Poslovni broj: Usž-1796/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KG iz [adresa], zastupanog po Andriji Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Šegedinova 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2366/2023-6 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2366/2023-6 od 15. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-410-20/22-01/344, urbroj: 513-04-23-2 od 21. kolovoza 2023. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-20/2019-001/00291, urbroj: 513-007-17-01-2022-0012 od 28. ožujka 2022. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ističe kako je pobijana presuda neosnovana i nezakonita u cijelosti jer iz samog postupka nije sporno da je tužitelj kao udružitelj sredstava – kupac sa prodavateljem dana 29. ožujka 1994. godine zaključio ugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje poslovnog prostora u Splitu, a koji ugovor je ovjeren i potpisan od direktora prodavatelja te ovjeren pred javnim bilježnikom 11. lipnja 1997. godine. Nije sporno niti da je tužitelj 2007. godine poreznom tijelu prijavio zaključenje ugovora o zakupu tog poslovnog prostora, nije sporno ni da navedeni ugovor nije bio podoban za uknjižbu uslijed pogrešne oznake čestice zemlje radi čega je sačinjen aneks ugovora ovjeren 27. travnja 2017. godine slijedom čega je tužitelju ultimativno razrezan porez na promet nekretnina, što tužitelj drži nezakonitim. Ono što jest sporno je upravo činjenica kada je porezno tijelo saznalo za promet predmetne nekretnine i je li slijedom toga isto bilo ovlašteno utvrditi navedeni porez. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze jer je porezna obveza nastala u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina, kao što to propisuje Zakon o porezu na promet nekretnina, a isključivi pravni posao kojim je tužitelj stekao nekretninu, je ugovor iz 1994. godine. Slijedom iznijetog drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega konačno predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora kao i naknadu troškova podnošenja žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
8. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako je pravni posao kojim je tužitelj stekao nekretnine javni bilježnik prijavio elektroničkim putem dana 28. travnja 2017. godine sukladno članku 18. stavku 1. i članku 19. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 115/16.).
9. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije poreznom tijelu prijavio ugovor o udruživanju sredstava izgradnje poslovnog prostora iz 1994. godine, što među strankama nije niti sporno, te je tako porezno tijelo za navedeni ugovor saznalo 2017. godine kada je kod javnog bilježnika ovjeren aneks istog tog ugovora. Tužbeni navod da je nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze koju tužitelj u žalbi ističe nije osnovan, jer je u konkretnom slučaju tijek zastare počeo teći 1. siječnja 2018. godine te bi zastara nastupila za protekom zastarnog roka od šest godina, odnosno 1. siječnja 2024. godine, a kako je osporeno rješenje tuženika doneseno 21. kolovoza 2023. godine to je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare koju je tužitelj tijekom spora isticao. Visina porezne obveze tužitelja utvrđena je temeljem procjene usporednih podataka o kretanju cijena nekretnina – poslovnih prostora koji promet je realiziran u razdoblju od 2014. do 2017. godine, te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužitelju utvrđena realna osnovica za navedeni porez radi čega je prigovore koje je tužitelj isticao tijekom spora kao neosnovane također valjalo odbiti.
10. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
