Poslovni broj: Usž-431/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, 2. DK iz [adresa], 3. DKF iz [adresa], 4. ZK iz [adresa], 5. AK iz [adresa], 6. BK iz [adresa]. CK iz [adresa], tužitelji pod 3. do 5. zastupani po punomoćniku Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 90a, Split i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3251/2021 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3251/2021 od 30. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HK, ZK i AK za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. Grada Splita kojim traži poništenje točke I. rješenje tuženika, klasa: UP/II-942-01/19-01/183, urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-03 od 14. rujna 2021., tužitelja pod točkom 2. ČK i 6. PK koji traže poništenje navedenog rješenja tuženika u cijelosti, te tužitelja pod točkom 3. HK, 4. OK, 5. AK i 7. CK koji traže poništenje točke II. navedenog rješenja tuženika te točaka od 1. do 11. prvostupanjskog djelomičnog rješenja Ureda Državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko – pravne poslove, klasa: UP/I-942-04/97-01/641, ur. broj: 2181-05-01/021-19-68 od 29. ožujka 2019. Rješenjem prvostupanjskog suda isti poslovni broj i datum odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja od 3. do 5. za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 14. rujna 2021. poništeno je djelomično rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 29. ožujka 2019. u dijelu pod točkom 7. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke), a u preostalom dijelu djelomično rješenje prvostupanjskog tijela ostaje neizmjenjeno (točka II. izreke).

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom ZKF za 27/120 dijela, te za 15/100 od 29,7/120 dijela, AK, pok. VK za 5/100 od 29,7/120 dijela, SK, ud. VK, IK, pok. VK i GK, pok. VK, svakome za 1/3 dijelu od 27/120 dijela, te svakome po 1/3 od 15/100 dijela od 29,7/120 dijela, a GK još i za 5/100 od 29,7/120 dijela, DK, pok. D i NK, pok. D svakome za ½ od 25,5/120 dijela, te svakome za 20/100 od 29,7/100 dijela i CK, pok. ŽK za 8,1/120 dijela te za 20/100 od 29,7/120 dijela, utvrđeno je pravo na naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 5223 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. prijašnjeg vlasništva, odnosno stvarnog posjeda EK, ud. Z, ŠK, rođ. EK, VK, pok. Z, UK, pok. VK, RK, rođ. UK, KK, pok. ŠK, ŽK, pok. ŠK, AKF i BKF (točka I. izreke), utvrđena naknada za opisanu nekretninu u ukupnom iznosu od 114.153,00 kn (točka II. izreke), obveznikom naknade utvrđeno Ministarstvo financija (točka III.), obvezno Ministarstvo financija da na ime utvrđenih suvlasničkih dijelova iz točke I. i utvrđene ukupne naknade iz točke II. izreke isplati CKF iznos od 29.923,00 kn, SK, ud. VK i IK svakoj iznos od 9.974,00 kn, GK iznos od 11.387,00 kn, DK, pok. D i NK, pok. D, svakome iznos od 17.780,00 kn i CK, pok. ŽK iznos od 13.356,00 kn, nakon pravomoćnosti toga djelomičnog rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina počevši od 1. siječnja 2000. godine (točka 4. izreke) obvezano Ministarstvo financija predati obveznice Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade u roku 60 dana od dana pravomoćnosti toga djelomičnog rješenja (točka 5.), obvezano Ministarstvo financija na ime utvrđenog suvlasničkog dijela iz točke I. izreke i utvrđene ukupne naknade iz točke II. izreke isplatiti HKF iznos od 1.412,65 kn jednokratno u gotovom novcu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti djelomičnog rješenja (točka VI.). Točkom VII. izreke odbijen je zahtjev ČKF, PKF, SK ud. VK, IK, pok. VK, GK, pok. VK, DK, pok. D, NK, pok. D i CK, pok. ŽK za naknadu – povrat zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 624 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao neosnovan. Točkom VIII. izreke odbijen je zahtjev OKF za naknadu povrat zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 5223 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 624 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao neosnovan, te točkom IX. odlučeno da to djelomično rješenje nakon pravomoćnosti ima snagu ovršne isprave. Točkom X. odlučeno je kako će se u dijelu zahtjeva koji se odnosi na zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], odlučiti posebnim rješenjem, te točkom 11. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Tužitelj pod točkom 1. Grad Split u žalbi osporava presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da iz činjeničnog stanja koje navodi i članka 31. Zakona o građevinskom zemljištu neupitno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o imovini koju su zainteresirane osobe u ovoj stvari odnosno njihovi prednici sukladno tada važećim propisima dobrovoljno predali – ustupili Općini Split za koju im je utvrđena i isplaćena pravična novčana naknada temeljem Zakona o eksproprijaciji, a da je Općina Split, prednik tužitelja, poduzela mjere da se nastale promjene posjeda provedu u katastru zemljišta, pa smatraju da nije riječ o imovini koja je oduzeta u smislu Zakona o naknadi. U konkretnom slučaju se radi o imovini koja je prenesena u društveno vlasništvo temeljem izjave – zapisnika od 31. listopada 1988. voljom, ustupom i predajom bivših suvlasnika, bez prisile i akta tadašnje vlasti. Okolnost da izjava o predaji i naplatnom ustupku zemljišta u posjed Općini Split nije provedena kroz zemljišne knjige, već je pravo vlasništva predmetne nekretnine formalno ostalo uknjiženo na zainteresirane osobe, nije odlučujuća činjenica, nego je relevantna okolnost da je ustup i predaja izvršen, čime je neupitno proizveden pravni učinak. Poziva se na zaključak sjednice Imovinsko – pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2009., te presudu posl. br. Us-662/2011 od 17. listopada 2013. Predlaže da Sud uvaži žalbu.

5. Tužitelj pod točkom 2. DK je podnio žalbu protiv presude prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Poziva se na točku 26. obrazloženja presude te navodi da je u cijelom postupku istaknuto da je zemljište u onom stanju u kojem je oduzeto i da se teren nema namjeru koristiti kao helidrom, a što je lako utvrditi. Do donošenja Zakona o naknadi, Grad Split ni KBC Split kao korisnik oduzimanja u odnosu na predmetno zemljište nisu postupili po građevinskoj dozvoli, pa smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer se radi o zemljištu kakvo je bilo i prije oduzimanja. Činjenica da je jedno vrijeme zbog ratnih potreba zemljište korišteno kao mjesto za slijetanje helikoptera i činjenica da je nazvano "heliodrom" ne čini je nepodobnom za povrat, a na zemljištu nije sagrađeno ništa trajno. Predlaže da Sud uvaži žalbu.

6. Tužitelji pod točkom 3. DKF, 4. ZK i 5. AK su podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da su tužitelji zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i univerzalni pravni slijednici iza smrti svoje majke i podnositeljice zahtjeva za naknadu pok. ĐK, koja je preminula **.**.2020., dakle prije dana donošenja pobijanog rješenja, iza koje je ostavinski postupak još u tijeku. Smatraju da su nasljednici prvog nasljednog reda po pravu predstavljanja iza smrti pok. EK, ud. Tome kao njeni unuci, odnosno iza smrti pok. ĐK, kao njezina djeca obzirom da je pobijano rješenje od 14. rujna 2021. doneseno nakon smrti podnositeljice zahtjeva i majke tužitelja. Smatraju da su istodobno i nasljednici uknjiženog suvlasnika pok. ĐK Z, pok. VK (djed) kojeg su iza njegove smrti naslijedili baka i majka tužitelja za po 1/3 dijela. U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] daju opširnu i detaljnu kronologiju te se pozivaju na članak 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji, Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera, članak 44. i 35.a Zakona o građevinskom zemljištu te smatraju da rješenje o deposedaciji zbog procesnih i materijalnih nedostataka nikada nije moglo postati pravomoćno. Ističu da iz dokaza iznesenih tijekom trajanja postupka proizlazi da predmetne čestice nisu privedene namjeni do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi pa smatraju da su podobne za naturalnu restituciju. Pozivaju se na članak 17. Zakona o naknadi te sudsku praksu vezanu za pripremu zemljišta za građenje i ističu da na dan stupanja na snagu navedenog Zakona prema važećoj prostorno – planskoj dokumentaciji se zemljište nalazilo, i još uvijek se nalazi, u zoni komercijalni turizam objekt T-1 hotel, pa je izgradnja moguća samo na temelju detaljnog plana uređenja kojeg očito nije bilo na dan izdavanja građevinskih dozvola od 16. srpnja 1990. Na česticama nema izgrađenih komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne zajedničke potrošnje niti postoje pod zemljom ugrađena kanalizacijska, vodovodna, električna komunikacijska plinska ili bilo koja druga infrastrukturna mreža. Ističu da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan od dokaza predloženih od strane tužitelja pa tako ni očevid na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka građevinske struke. U prethodno poništenom prvostupanjskom postupku unatoč zahtjevu ovlaštenika naknade nikada nisu predočeni dokazi o vremenu izvođenja radova asfaltiranja helidroma na čest. zem. [katastarska čestica] te smatraju da su radovi na asfaltiranju piste 2005. poduzeti nezakonito i bez građevinske dozvole. Smatraju odlučnim utvrditi po vještaku građevinske struke i očevidom na licu mjesta, te uvidom u pripadajuću dokumentaciju da li je predmetno zemljište bilo privedeno namjeni u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi. Predlažu da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

7. Tužiteljica pod točkom 6. PK je izjavila žalbu protiv presude iz svih zakonom propisanih razloga te se poziva na navode tužbe i predlaže da Sud žalbu usvoji.

8. Tužitelj pod točkom 7. CK je žalbu protiv presude u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika podnio iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud nije raspravio sve činjenice koje je isticao u obrazloženju svojih navoda iz tužbe. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i obrazložio činjenicu da je nasljednik prvog nasljednog reda iza pok. bake A (ABC, rođ. ĐK, pok. VK) temeljem rješenja o nasljeđivanju od 18. ožujka 1976. te da je jedini živući podnositelj zahtjeva za naknadu te je legitimiran kao ovlaštenik za cijelih 12/120 dijela iza njegove bake kao prijašnje vlasnice, a ne samo za 9/120 dijela. Osporava pravilnost utvrđenih sukorisničkih (suvlasničkih) omjera, na što se prvostupanjski sud nije očitovao, te se poziva na zaključak sa sjednice Imovinsko – pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2006. te smatra da je trebalo odrediti suvlasničke omjere sukladno omjerima u trenutku nacionalizacije zemljište temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Smatra pogrešnim utvrđenje da su predmetne čestice već bile oduzete i u društvenom vlasništvu temeljem nacionalizacije Zakonom o nacionalizaciji iz 1958., da je oduzeta i prenesena u društveno vlasništvo tek deposedacijom odnosno temeljem rješenja komisije za imovinsko – pravne poslove 14. listopada 1987. Smatra da tužiteljima pod 3. OKF, 4. ZK, 5. AK i 7. CK su neopravedano utvrđeni umanjeni, a tužiteljima pod točkama 2. DK i 6. FK uvećani su korisnički/suvlasnički omjeri. Sud nije uzeo u obzir ni dokaz da je pok. RK, majci tužitelja pod točkom 2. i 6. još za njezinog života isplaćen u novcu njen nužni dio u razmjeru 1/10 ukupno isplaćenog iznosa naknade za deposedirane čestice. Ukazuje na nedostatke u provedbi postupka deposedacije i sadržajnim nedostacima tog rješenja, njegovoj neusklađenosti sa Zakonom o građevinskom zemljištu te se poziva na članke 44., 35.a Zakona o građevinskom zemljištu dajući detaljnu kronologiju uz citiranje zakonskih odredbi. Nadležna tijela nisu godinama provodila u zemljišnim i katastarskim knjigama takvo rješenje o oduzimanju iz posjeda zemljišta u društvenom vlasništvu. Daje detaljnu kronologiju postupanja i podnošenja prijedloga za upis u zemljišnim knjigama za predmetne čestice. Navodi u bitnom da zemljište nije privedeno namjeni u smislu članka 17. Zakona o naknadi što je opetovano tvrdio. Nema izgrađenih komunalnih i telekomunikacijskih instalacijskih objekata i dr. Referira se na podneske KBC-a Split, dokumente Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te ističe da je građevinska dozvola jedini dokaz kojim se pokušava sugerirati izgrađenost zemljišta i to u skladu s važećom prostorno – planskom dokumentacijom. U predmetnoj građevinskoj dozvoli je predviđena izgradnja objekata koji nisu izgrađeni ni dan danas, te ukazuje na manjkavost i konkretne građevinske dozvole, te dvogodišnji rok važenja i podatak o asfaltiranju piste improviziranog helidroma tek u prosincu 2005. Zemljište oznake 608/1 je predstavljalo u naravi oranicu do prosinca 2005. kada je na dijelu te čestice izvršeno asfaltiranje, te ukazuje na podnesak KBC-a Split od 12. listopada 2020. Ističe da su ovlaštenici naknade tijekom upravnog postupka u više navrata bezuspješno ponavljali zahtjeve za dostavom u spis izjave na zapisnik od 31. listopada 1988. te ističe da tužitelj pod 1. Grad Split neutemeljeno pokušava dovesti u pitanje opravdanost vođenja predmetnog postupka naknade. Smatra da zemljište nije privedeno namjeni te predlaže da Sud uvaži žalbu.

9. Tuženik nije dao odgovor na žalbe.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

12. Prije svega, sud nalazi i neosnovanim prigovore postupovne naravi, usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza i nedostatno obrazloženje presude, jer je prema podacima spisa predmeta, prvostupanjski sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. Ovo iz razloga jer sud u smislu odredbe članka 33. stavak 3. navedenog Zakona nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim dužan je u obrazloženju presude u smislu članka 60. stavak 4. istog Zakona izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza (točka 11. obrazloženja) obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku i upravnom sporu. I Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka npr. poslovni broj: U-III-5161/2022 od 13. prosinca 2023. iskazao da zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima. Članak 29. Ustava nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Međutim, ni članak 29. Ustava ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) predstavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Prema mišljenju ovoga Suda, u postupku pred prvostupanjskim sudom ništa ne ukazuje da je tužiteljima uskraćena mogućnost da izlože činjenice ili iznesu dokaze. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljima omogućeno sudjelovanje u postupku u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog i održavanjem glavnih rasprava dana 14. travnja i 22. rujna 2022. Nadalje, sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

13. Prvostupanjski sud je osnovano potvrdio pravilnost rješenja tuženika i djelomičnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oduzetu prijašnjim vlasnicima odnosno stvarnim posjednicima rješenjem od 14. listopada 1987. temeljem Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 54/80.) što se smatra oduzimanjem u smislu članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) te je tužiteljima pravilno određena naknada u smislu odredbe članka 57. navedenog Zakona jer je predmetno zemljište privedeno namjeni radi koje je oduzeto izgradnjom helidroma Firule uz KBC Split početkom Domovinskog rata, pa stoga nije moguć naturalni povrat predmetnog zemljišta, dok je u odnosu na oduzeto zemljište oznake 608/2 k. o. [katastarska općina] tuženik poništio točku VII. izreke djelomičnog prvostupanjskog rješenja i predmet vratio na ponovni postupak radi pravilnog i potpunog utvrđenja relevantnih činjenica koja se tiču primjene članka 17. istog Zakona.

14. Prvenstveno sud ističe neosnovanim žalbene navode tužitelja pod 1. koji se tiču čest. zem. [katastarska čestica] da se u konkretnom slučaju radi o imovini koja je prenesena u društveno vlasništvo dobrovoljnom predajom bivših suvlasnika temeljem izjave, jer zapisnik nepoznatog datuma i broja kojim je navodno izvršena dobrovoljna predaja ne prileži spisu predmeta, pa je osnovan zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da se na temelju izjave druge osobe sa zapisnika od 31. listopada 1988. godine dane po sjećanju ne može smatrati da je činjenično stanje u pogledu načina na koji je predmetno zemljište prešlo u društveno vlasništvo nedvojbeno utvrđeno. Stoga je pravilno tuženik u odnosu na predmetnu česticu predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi potpunog i pravilnog utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja u kojem će stranke moći iznositi prigovore i predlagati dokaze relevantne za predmetnu upravnu stvar.

15. Pri tome pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da se u situaciji u kojoj se prijašnji vlasnik odrekao prava korištenja predmetnog zemljišta, a ne prava vlasništva, i to nakon prethodno provedene nacionalizacije, da je prijašnjem vlasniku vlasništvo u korist društvenog vlasništva prestalo već u trenutku nacionalizacije predmetnog zemljišta po sili zakona. I po ocjeni ovoga Suda prijašnji vlasnici koji su dobrovoljno ustupili, odnosno predali pravo korištenja općini i za to tada primili naknadu, imaju pravo na naknadu u skladu s odredbama Zakona o naknadi, a što je u skladu s ovosudnom praksom u identičnim ili sličnim situacijama. Način predaje u posjed nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljišta nije odlučan za primjenu odredbi Zakona o naknadi jer je za primjenu tog Zakona odlučno utvrditi radi li se o imovini koja je prijašnjem vlasniku oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, propisom ili na način iz članka 2. odnosno 3. Zakona o naknadi.

16. U odnosu na zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Sud ističe da je već u prethodnom postupku pravilno utvrđeno da je predmetno zemljište oduzeto temeljem Zakona o građevinskom zemljištu, koji Zakon je taksativno naveden u članku 2. Zakona o naknadi, kao i da je predmetno zemljište privedeno namjeni u svrhu radi koje je bilo i oduzeto sukladno članku 17. stavak 5. Zakona o naknadi. Naime, građevinskom dozvolom Općine Split, Općinskog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo imovinsko – pravne i stambene poslove od 16. srpnja 1990. je na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] investitoru Kliničkom bolničkom centru Firule iz Splita odobrena izgradnja investicionog objekta platforme za polijetanje i slijetanje helikoptera i zgrade za elektrouređaje prema tehničkoj dokumentaciji izrađenoj u skladu s uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 10. listopada 1989. U odnosu na tumačenje naprijed navedene zakonske odredbe koja se odnosi na privedenost namjeni Sud ističe da Zakon o naknadi ne daje definiciju pojma zemljišta pripremljenog za izgradnju, pa je stoga u primjeni ovog Zakona potrebno uzeti u obzir odredbu članka 11. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 30/94., 68/98. i 35/99.) kojom je propisano da uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-pravne poslove i dr.) te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje. Dakle, u pripremu zemljišta za izgradnju, po naprijed citiranom Zakonu, spada izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje te drugi radovi i poslovi koje je potrebno izvesti kako bi se zemljište pripremilo za izgradnju. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su napravljene imovinsko-pravne radnje u smislu deposedacije predmetnog zemljišta i određivanje naknade za isto, da je izdana građevinska dozvola za helidrom uz KBC Split početkom Domovinskog rata. Stoga je tuženik još u prethodnom postupku osnovano zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za povrat predmetnog zemljišta te uputio prvostupanjsko tijelo na određivanje naknade sukladno odredbi članka 57. Zakona o naknadi u kom smislu je prvostupanjsko tijelo u odnosu na predmetnu česticu i donijelo djelomično rješenje koje je predmetom ovoga postupka i odredilo ovlaštenicima naknadu u obveznicama sukladno navedenoj zakonskoj odredbi i odredbama članka 2. i 4. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine", broj: 204/03.) u utvrđenom iznosu, o čemu su tuženik i prvostupanjski sud dali opširno obrazloženje.

17. Pri tome pravilno prvostupanjski sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore vezane uz pravomoćnost rješenja o deposedaciji od 14. listopada 1987. budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su se u konkretnom slučaju sklopili sporazumi o naknadi 28. listopada 1988. te 23. veljače 1989. koji su se sukladno od tada važećem Zakonu o eksproprijaciji sklapali nakon pravomoćnosti rješenja o deposedaciji, pa okolnost da navedeno rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari kraj činjenice da je ono izvršeno odnosno da je proizvelo pravni učinak. U prilog naprijed navedenom, odnosno da je predmetno zemljište privredeno namjeni proizlazi iz izjave UK iz 1988. u kojoj je izričito navedeno da je 24. ožujka 1988. izvršeno uvođenje investitora Kliničkog bolničkog centra Firule u stvarni posjed predmetnog nacionaliziranog građevinskog zemljišta za gradnju helidroma.

18. U odnosu na primjenu odredbe članka 9. Zakona o naknadi i određivanje suvlasničkih dijelova sud ističe da su navedenom zakonskom odredbom označeni ovlaštenici naknade koji nisu nasljednici u pravnom smislu, niti se ovdje uopće radi o institutu nasljednog prava, već o specifičnom pravnom institutu Zakona o naknadi, koji se rukovodi po nasljednopravnim pravilima samo u pogledu određivanja kruga ovlaštenika koji imaju pravo na ostvarivanje naknade, a koji je sužen isključivo na prijašnjeg vlasnika odnosno njegove zakonske nasljednike prvog nasljednog reda, dakle, njegovog bračnog druga i njegovu djecu odnosno potomke koji su nasljednici pozvani po "pravu predstavljanja". Stoga su upravo temeljem navedene zakonske odredbe svi drugi nasljednici (zakonski, nužni) isključeni od naknade odnosno vraćanja imovine, ako nisu ujedno i nasljednici prvog nasljednog reda, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja od 3. do 5. da su jedini ovlaštenici naknade iza prijašnje korisnice predmetnog zemljišta, njihove bake EK. Ovo stoga jer su zahtjev za naknadu oduzete imovine podnijeli njeni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, kćer ČKF i sin VK, kao sukorisnici predmetnog zemljišta, pa je osnovano prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev OKF, unuke pok. korisnice EK jer nije u smislu navedene zakonske odredbe njezina zakonska nasljednica prvog nasljednog reda. Tijekom postupka je preminuo podnositelj zahtjeva VK, sin pok. EK te su postupak u odnosu na njegov suvlasnički dio nastavili njegovi nasljednici supruga, kćer i sin, sukladno rješenju o nasljeđivanju.

19. Za drugačiju odluku o utvrđivanju suvlasničkih dijelova iza preminulog podnositelja zahtjeva UK kojeg je naslijedila i u odnosu na njegov suvlasnički dio postupak nastavila njegova supruga TK, a nakon njene smrti u ostavinskom postupku utvrđeni nasljednici prava na naknadu predmetnih nacionaliziranih nekretnina u utvrđenim suvlasničkim omjerima kako je to i navedeno djelomičnim prvostupanjskim rješenjem, pa nije od utjecaja niti prigovor tužitelja pod 7. u pogledu 1/10 dijela suvlasničkog omjera. U ovom postupku se ne može osporavati utvrđenje suvlasničkih omjera utvrđenih nasljednika iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. TK (Galasso) to je neosnovan prigovor da su pogrešno utvrđeni korisnički omjeri u vrijeme deposedacije, a ne na osnovu podataka u vrijeme nacionalizacije.

19. Kako tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da žalitelji pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

20. Kako tužitelji nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima osnovano prvostupanjski sud rješenjem odbio njihov zahtjev za naknadu troškova nastalih u tom sporu.

21. Nastavno, kako tužitelji pod 3. do 5. nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

22. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić