Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-113/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JEŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Vujčić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-669/2019-21 od 13. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-669/2019-21 od 13. listopada 2020., u dijelu donesenom u obliku presude,

- potvrđuje u toč. 1. izreke i u toč. 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.403,01 EUR / 25.639,98 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, i to:

- na iznos od 16,13 EUR / 121,54 kn od 1. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 16,27 EUR / 122,59 kn od 1. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 16,28 EUR / 122,67 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,54 EUR / 124,64 kn od 1. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 33,35 EUR / 251,27 kn od 1. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 33,79 EUR / 254,58 kn od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 32,79 EUR / 247,08 kn od 1. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 32,45 EUR / 244,47 kn od 1. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR / 247,73 kn od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 32,15 EUR / 242,26 kn od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR / 242,26 kn od 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 32,71 EUR / 246,42 kn od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 35,10 EUR / 264,43 kn od 1. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 33,42 EUR / 251,83 kn od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 35,70 EUR / 269,00 kn od 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 EUR / 271,20 kn od 1. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 36,13 EUR / 272,23 kn od 1. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 35,74 EUR / 269,28 kn od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,67 EUR / 268,78 kn od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,06 EUR / 264,19 kn od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 34,96 EUR / 263,40 kn od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 45,95 EUR / 346,23 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 47,27 EUR / 356,14 kn od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 46,12 EUR / 347,47 kn od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 46,19 EUR / 347,99 kn od 1. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 47,10 EUR / 354,90 kn od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 47,69 EUR / 359,13 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,35 EUR / 364,31 kn od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 48,33 EUR / 364,16 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 48,02 EUR / 361,84 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 49,18 EUR / 370,58 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 49,80 EUR / 375,25 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 51,39 EUR / 387,20 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR / 376,78 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 53,20 EUR / 400,80 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 50,74 EUR / 382,28 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 55,03 EUR / 414,65 kn od 1. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 55,00 EUR / 414,36 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 53,66 EUR / 404,33 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 53,62 EUR / 403,99 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 53,58 EUR / 403,70 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 53,54 EUR / 403,36 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 53,98 EUR / 406,69 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR / 448,94 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 67,66 EUR / 509,81 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 51,61 EUR / 388,88 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 51,56 EUR / 388,50 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 50,94 EUR / 383,80 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 50,32 EUR / 379,14 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 50,89 EUR / 383,41 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 51,27 EUR / 386,31 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 52,01 EUR / 391,86 kn od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 51,60 EUR / 388,77 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 51,29 EUR / 386,42 kn od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,93 EUR / 391,29 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,36 EUR / 386,95 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,31 EUR / 386,58 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 51,02 EUR / 384,38 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 50,97 EUR / 384,01 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR / 383,58 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 51,23 EUR / 385,97 kn od 1. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 51,01 EUR / 384,37 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR / 376,71 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 50,14 EUR / 377,75 kn od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 50,06 EUR / 377,15 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 50,81 EUR / 382,84 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 50,10 EUR / 377,49 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 49,72 EUR / 374,64 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 49,51 EUR / 373,03 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 50,18 EUR / 378,07 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 49,92 EUR / 376,15 kn od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 49,91 EUR / 376,04 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR / 380,00 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 50,22 EUR / 378,40 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 50,42 EUR / 379,91 kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.834,89 EUR / 13.825,00 kn, sve u roku od 15 dana,

- preinačuje u toč. 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 569,16 EUR / 4.288,30 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška daljnji iznos od 545,82 EUR / 4.112,50 kn te se zahtjev tužiteljice u tim dijelovima odbija.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija te se presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-669/2019-21 od 13. listopada 2020. potvrđuje u dijelu donesenom u obliku rješenja.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, utvrđena je ništetnost dijela odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209172499, solemniziranog po javnom bilježniku Ivanu Čubeliću iz [adresa], pod poslovnim brojem: OV-8509/2007 od 17. svibnja 2007. prema kojoj je korisnik kredita dužan plaćati redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 29.928,28 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.937,50 kn.

1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja stavljeno izvan snage raspravno rješenje od 3. studenog 2016., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za iznošenjem novog zahtjeva kao supsidijarnog u toč. 2. prijedloga izreke presude u smislu preinake tužbe (toč. 1.) te je dopuštena preinaka tužbe kako je navedeno u podnesku tužiteljice od 3. studenog 2016. (toč. 2).

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku odluku i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari koja je počela 24. lipnja 2015. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19), uz iznimke propisane u st. 2. -4. tog članka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi pobijanu presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi ništetnost dijela odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojeg su 17. svibnja 2007. sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao davatelj kredita (dalje: Ugovor o kreditu) koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime pretplate zbog promjenjive kamatne stope isplati iznos od 29.928,28 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Nakon što je konstatirao da među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene stope redovne kamate koja je utjecala na visinu anuiteta, a visina kojih je razvidna iz izvoda poslovnih evidencija tuženika, prvostupanjski sud odluku kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice utemeljuje na slijedeće utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je ugovorna odredba koja se odnosi na redovne kamate isključivo u dispoziciji jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta postupanja, što ukazuje na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice,

- da se o promjeni redovne kamatne stope među strankama nije pregovaralo jer je procjena tržišnih uvjeta izvršena jednostrano od strane banke (tuženika) i time predstavlja neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka i nepošteno postupanje tuženika,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je (i) ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna,

- da je određenje redovne promjenjive kamatne strope jednostranom odlukom tuženika u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i s obzirom na utvrđeni stav sudova navedenim u prethodnoj alineji, da potrošački krediti s navedenom ugovornom odredbom o kamatnoj stopi predstavljaju nepoštenu ugovornu odredbu koja ima za posljedicu ništetnost same odredbe,

- da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje financijske struke Ksenije Vrebac te dopune tog nalaza i mišljenja, a prema kojem je utvrđena razlika pojedinih anuiteta uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu od 4,50%, tako da je utvrđena razlika iznosa od 29.928,28 kn u razdoblju od 1. studenog 2007. do 1. siječnja 2014.,

- da je valjalo otkloniti prigovor zastare potraživanja jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), koja je počela ponovno teći od 13. lipnja 2014., trenutkom pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 24. lipnja 2015. to nije protekao opći zastarni rok od 5 godina računajući od 13. lipnja 2014.

6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju plaćala povećane iznose anuiteta s osnove promjene kamatne stope i da su isti određeni i specificirani po mjesecima u ukupnom iznosu od 29.928,28 kn, kako je to navedeno i u tužbenom zahtjevu, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženik poziva u žalbi. Prije svega, tuženik tvrdi da je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 28. listopada 2016. odbijena pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 3. studenog 2016., pa je na taj način sud izvan snage stavio pravomoćno rješenje. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica nije odrekla prava na žalbu, a okolnost da nije tražila pisani otpravak tog rješenja ne otklanja mogućnost suda da ukine raspravno rješenje koje nije postalo pravomoćno, a kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za iznošenje novog zahtjeva kao supsidijarnog i da nakon toga dopusti preinaku tužbe kako je to navedeno u podnesku tužiteljice od 3. studenog 2016. Neosnovana je žalbena tvrdnja tuženika da obrazloženje rješenja nije ni razumljivo ni osnovano, jer da se nije upustio u raspravljanje u glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, obzirom da tuženik u žalbi navodi da je ustrajao na odgovoru na tužbu čime se je upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (i) po preinačenoj tužbi. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je zakonito dopustio preinaku tužbe te je pravilno primijenio odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a, pa posljedično nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva i nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

7.1. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske odluke donesene u obliku rješenja te je rješenje potvrđeno i odlučeno kao u toč. I. izreke.

7.2. Nadalje, pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih ju ovaj sud ne bi mogao ispitati u žalbenom postupku, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.3. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 109. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a. Tužbeni zahtjev kako ga je postavila tužiteljica i kakvog ga je prvostupanjski sud prihvatio u toč. I. izreke presude je razumljiv i podoban za odlučivanje, jer je razumljivo u kojem dijelu je utvrđena ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, obzirom da se taj dio odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu temeljem Odluke o kamatnim stopama koju jednostrano donosi tuženik (banka). Stoga prvostupanjski sud nije bio dužan postupiti prema odredbi čl. 109. ZPP-a i pozvati tužiteljicu na ispravak odnosno dopunu tužbe, jer je tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom podobna za meritorno odlučivanje.

7.4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 109. i čl. 201. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer prvostupanjski sud na aktivnoj strani uz tužiteljicu kao korisnicu kredita nije trebao obuhvatiti i ostale sudionike tog ugovornog odnosa (založnog dužnika) kako to pogrešno smatra tuženik.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u vezi prigovora zastare kojeg je valjalo odbiti imajući u vidu stajalište kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskoj odjela održanoj 31. siječnja 2022. kada je odgovarajući na postavljeno pravno pitanje:

"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020)" ,

donio objedinjeno pravno shvaćanje, koje prihvaća ovaj sud, a koje glasi:

"Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama sa valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača na koje se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u presudi kolektivne zaštite. Takav zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike iz tog postupka)."

8.1. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud tužiteljici na ime preplaćenih kamata dosudio ukupni iznos od 29.928,28 kn jer se taj izračun iz dodatnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 29. rujna 2016. ne temelji na ispravnim parametrima izračuna, s obzirom da tuženik opravdano tvrdi da je početna redovna kamatna stopa prema Ugovoru o kreditu iznosila 4,9%, a ne 4,5%, kako je to utvrđeno u dodatnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

8.2. Stoga u ovom dijelu ovaj sud primjenjuje odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a jer je povodom žalbe tuženika moguće preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. 2. izreke jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu konkretno na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije i knjigovodstvo Ksenije Vrebac od 2. kolovoza 2016., neovisno o tome da prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir taj vještački nalaz i mišljenje koji se temelji na ispravnoj početnoj redovnoj kamatnoj stopi koja prema toč. 2. Ugovora o kreditu iznosi 4,90% godišnje. Kako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica po osnovi redovne kamate preplatila iznos od 3.403,01 EUR / 25.640,00 kn u utuženom razdoblju od 1. studenog 2007. do 1. siječnja 2014., a ne u iznosu od 3.972,17 EUR/ 29.928,28 kn, kako je to utvrdio prvostupanjski sud pa je u ovom dijelu valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika te mu naložiti da tužiteljici isplati ukupan iznos od 3.403,01 EUR / 25.640,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog naznačenog iznosa do isplate, što je također utvrđeno iz navedenog nalaza i mišljenja, dok je s ostatkom tužbenog zahtjeva (do iznosa od 3.972,17 EUR / 29.928,28 kn) tužiteljicu valjalo odbiti.

9. Zbog djelomičnog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti i odluku o troškovima postupka imajući u vidu da tuženik s uspjehom pobija odluku u odnosu na opseg i visinu troškova koje je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dok je s visinom uspjela sa 86%, pa je njen ukupni uspjeh 93%, dok je uspjeh tuženika 7%. Kada se od postotka tužiteljice (93%), oduzme postotak tuženika (7%), dobiva se 86%, pa je u tom omjeru od ukupno priznatih troškova, tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak postupka.

9.1. Tuženik osnovano prigovara da je tužiteljici priznati trošak sastava podneska od 12. svibnja 2016. (u iznosu od 1.250,00 kn), jer je taj podnesak predan na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. svibnja 2016., a trošak pristupa na ročište je tužiteljici priznat i dosuđen. Također, osnovano tuženik prigovara da je tužiteljici priznat sastav podneska od 28. listopada 2016. u iznosu od 1.250,00 kn, jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14; 107/15; 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), već je tužiteljici za sastav tog podneska valjalo priznati trošak u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife. Stoga je u dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.187,50 kn prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, dok u ostalom dijelu prigovori tuženika nisu osnovani. Kako ovaj sud prihvaća opseg i visinu troškova koje je utvrdio prvostupanjski sud u odnosu na zastupanje tužiteljice po punomoćniku (odvjetniku) u iznosu od 13.750,00 kn / 1,824,94 EUR, prema uspjehu u sporu tužiteljici se priznaje iznos od 11.825,00 kn / 1.569,45 EUR. Tome iznosu valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn / 265,45 EUR, kojeg ovaj sud smatra nužnim za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, čime se dobiva ukupan iznos od 13.825,00 kn / 1.834,89 EUR, koji trošak prvostupanjskog postupka je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a žalba tuženika je djelomično prihvaćena i djelomično odbijena te je pobijana presuda potvrđena u toč. 1. izreke, dok je djelomično potvrđena i djelomično preinačena u toč. 2. izreke na način kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

11. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban u žalbenom postupku pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

11.1. Tuženik je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu te je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen njegov za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

12. Novčani iznosi u ovoj presudi iskazani su u važećoj valuti EUR i ranijoj valuti kn, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 1 EUR = 7,53450 kn.

U Varaždinu 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun