezinim kćerima od kojih je jedna I-tuženica SP, te da je u kući, nakon što se I-tuženica udala, živio i njezin suprug tj. II-tuženik DP;

- da su se tuženici SP i DP kasnije odselili u Nizozemsku, nakon čega su u kući nastavili živjeti pok. ĐP i njegova supruga koja je umrla tijekom 2013. nakon čega je u kući nastavio živjeti samo ĐP;

- da je ĐP tijekom 2018. otišao u starački dam nakon čega je kuća ostala prazna, te da je ĐP umro **.**.2019.

- da je tužiteljica kao davateljica uzdržavanja s pok. ĐP kao primateljem uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2. svibnja 2018., te da se radi ništetnosti ugovora kod ovoga suda vodi parnični postupak u predmetu broj P-1045/2018 koji je prekinut zbog smrti ĐP;

- da je II-tuženik DP **.**.2019. promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u [adresa].

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz iskaza stranaka, te saslušanih svjedoka.

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

6. Među strankama je sporno posljednje posjedovno stanje prije nego što je II- tuženik DP **.**.2019. promijenio bravu na vatima kuće, je li u mijenjanju brave sudjelovala i I-tuženica SP kao i to je li tužiteljica OP imala posljednji mirni posjed predmetne kuće odnosno pripada li istoj pravo na posjedovnu zaštitu.

7. Tužiteljica je iskazala da je ĐP živio sam sve dok se mogao sam poslužiti, a kada se razbolio da je ona vodila brigu o njemu, da joj je ĐP tada dao ključ od kuće, da je ĐP nakon toga otišao u starački dom, a da su ona i njezin suprug JP ulazili u Živojinovu kuću pomoću ključa kojeg joj je ĐP dao jer su uzimali uplatnice i plaćali režije. Kada su drugi puta došli u kuću da je brava bila promijenjena, da je pozvala policiju, da je tom prilikom u kući bio II-tuženik DP i da je policija utvrdila da DP ima prijavljeno prebivalište na toj adresi zbog čega je isti ostao u kući.

7.1. Dopunski saslušana na ročištu 9. rujna 2024. tužiteljica je iskazala da je 14. veljače 2019. živjela u svom stanu u [adresa], da joj je ĐP dao ključ od svoje kuće tek kada je legao u krevet i kada više nije mogao na svoje noge, da joj je ključ dao da može dolaziti kod njega jer mu je donosila hranu, da joj je ĐP dao i punomoć da mu može podići novce i da je od tih novaca za njega plaćala režije. Iskazala je da je ĐP u kući ležao oko godinu dana prije nego što je otišao u dom, a da su ključevi kuće ostali kod nje i nakon toga jer je ĐP tako htio. Tužiteljica je iskazala da je plaćala režije za kuću i dok je ĐP bio u domu, na način da je ulazila u kuću i uzimala uplatnice, a sve prema zahtjevu ĐP.

8. I-tuženica SP je iskazala da je u predmetnoj kući odrasla zajedno s majkom, sestrom i ĐP, kada se udala da je odselila u Nizozemsku tijekom 1992. ali da je uvijek imala ključeve od predmetne kuće, da je nakon udaje u tu kuću dolazila 6 tjedana za vrijeme ljetnih praznika i 2 tjedna za božićne praznike, a mimo toga kako je bila prilika, da nikada nije viđala tužiteljicu da posjećuje ĐP niti da je itko od njegove familije dolazio k njemu i posjećivao ga, da joj se prvi puta tužiteljica obratila kada ju je telefonski kontaktirala da je ĐP morala staviti u dom, te da je nakon toga sa svojom kćerkom u srpnju ili kolovozu 2018. avionom otputovala za Osijek. Prvo su htjele ući u kuću da uzmu neke stvari međutim da nije mogla otključati svojim ključem. Nakon toga je otišla u dom i pitala ĐP da joj da ključ od kuće na što je on rekao da ključ nema i da ga nije nikome dao. Iskazala je da 14. veljače 2019. nije bila u Hrvatskoj.

9. II-tuženik DP je iskazao da je na adresi u [adresa] imao prijavljeno prebivalište preko 20 godina, da je na toj adresi bilo i sjedište njegove firme, da je živio na relaciji Nizozemska-Osijek, da se bavio distribucijom bicikala i da mu je kompletna administracija bila na toj adresi u [adresa], da su nakon puničine smrti ključeve kuće imali on, I-tuženica i pok. ĐP, da je tužiteljicu vidio dva puta u životu i da pok. ĐP nije imao nikakve veze sa svojom obitelji, da je prije 14. veljače 2019. dolazio u Osijek sigurno 30-ak puta godišnje budući da je baza njegove firme bila u Osijeku na adresi [adresa], i svaki put kada bi dolazio u Osijek da je boravio u toj kući u kojoj se zadržavao kako kada, no da nikada tamo nije vidio tužiteljicu. Iskazao je da kada je njegova supruga sa kćerkom došla u Osijek s ciljem da u domu posjeti ĐP, da ga je nazvala i rekla da ne može ući u kuću. Pomislio je da je možda nešto s ključem pa joj je savjetovao da pita ĐP. Sljedeći

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

puta je on sam došao u Osijek i isto tako nije mogao ući u kuću nakon čega je nazvao ključara da dođe promijeniti bravu. To je bilo 14. veljače 2019. dakle istog dana kada je došla policija, a kasnije i tužiteljica koja je napravila galamu ispred kuće tvrdeći da je riječ o provali.

10. Svjedok JP je iskazao da mu je tužiteljica supruga i da su njih dvoje često išli kod ĐP u kuću jer je živio sam. Iskazao je da im je ĐP dao ključeve kuće dok je on još živio u kući i to zato što su mu išli kupovati hranu, piće i slično. Kada je otišao u dom, ĐP im je dao da kontroliraju kuću i da plaćaju račune, a iskazao je i da je neke režije čak i odjavio s obzirom da ĐP tamo više nije živio. Iskazao je da su ključeve kuće imali on i tužiteljica ali i tuženici. S obzirom da je radio u blizini Živojinove [adresa] u [adresa], znao je viđati upaljeno svjetlo zbog čega je pomislio da su tada tuženici u kući. Kad god bi viđao svjetlo, u kuću nije ulazio. Misli da je bravu na kući promijenio II-tuženik, odnosno da je platio čovjeka koji je to promijenio. Kada su on i tužiteljica pozvali policiju, policija je utvrdila da II-tuženik može ostati u kući jer tu ima prijavljenu adresu.

11. Svjedokinja EP je iskazala da je sestra I-tuženice, da se ona udala prva i da je tada otišla iz kuće u kojoj su ostali živjeti njezina majka, I-tuženica i ĐP, da je njezina sestra i nakon odlaska u Nizozemsku cijelo vrijeme imala ključeve od kuće. Iskazala je da nema nikakvog saznanja o tome tko je, kada i kako mijenjao bravu na predmetnoj kući odnosno da je od sestre i šogora samo čula da u kuću ne mogu ući i da je bila policija. Iskazala je da tužiteljica i njezin suprug nikada nisu dolazili u tu kuću jer su svi iz Živojinove obitelji bili posvađani i da su se tužili. Ne zna jesu li tužiteljica i njezin suprug imali ključeve Živojinove kuće, i bi li im Živojin dao iste.

12. Svjedok MP je iskazao da nije poznavao ĐP, da ne poznaje ni SP ni DP, da je OP poznavao kao suprugu radnog kolege S koji su živjeli negdje na Dravi u Osijeku, da ne zna čija je kuća na adresi u [adresa] i da mu ništa nije poznato u vezi smetanja posjeda niti mijenjanja brave. Zna jedino da je S kod njega u nekoliko navrata parkirao svoje vozilo i od njega posudio lopatu za snijeg i metlu, a jednom prilikom i ljestve, ali svjedok ne zna za što mu je to trebalo.

13. Iz izvješća I. PP Osijek, Ispostave Čepin proizlazi da je policijski službenik dolaskom na mjesto upućivanja u [adresa], dana 14. veljače 2019. u 15,44 sati, zatekao OP i njezinog supruga JP, da je u obavljenom razgovoru s OP ista izjavila kako je došla obići kuću u [adresa], a koja je vlasništvo njezinog bratića ĐP koji se trenutno nalazi u domu za stare i nemoćne osobe, da je ĐP služila unazad više godina, te da joj je isti kada je završio u Domu, negdje u sedmom mjesecu 2018. napravio ugovor da sve svoje nekretnine i pokretnine ostavlja njoj jer je ona najzaslužnija i najviše ga njegovala, da je njezin rođak, a zet ĐP, DP, zamijenio bravu na ulaznim vratima kuće te da ona i suprug ne mogu ući da pregledaju kuću.

13.1. Iz izvješća proizlazi da je policijski službenik obavio i razgovor s DP koji je izjavio da je bio kod kuće kada su došli OP i njezin suprug S, da ga je OP upitala zašto je mijenjao bravu kada je kuća njihova, da i on ima ugovor od prije dvadeset godina kada je njegov punac ĐP još bio zdrav i svjestan situacije te da je isti sve svoje nekretnine i pokretnine kao i devizne i kunske

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

račune po ugovoru poklonio Miodragovoj supruzi koja mu je pokćerka, te da se oko toga još vodi sudski spor. Iz izvješća nadalje proizlazi da tijekom postupanja nisu utvrđeni elementi prekršaja.

14. Budući da među strankama nije sporno da je II-tuženik DP **.**.2019. promijenio bravu na predmetnoj kući, tijekom postupka je bilo potrebno utvrditi je li isti navedenim činom smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuće odnosno ako jeste je li se radilo o dopuštenoj samopomoći iz čl.27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP ).

14.1. S obzirom da se u ovom predmetu radi o smetanju posjeda, sud je sukladno čl. 441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - u nastavku teksta ZPP) svoju odluku utemeljio samo na onim dokazima iz kojih se može zaključiti o posljednjem stanju posjeda, pa su samo u tu svrhu utvrđivanja tko je i od kada bio u posjedu predmetne nekretnine ocjenjivani iskazi stranaka i svjedoka.

15. Temeljem čl.22. st.1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

16. Temeljem čl. 22. st. 2. ZVDSP-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

17. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 22. st. 1. ZVDSP- a da bi tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu u ovom postupku budući da je osnovni preduvjet posjedovne zaštite taj da osoba koja traži zaštitu svog posjeda ima status posjednika, što tužiteljica tijekom postupka nije dokazala.

18. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nikada nije živjela u predmetnoj kući već da je živjela u svom stanu, a da je u kuću dolazila prvenstveno radi posjećivanja ĐP. Iz njezinog iskaza također proizlazi da joj je ĐP dao ključ od kuće tek nakon što je "legao u krevet i kada više nije mogao na svoje noge", i to radi toga da mu donese hranu i da mu plati režije. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka JP, tužiteljicinog supruga koji je potvrdio da im je ĐP dao ključeve dok je još bio u kući jer su mu on i tužiteljica išli kupovati hranu, piće i slično, a nakon što je ĐP otišao u dom, da im je dao ključ da kontroliraju kuću i da plaćaju režije.

19. Uzimajući u obzir navedene iskaze tužiteljice i svjedoka JP, sud je utvrdio da tužiteljica, dolazeći u predmetnu kuću, nije vršila svoju faktičnu vlast na stvari nego da je zapravo izvršavala faktičnu vlast ĐP jer je radila po njegovim nalozima i uputama odnosno dok je isti bio bolestan i nepokretan u kući,

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

služila ga je u smislu zadovoljavanja njegovih osnovnih životnih potreba (nabavka hrane i pića), a kasnije kada je otišao u dom, obilazila je kuću i uzimala uplatnice za plaćanje režijskih troškova.

20. Prema čl.12. st.1. i 2. ZVDSP-a, posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari. Osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu i postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

21. Sud je stoga utvrdio da je tužiteljica, sukladno čl.12. st.1. i 2. ZVDSP-a bila samo pomoćnik ĐP u posjedovanju jer je imala ovlaštenje ući u kuću isključivo radi toga da ga posluži u bolesti i nemoći, a kasnije nakon njegovog odlaska u dom, radi toga da pregleda kuću i plati režije. Osim navedenog, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je na neki drugi način izvršavala svoju faktičnu vlast u kući. Stoga su u pravu tuženici kada su osporavali tužiteljicine tvrdnje navodeći da ista nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine i da joj ne pripada pravo na zaštitu posjeda, čime su zapravo prigovarali njezinoj aktivnoj legitimaciji.

22. Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari sud nije posebno cijenio psihijatrijski nalaz i mišljenje iz predmeta ovog suda broj P-1045/2018 kao ni činjenicu postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju između ĐP kao primatelja uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja iz razloga što se posjedovna zaštita pruža bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. Ako je tužiteljica navedenim ugovorom željela dokazati nešto drugo, za napomenuti je da ga tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka, a ni kasnije, nije dostavila u spis niti je predlagala da se provede dokaz uvidom u isti.

22.1. Sud isto tako nije posebno cijenio niti iskaze svjedoka EP i MP, iz razloga što navedeni svjedoci zapravo nemaju saznanja o odlučnim činjenicama.

22.2. Što se tiče iskaza tuženika, sud ih je cijenio istinitim iz razloga što su logično, životno i uvjerljivo iskazivali o svim okolnostima. Njihovi iskazi se međusobno potvrđuju u dijelovima u kojima su iskazivali o vremenskom slijedu posjedovanja predmetne kuće još od 1990-ih godina pa do 14. veljače 2019. kada je brava kuće promijenjena, a koji iskazi nisu u suprotnosti ni s iskazom tužiteljice. Sud im je povjerovao i da su zajedno s pok. ĐP bili suposjednici kuće kao i da su imali ključeve iste iz razloga što su na toj adresi imali prijavljeno prebivalište, a posebno II-tuženik DP koji je na toj adresi imao prijavljeno prebivalište i 14. veljače 2019. kada je brava na kući promijenjena, a što potvrđuje i policijsko izvješće. I svjedok JP je potvrdio da je znao vidjeti svjetlo u kući zbog čega je i pomislio da su tamo D pa u kuću tada ne bi dolazio. Međutim, bez obzira na navedeno, budući da su tuženici zapravo živjeli u [adresa] i da su povremeno dolazili u Osijek, isti nisu imali saznanja o činjenicama koje se odnose na posjedovni status tužiteljice u smislu je li ista, kada, na koji način i koliko dugo bila u posjedu predmetne kuće, a koje su činjenice od krucijalne važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Te odlučne činjenice sud je utvrdio na temelju iskaza tužiteljice i njezinog supruga kao svjedoka na način kako je to navedeno u točkama 18. i 19. obrazloženja ovog rješenja.

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

23. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom, odbijena je i sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

24. Tuženicima je dosuđen trošak postupka temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku i čl.24. u vezi čl.6. i čl.7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/1988, 3/1994, 150/2005) u iznosu 1.942,81 eura. Navedeni trošak obuhvaća sastav tužbe i zastupanje na 3 ročišta (14. lipnja 2019., 4. prosinca 2019., 10. veljače 2020.) jednokratna nagrada u iznosu 250 bodova prema Tbr.7.t.2. , te za zastupanje na još četiri ročišta (6. svibnja 2022., 6. listopada 2022., 9. rujna 2024. i 23. listopada 2024.) 50 bodova svaki prema T.br.7.t.2., uvećanje od 10% za zastupanje dva tuženika 45 bodova prema T.br.40.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 247,50 eura. U odnosu na trošak puta, činjenica jeste da je I-tuženica SP bila na ročištu 6. svibnja 2022. a II-tuženik DP na ročištu 10. veljače 2020. za koja su potraživali iznos od 500,00 eura za dolazak na svako od ta dva ročišta, međutim sud im taj trošak nije dosudio budući da nisu dostavili račune na temelju kojih bi sud mogao provjeriti i obračunati navedeni trošak. U odnosu na trošak puta za ročište 9. rujna 2024. na koje su pristupili oboje tuženika, sud im je dosudio putni trošak u iznosu 705,31 eura prvenstveno jer je taj trošak bio potreban za vođenje parnice (tuženici su saslušavani), a taj trošak obuhvaća 124,15 eura koji se odnosi na avionsku kartu na relaciji Amsterdam-Beograd (prema računu broj WKCBZZ iznosi 14606 RSD, tečaj 1 RSD=0,0085 eura), 259,86 eura koji se odnosi na avionsku kartu na relaciji Beograd- Amsterdam (prema računu broj JFFFER), trošak prijevoza od kuće do aerodroma u Amsterdamu i obratno 218,30 eura (prema fakturama od 2. rujna 2024. i 16. rujna 2024.), trošak dva noćenja u Osijeku 103,00 eura (prema rezervaciji Bookinga). Sud tuženicima nije dosudio trošak za pet noćenja jer smatra da su dva noćenja dovoljna kako bi iz Nizozemske došli u Osijek i vratili se natrag. Sud im nije dosudio ni trošak goriva po dva računa INE u iznosu od 112,52 eura iz razloga što nisu objasnili na što se odnosi, a iz jednog računa proizlazi da je gorivo kupljeno na maloprodajnom mjestu u Vezišću što pripada području Velike Gorice, a let je bio iz Beograda. Sud je tuženicima pored jednokratne nagrade od 250 bodova priznao i zastupanje na 4, a ne na 6 ročišta iz razloga što se samo na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari dok su ostala odgođena prije početka raspravljanja. Stoga su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.667,77 eura.

Osijek, 21. studenog 2024.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave istog. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

P s

p -

1 /

0 1 9 -

2 9

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok za žalbu teče od dana objave odluke, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok za žalbu teče od dana primitka odluke.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika