Kzd-24/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu za mladež Branki Soldo kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Urukalović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NV, zbog dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. i dr. u svezi članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, Tr84/21, 114/22, 114/23 u nastavku KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (u nastavku ODO) broj KOz-DO-17/2024-1 od 3. srpnja 2024. nakon održane rasprave u nazočnosti zamjenice ODO-a u Vukovaru HV, optuženog NV, branitelja Igora Plavšića, odvjetnika iz [adresa], punomoćnika Jasminke Marić Babić, odvjetnice iz Vinkovaca, 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Optuženi NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Branka i JV rođene N, rođen **.**.1980., u [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, oženjen, otac dvoje djece, osuđivan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-7/2021 od 9. veljače 2021. zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uvjetno na 3 (tri) godine

k r i v  j e

I. što je:

od siječnja 2021. do 11. lipnja 2024., u [adresa], u obiteljskoj kući, postupajući protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) u više navrata suprugu ŠV u prisutnosti djece CV, rođenog **.**.2011. i EV, rođenog **.**.2013. bez povoda udarao uslijed čega je znala imati modrice, lupao joj šamare, vukao ju za kosu i govorio joj da je budala, svjestan da time ugrožava psihofizički razvoj djece i pristajući na to dijete VV dana 1. ili 2. lipnja 2024. godine udario po glavi u dvorištu, a sve iz razloga što posao nije napravio onako kako je on zamislio, te u više navrata u ljutnji djetetu VV govorio da je glup i da nije nizašto, te djetetu PV da je konj, te nekoliko puta zbog ljutnje razbijao čaše i tanjure po kući, te ljutito vikao po kući ako djeca VV i PV ne učine što je od njih tražio ili se ogluše na njegova pravila, učestalo vikao, vrijeđao i omalovažavao djecu, zbog čega su djeca bila svakodnevno uplašena, te branio da PV igra nogomet, zbog čega je dijete PV potajno igrao nogomet i odlazio na treninge, zbog čega su djeca osjećala strah i tugu, te učestalo izbivala iz kuće i bježala kod bake,

II. dakle,

zlostavio dijete i na drugi način grubo povrijedio djetetova prava i teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj,

III. čime je počinio

tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – dva kaznena djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona i kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179a Kaznenog zakona sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22 i 114/23)

IV. te se uslijed toga temeljem članka 3., članka 41., članka 44. stavak 1., članka 51., Kaznenog zakona/11,

za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta VV temeljem članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta PV temeljem članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve ŠV temeljem članka 179a Kaznenog zakona/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci

zatim se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci,

V. Temeljem članka 54. Kaznenog zakona optuženom NV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1(jedan) dan 11. lipnja 2024. u 17,30 sati kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2024. do 27. rujna 2024.

VI. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19,80/22, 36/24 u nastavku ZKP/08) žrtva ŠV se za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VII. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi NV je dužan platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je kod ovoga suda optužnicu broj KOz-DO-17/2024-1 od 3. srpnja 2024. protiv optuženog NV, radi dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. i dr. u svezi članka 51. Kaznenog zakona, (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22, 114/23.), koja su činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kovm-43/2024- 7 od 2. kolovoza 2024.

3. Optuženi je u odnosu na navedenu optužbu izjavio, da se ne smatra krivim po optužnici.

4. U svom govoru završnoj riječi zamjenica ODO-a u [adresa] HV izjavila je da u cijelosti ostaje kod podignute optužnice od 3. srpnja 2024. predlažući da sud optuženog proglasi krivim i osudi po zakonu.

5. U svojoj obrani optuženi je naveo da je u braku sa ŠV u kojem imaju dvoje zajedničke djece CV i EV. Sa ŠV je po njegovom mišljenju imao dobar i skladan brak, a isto tako je imao i odličan odnos prema svojim sinovima CV i EV. Dosta vremena su provodili u zajedničkom druženju, vikendima su znali otići vrlo često na izlete, ljeti su odlazili na more, a zajedno sa sinom EV su znali otići na rukometne utakmice kada bi ih imao. Ponekad su se on i supruga znali posvađati, tada je znao povisiti ton na nju ili bi se jednostavno pokupio i otišao iz kuće dok se situacija ne smiri. Od 2021. kada je bila donijeta prethodna presuda protiv njega otišao je na liječenje kod psihijatra, jer mu je to presudom bilo određeno. Kada je protekao rok od dvije godine u kojem se trebao liječiti po presudi, prestao je ići kod psihijatra a sada je ponovno išao na pregled i to privatno. Svoju suprugu nikada nije udario odnosno lupio joj šamar, nije ju vukao za kosu, ponekad joj je znao reći nešto ružno u svađi. Sjeća se da je u lipnju 2024. svome sinu CV lupio šamar, jer nije htio raditi nešto što mu je rekao da treba, znao mu je reći da ne bude glup navodeći mu pri tome neke primjere, a sa sinom EV nije imao nekih većih problema kao sa CV a to pripisuje njegovim godinama što se nalazi u pubertetu. U slučaju da djeca ne bi napravila nešto što je od njih tražio tada je znao vikati na njih i vrijeđati ih. Nikada po kući nije razbijao čaše i tanjure. Sin VV se nije bavio sportom, dok je PV prvo igrao rukomet, ove godine je počeo igrati nogomet i nije mu branio ali mu je rekao da je na prvom mjestu škola, poslije toga rukomet a nakon toga nogomet. Smatra da su se njegovi sinovi VV i PV bojali njega kao oca jer je imao strog odnos prema njima. Njegovi sinovi se trenutno nalaze u Domu sv. Ana u [adresa] od lipnja 2024. iz razloga što je njegov sin VV u školi prijavio nasilje njega kao oca prema njemu, a poslije je škola o tome obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci. Njegova supruga trenutno živi u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa], a on živi u [adresa]. Smatra da je njegova financijska situacija dobra, u braku je radio on, njegova supruga mu je znala pomagati u obrtu koji ima, a na adresi u [adresa] su živjeli on, supruga i njihova dva sina, dok njegovi roditelji nisu živjeli sa njima. Radi kao vozač kamiona, svakog dana ujutro odlazi na posao vraća se u večernjim satima, tako da djecu preko tjedna viđa vrlo slabo, ali zato vikende uvijek provode zajedno. U razdoblju od siječnja 2021. do 11. lipnja 2024. kada bi se on i supruga svađali ili prepirali nikada nisu bili prisutni njihovi sinovi VV i PV. Kada je lupio CV šamar on je bio slabijeg intenziteta i na licu mu se od njega nije vidjela nikakva modrica. Budući da su djeca popustila u školi sinu CV su zabranili da igra igrice, a EV da ide na nogomet, a ne zna da li su u međuvremenu popravili ocjene. Znao je djeci zabraniti da recimo toga dana odu kod bake jer su tamo igrali igrice ako bi imali loše ocjene. Djeca su znala otići od kuće da mu se ne jave, kod bake ili na igralište. Nikada djeci nije davao da rade nekakve poslove koji su bili neprimjereni njihovoj dobi, znao im je reći da počupaju travu u dvorištu, a to bi bilo više iz razloga da steknu radne navike. Psihosocijalni tretman je odradio u bolnici u [adresa], a nakon toga je privatno odlazio kod psihijatra kada je to bilo potrebno. Smatra da odgojne metode njega kao oca u odnosu na svoje sinove nisu bile ispravne, da CV nije trebao udariti šamar i da ih nije trebao nazivati pogrdnim imenima. Njegova supruga jedanput tjedno ide na razgovore u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci što je čuo od svoje majke, jer sa njome nije u kontaktu ali su se oboje složili da djeca za sada ostanu u Domu.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka žrtvu ŠV, svjedoka JV, svjedoka DV, svjedoka KV, svjedoka ZV, svjedoka SV, svjedoka AV, uz suglasnost stranaka reproducirao je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve mlt. VV s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d-30/2024-5 od 21. lipnja 2024. (list 88), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve mlt. PV s nejavnog dokaznog ročišta Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-d-30/2024-6 od 21. lipnja 2024. (list 89), pročitao je dopis Osnovne škole "August Cesarac" Ivankovo od 6. lipnja 2024. (list 22-23), službenu zabilješku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 7. lipnja 2024. (list 24-25), potvrdu iz prekršajne evidencije od 12. lipnja 2024. (list 6-7), izvadak iz kaznene evidencije od 12. lipnja 2024 (list 8).

6.1. Svjedok žrtva mlt. VV izjavio je da su on i brat smješteni u Domu Sveta Ana u [adresa], jer ga je tata ošamario zato što nije htio raditi i zato što je bio bezobrazan. Navedeni događaj je ispričao psihologinji u školi, rekao joj je da se roditelji kod kuće svađaju, da se tata dere na mamu radi nekakvih sitnica, da ju tata onda ošamari, da on to sve čuje i vidi, da se tate boji kada mu tata prijeti, počne se derati na njega, pošalje mamu po njih da dođu kući kada su kod bake i prijatelja. Tata mu je govorio da je glup, a on se uslijed toga osjećao uplašeno i potišteno, znao je razbijati predmete, čaše i tanjure kada se naljuti na mamu i na njih baci i razbije i to se događalo više puta. Tata im je znao reći da nisu nizašto, a on bi volio da ih tata ne udara i ne vrijeđa. Svi ti događaji krenuli su od njegovog prvog razreda, a sada ide u šesti razred. Nakon svađe i psovke, počeli su šamari, pa se onda tata počeo iskaljivati na njih, na mamu, jedno vrijeme je to stalo i onda je opet počelo. Najgore je bilo kada je tata otišao u zatvor, to je bilo kada je bio drugi ili treći razred, nakon toga se situacija smirila par mjeseci i onda je opet počelo. Većinu ponašanja prema majci je vidio, a nekada mu je mama navečer ispričala što se dogodilo, na njoj je znao vidjeti modrice, crvenilo, ogrebotine. Strah ga je od oca kada dođe ljut kući i počne se derati, on se onda sakrije ili negdje ode s prijateljem, teško mu pada što su razdvojeni, boji se za sebe, brata i mamu zbog tate. Zadnji puta je vidio tatu da razbija čaše možda prije dva mjeseca.

6.2. Svjedok žrtva mlt. PV izjavio je da su on i brat prije tri tjedna smješteni u Dom Sveta Ana u [adresa], morao je otići od kuće jer je tata bio nasilan, brata je ošamario dok su radili vani, a prethodno se izderao na njega. Udario ga je rukom po glavi, jednom ili dva puta je vidio da je tata udario mamu, jednom mu se nije svidio kolač pa ju je udario, jednom ju je povukao za kosu. Kada tata mamu udari onda ju udari po glavi, drugi put ju je udario opet u vezi ručka, tada ju je počupao za kosu a on je zbog toga bio tužan i žalostan. Jednom je razbio čašu kod kuće kada je bio ljut. Njegov tata smatra da ne treba ići na treninge iz nogometa, a onda je on jednom otišao bez njegovog znanja. Navodi da tata misli da je glavni, da se njega mora slušat i onda viče na njih. Kada tata nešto napravi svi moraju šutjeti, jer je on jači od njih troje zajedno. Navodi da se boji tate kada viče. Tata ga je nazivao konjem, a mamu budalom. Sretan je kada je kući sam sa mamom, ona ga pusti da ide negdje ali uvijek kaže da se vrati kući prije nego tata dođe. Volio bi da se tata vrati, da ih više ne tuče i da ih ne naziva ružnim riječima.

6.3. Svjedok žrtva ŠV izjavila je da je sa optuženim NV u braku od 2007. godine, iz toga braka imaju dvoje zajedničke djece, sina CV 2011. godište i sina EV 2013. godište, a žive u obiteljskoj kući u [adresa]. Odnos njenog supruga prema djeci je dobar, oni se međusobno slažu, on ih vozi na treninge kada trebaju ići. Njen suprug prema djeci nikada nije bio fizički nasilan i nikada ih nije udario, omalovažavao i vrijeđao. Njeni sinovi su se bavili sportom, išli su na treninge iz nogometa i rukometa, PV baš nije želio odlaziti na treninge iz nogometa. Sin PV je znao ponekad biti neposlušan, nije znao napraviti nešto što su mu ona i suprug rekli, ali zbog toga nije imao nikakvih sankcija sa njihove strane. Njena obitelj nije u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad i nitko od njihovih zaposlenika nije u ovoj godini dolazio kod njih kući, kako bi obavio razgovor sa njom i sa njenom djecom. Njeni sinovi VV i PV se od 7. lipnja 2024. godine nalaze u domu Sv. Ana Vinkovci, a ona ne zna razlog zbog kojih su oni tamo. Iako kao majka poznaje svoju djecu, ne zna iz kojeg razloga su iskazivali drugačije u odnosu na to što je ona iskazala o njihovom odnosu prema svome ocu. Njena djeca su često posjećivala svoju baku a njenu majku, često ih je vodila kod nje u posjete. Poznato joj je da je optuženi do sada osuđen zbog istovrsnih kaznenih djela pred ovim sudom. Unazad tri godine nije bilo fizičkog sukoba optuženog u odnosu na nju, ali je psihičkog nasilja bilo. Psihičko nasilje je bilo u prisutnosti njihove djece. Optuženi je uvijek tražio da sve bude po njegovom, a kada ne bi tako bilo tada bi došlo do svađe između nje i njega na način da bi on šutio odnosno nije je cijenio. Prema djeci optuženi nije vršio nikakvo nasilje. Optuženi je bio zaposlen tako da je većinu vremena s djecom provodila ona. Njen suprug je vozač i svakodnevno je na putu. Djeca svoga oca vole, a prema njenom mišljenju sklona su izmišljanju. Optuženi je bio psihički nasilan prema njoj pred djecom. Optuženi ju nije šamarao, vukao za kosu pred djecom. Njen odnos sa sinovima je dobar, to su njena dva "anđela", redovito ih posjećuje svaki vikend u domu po dva sata, jer je to odredio Zavod za socijalni rad. Zaposlenica Zavoda KV i još jedna osoba kojoj ne zna ime su zajedno sa službenicima policije došli u njihovu kuću 7. lipnja 2024. i tada su djeca odvedena, ona je nakon toga bila u Zavodu na razgovoru ali ne zna razlog zbog čega se djeca nalaze u domu. Od Zavoda za socijalni rad je prije dva mjeseca dobila rješenje, ne zna na čega se ono odnosi. Bilo je vezano za njenu djecu, sadržaj rješenja joj nije poznat.

6.4. Svjedok JV izjavila je da njen sin sa svojom obitelji, suprugom i dvoje djece živi u [adresa] isto kao i ona samo u susjednoj ulici. Međusobno se često posjećuju skoro svakodnevno i nikada nije primijetila da je optuženi bio nasilan prema svojoj supruzi i djeci. Djeca su čak znala nekoliko puta dnevno doći kod njih kući, vikendom su znali i prespavati, bili su veseli i razdragani i nikada se njoj kao baki nisu žalili na postupanje svoga oca prema njima. Njegova supruga ŠV nikada se nije žalila na svoga supruga. Djeca se nalaze u domu Sv. Ana u [adresa] gdje su odvedeni iz obitelji, a ŠV joj je rekla da su tamo odvedeni jer su navodno nešto rekli protiv oca. Ona obilazi djecu u domu i može reći da su tužni i žalosni što se tamo nalaze i žele se vratiti kući i nastaviti ići u istu školu. Ona ima vrt u blizini kuće svoga sina, odnosno na istom placu tako da se često nalazi tamo. VV i PV nikada nisu bježali kod nje nego su dobrovoljno dolazili. Nikada nije čula da je optuženi bio verbalno i fizičko nasilan prema svojoj supruzi i djeci kada bi bila u njihovoj nazočnosti. Oba djeteta su bila vesela, razdragana, dobri su učenici, ponekad su znali nešto slagati kao npr. da se u kući nalazi zmija. Njen sin je s obitelji znao ponekad dva puta godišnje ići na more, vozio je djecu u druga mjesta zbog sporta, a često su znali vikendima otići na izlete voziti se biciklom. Njen sin ima firmu, autoprijevoznik je, vozi kamion i vrlo često se nalazi na putu. Njen odnos sa djecom je vrlo blizak, oni su se čak i rodili u njihovoj kući i jedno vrijeme sa njima zajedno živjeli. Ne zna zašto su djeca na sudu iskazala da su kod nje "bježali", jer ona taj dojam nikada nije stekla, a oni joj to nisu rekli. Kao baka misli da bi njoj djeca rekla za ponašanje svoga oca prema njima da je ono bilo loše. Poznato joj je da je njen sin već bio u zatvoru, ali ne zna iz kojeg razloga.

6.5. Svjedok DV izjavila je da je zaposlena u OŠ "Augusta Cesarca" u [adresa] na radnom mjestu psihologa. Poznato joj je da navedenu školu pohađaju djeca VV i PV. Ona je kao psiholog između ostalog obavila razgovor s djetetom CV, jer je praksa škole da se u šestom razredu provede testiranje mentalnog zdravlja djece. Nakon završenog razgovora kada su kod djeteta utvrđene neke čestice odnosno povećana anksioznost kada je dijete pitala kako je, ono joj se otvorilo i počelo govoriti o svojoj obiteljskoj situaciji. Tada joj je dijete reklo kako je on izložen fizičkom nasilju od strane svoga oca, kao i njegov mlađi brat PV, kasnije je to povukao odnosno rekao je kako je majka izložena fizičkom nasilju od strane njegovog oca. Tada joj je ispričao događaj koji se zbio prije tri godine kada je otac nasrnuo na majku, da je on zbog toga bijesan na oca i da zbog situacije u kući često odlazi kod bake. Toga istoga dana pozvali su u školu na razgovor oca i majku od CV, majka je tada rekla da je otac zaposlen i da ne može doći, ona je došla u školu i sa njom su obavile razgovor ona i kolegica pedagoginja škole UV. Nakon što su majci rekli ono što je njoj ispričao VV ona je sve negirala, spomenula je samo jedan događaj, gdje je njezin suprug bio nasilan fizički prema njoj, da od tada više toga nije bilo, da on zna ponekad vikati i to je sve. Tada je majku upozorila na štetu koju oboje čine svojoj djeci, a otac se nikada nije pojavio u školi na razgovoru. Nakon dva tjedna CV je pozvala ponovno na razgovor, tada joj je dijete reklo da je situacija u kući bolja, ali da on i dalje puno vremena provodi kod bake. Tada mu je rekla da ukoliko se dogodi neka situacija u kući da slobodno dođe i da to prijavi. Nakon toga obavila je još jedan razgovor sa CV nakon tri mjeseca, kada joj se dijete otvorilo i reklo da ga je otac prethodni vikend udario zbog nekakvog rada, da je i dalje fizički nasilan prema majci, da je guši, šamara. Danas djeca više ne pohađaju školu u [adresa] koju su pohađali nego idu u školu u [adresa], a nalaze se u Domu sv. Ana u [adresa], gdje im je išla jedanput u posjetu. Prilikom te posjete EV i CV bili su nazočni djelatnici Doma i tada su djeca samo izrazila želju da idu svojoj kući, a taj razgovor je bio neposredno nakon što su bili smješteni u Domu. Prilikom postupanja prema djeci nije utvrdila da je majka ŠV neprimjereno postupala prema svojoj djeci. Nakon navedenih saznanja škola je o tome obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad i policiju, a tko je podnio kaznenu prijavu njoj nije poznato. Prilikom razgovora sa majkom koji su proveli u školi tada su joj ona i pedagoginja rekli da bi bilo dobro da i otac dođe u školu na razgovor, no više ga nisu pozivali. Prilikom svoga rada nije imala puno slučajeva zlostavljanja djece, a kada se to desi roditelje zovu telefonskim putem da odmah dođu u školu, a potom ih pismeno pozivaju. Inače kao škola nisu dužni obaviti razgovor sa roditeljima nego su dužni to odmah prijaviti nadležnim institucijama. Koliko zna, VV o događaju nikome drugome nije pričao. Isto tako joj nije poznato da li je prijavljeno neprimjereno ponašanje majke prema djeci. Kada joj je dijete u razgovoru treći puta govorilo da se fizičko zlostavljanje prema majci nastavilo, da ju je tata znao ošamariti i gušiti to je bilo iz razloga jer se kruh nije dovoljno zapekao ili zbog toga što ručak nije gotov točno u dvanaest sati.

6.6. Svjedok KV izjavila je da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured [adresa] na radnom mjestu socijalnog radnika. Poznata joj je obitelj ŠV od lipnja 2024. od kada vodi njihov slučaj po obavijesti Osnovne škole "August Cesarac" Ivankovo zbog mogućeg nasilja u obitelji od strane oca prema djeci i supruzi. Nakon prijave škole obavila je razgovor sa majkom ŠV koja je negirala postojanje nasilja optuženog u odnosu na nju i na djecu, a kolegica MV, socijalna radnica je obavila razgovor sa mlt. H i PV koja joj je nakon obavljenog razgovora rekla kako su djeca u strahu za sebe i za svoju majku od nasilnog ponašanja njihovog oca koje je skoro svakodnevno. Nakon obavljenih razgovora ona i kolegica su obavile razgovor sa optuženim u zatvoru gdje se tada nalazio, on je također negirao bilo kakvo nasilje govoreći da su djeca sve izmislila iz razloga što im nije dao da igraju igrice. Toga dana kada su obavili razgovor ona i kolegica u obiteljskoj kući sa majkom i djecom, djecu su toga istoga dana izdvojili i ona se danas nalaze u Domu Sv. Ana u [adresa]. Majci je toga dana ponudila smještaj nje i djece u Sigurnu kuću što je majka odbila, a zbog sigurnosti djecu su tada žurno izdvojili iz obitelji. Svojim postupanjima i poduzetim radnjama nisu utvrdili neka loša postupanja majke ŠV prema njezinoj djeci. U slučaju u obitelji ŠV policiju je obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci i Osnovna škola "August Cesarac" Ivankovo. Poznato joj je da je obitelj ŠV bila u tretmanu Zavoda 2020. u vrijeme kada ona nije radila na tom slučaju, zbog mjere stručne pomoći jer je optuženi bio prijavljen zbog nasilja prema supruzi, a mjere su trajale godinu dana. Oni kao Zavod nikad ne izriču mjere stručne pomoći u odnosu na djecu. Djeca u Zavodu nikada nisu bila evidentirana kao djeca s poteškoćama u razvoju. Kada su djeca bila oduzeta na licu mjesta majci je dano usmeno rješenje odnosno obavijest o tome gdje će se djeca nalaziti.

6.7. Svjedok ZV izjavio je da obitelj ŠV poznaje, s optuženim NV je kum, redovito su se posjećivali kada su im to dopuštale mogućnosti, a to je bilo tri do četiri puta mjesečno. Smatra da su optuženi i njegova supruga imali dobar brak, odnosno brak kao i većina i da je njegov odnos prema supruzi i prema njegovoj djeci bio dobar. Optuženi mu se nikada nije žalio, odnosno govorio da ima nekih problema u braku, a ŠV kao ni djeca nikada mu se nisu žalili na nasilje optuženog u odnosu na njih.

6.8. Svjedok ŽV izjavio je da obitelj ŠV poznaje jer su susjedi odnosno kuće im se nalaze jedna preko puta druge i skoro svakodnevno se viđaju i posjećuju kada za to imaju vremena. Smatra da NV i njegova supruga imaju dobar brak, da je on dobar otac svojoj djeci, da djeca imaju sve što im je potrebno, da ih čak više puta tijekom godine vodi na more, a nikada nije čuo neku viku i deranje.

6.9. Svjedok AV izjavio je da obitelj ŠV poznaje jer su susjedi, ne posjećuju se, ali NV zna skoro svakodnevno vidjeti u prolazu. Misli da je njegov brak sa ŠV dobar, isto tako i njegov odnos oca prema djeci je također dobar. Djeca imaju sve što im je potrebno, on se o njima brine i radi za njih. Djeca znaju vrlo često doći kod njih, nikada na njima nije primijetio ništa u njihovom ponašanju, niti su znali bilo što reći o odnosu njihovog oca prema njima. Budući da je optuženi vozač, često izbiva iz kuće i po nekoliko dana pa brigu o djeci vodi isključivo njegova supruga, a on je djeci ispunjavao sve njihove želje.

6.10. Iz dopisa Osnovne škole "August Cesarac" Ivankovo od 6. lipnja 2024. (list 22- 23) utvrđeno je da je upućen Hrvatskom zavodu za socijalni rad u kojem se navodi da je VV učenik VI. razreda njihove škole te da se u sklopu redovne procjene učenika psihologinji požalio da je otac fizički nasilan prema majci vrlo često. Ranije je bio i prema njemu i bratu. Na majku fizički nasrće iz banalnih razloga npr. ako ručak nije gotov točno u 12,00 sati, ako nije kupila kruh, ako mu se ne sviđa ručak itd. Nakon toga otac i majka su pozvani u školu na razgovor, majka je u razgovoru u potpunosti negirala fizičko nasilja u obitelji a otac se nije ni pojavio. Majka je i sama ograničenih pogleda na situaciju jer i sama verbalizira puno straha u odnosima sa suprugom, a s druge strane sve negira. U ponovnom razgovoru sa CV isti je rekao da se fizičko nasilje prema majci od strane oca događa skoro svakodnevno, ošamari ju, guši, unosi joj se u facu. Protekli vikend dok je radio s ocem udarali su nešto čekićem, on to baš nije znao pa ga je otac udario po glavi i gurnuo rukama. Vrijeđanje i omalovažavanje njega i brata događa se svakodnevno.

6.11. Iz službene zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 7. lipnja 2024. (list 24-25) utvrđeno je da je 7. lipnja 2024. tijekom terenskog očevida na adresi stanovanja obitelji VV u [adresa] zatečena ŠV. Nakon što je upoznata s razlogom dolaska stručnih djelatnica osporava bilo kakve navode o nasilju od strane supruga u odnosu na nju kao i u odnosu na malodobnu djecu EV i CV koji su se trenutno nalazili kod bake dok je suprug NV bio na terenu. Po dolasku djece stručna djelatnica MV obavila je razgovor sa mlt. EV a socijalna radnica KV sa ŠV. Mlt. PV u razgovoru navodi da nakon škole ukoliko je otac kod kuće ostane kod bake do navečer a ako otac nije kod kuće onda dođe kući. Tata mu je zabranio da igra nogomet, probušio mu je dvije nogometne lopte. Naveo je da se boji oca i da su svi u strahu kada je on kod kuće. Otac ga konstantno vrijeđa, prijeti mu. Bratu CV je tata lupio šamar. Mlt. VV nakon što je iz škole došao kući u razgovoru sa stručnom djelatnicom navodi da ga je tata ovog vikenda udario po glavi a potom ga udario nogom. Opisuje da je učestalo nasilan prema majci na način da ju udara, lupa joj šamar i vuče za kosu. U razgovoru oba dječaka su više puta navela kako se boje oca a boji ga se i majka. Majka osporava bilo kakve navode o nasilju te odbija smještaj u Sigurnu kuću s malodobnom djecom zbog čega je procijenjeno da djeca nisu sigurna ostankom u obitelji te je roditeljima od strane navedenog tijela izrečena žurna mjera izdvajanja i smještaja djece izvan obitelji u Centar za pružanje usluga u zajednici Sv. Ana Vinkovci.

6.12. Iz izvatka iz kaznene evidencije od 12. lipnja 2024 (list 8) utvrđeno je da je optuženi do sada osuđivan.

7. Analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, sud je našao nesporno utvrđenim i dokazanim da je optuženi NV počinio terećena mu kaznena djela. Naime, analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud je našao utvrđenim i dokazanim da je upravo optuženi NV počinio terećena dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.

7.1. To proizlazi u prvom redu iz iskaza svjedoka žrtve mlt. VV, svjedoka žrtve mlt. PV, svjedoka KV i svjedoka DV te drugih materijalnih dokaza koje je sud tijekom dokaznog postupka pročitao, a koje u cijelosti drži vjerodostojnim i na koje stranke nisu stavljale primjedbe.

7.2. Za iskaze navedenih svjedoka može se reći, da su istiniti i vjerodostojni, da se međusobno podudaraju, te ih je sud u cijelosti prihvatio.

8. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka žrtve ŠV smatrajući ga neistinitim, usmjerenim ka pogodovanju optuženom, svome suprugu. Naime, žrtva je u ovom slučaju stala na stranu optuženog umjesto da je kao majka stala u zaštitu svoje djece, obranila ih od ponašanja njihovog oca prema njima što bi bilo prirodno i normalno, nego je suprotno iskazima ispitane djece navela kako optuženi prema djeci nikada nije bio fizički nasilan, nikada ih nije udario, omalovažavao i vrijeđao, iako je optuženi prilikom iznošenja svoje obrane priznao da je jednom prilikom udario sina CV. Što reći o majci koja nije prihvatila prijedlog socijalnih radnika i nije htjela sa svojom istraumatiziranom djecom obiteljskom situacijom u kući, otići u Sigurnu kuću biti cijelo vrijeme sa svojom djecom, pružiti im utjehu nego je sama ostala u obiteljskoj kući, dok su djeca izdvojena u Dom, gdje se i danas nalaze. Još je drsko i bezobzirno navela da su djeca prema njenom mišljenju sklona izmišljanju, te da su djeca 7. lipnja 2024. odvedena a da ona nije znala razlog zbog čega. Svjedok je u svome iskazu i u odnosu na kazneno djelo počinjeno prema njoj također navela da unazad tri godine nije bilo fizičkog nasilja optuženog prema njoj, da je on nije šamarao, vukao za kosu pred djecom, nego da je bio samo psihički nasilan prema njoj jer bi on tražio da uvijek sve bude po njegovom.

9. Iskaze svjedoka JV, ZV, SV i AV sud nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne smatrajući ih usmjerenim ka pogodovanju optuženom i otklanjanju njegove kaznene odgovornosti. Svjedok JV, majka optuženog je u svome iskazu pogodovala optuženom, svome sinu te je navela kako su djeca znala nekoliko puta dnevno doći kod nje kući, bili su veseli, razdragani i nikada se njoj kao baki nisu žalili na ponašanje svoga oca, kao ni njegova supruga ŠV. Svjedok je morao biti upućen u događanja u obitelji JV, te u situaciju u kojoj su se našla djeca i njihova majka, posebno iz razloga jer je djecu skoro svakodnevno viđala, pa je bilo logično da će kao baka zaštiti barem svoje unuke, što ista nije učinila. Ispitani svjedoci ZV, ŽV i AV, susjedi obitelji JV su suglasno iskazali kako je optuženi bio dobar suprug i otac, skrbio se o svojoj obitelji te su imali sve što im je bilo potrebno, a očito nisu znali ili nisu htjeli znati što se stvarno događalo u obitelji JV.

10. Svjedok žrtva mlt. VV jasno je iskazao da su on i brat smješteni u Domu Sveta Ana u [adresa], jer ga je tata ošamario zato što nije htio raditi i zato što je bio bezobrazan. Navedeni događaj je ispričao psihologinji u školi, rekao joj je da se roditelji kod kuće svađaju, da se tata dere na mamu radi nekakvih sitnica, da ju tata onda ošamari, da on to sve čuje i vidi, da se tate boji kada mu tata prijeti, počne se derati na njega, pošalje mamu po njih da dođu kući kada su kod bake i prijatelja. Tata mu je govorio da je glup, a on se uslijed toga osjećao uplašeno i potišteno, znao je razbijati predmete, čaše i tanjure kada se naljuti na mamu i na njih baci i razbije i to se događalo više puta. Tata im je znao reći da nisu nizašto, a on bi volio da ih tata ne udara i ne vrijeđa. Svi ti događaji krenuli su od njegovog prvog razreda, a sada ide u šesti razred. Nakon svađe i psovke, počeli su šamari, pa se onda tata počeo iskaljivati na njih, na mamu, jedno vrijeme je to stalo i onda je opet počelo. Najgore je bilo kada je tata otišao u zatvor, to je bilo kada je bio drugi ili treći razred, nakon toga se situacija smirila par mjeseci i onda je opet počelo. Većinu ponašanja prema majci je vidio, a nekada mu je mama navečer ispričala što se dogodilo, na njoj je znao vidjeti modrice, crvenilo, ogrebotine. Strah ga je od oca kada dođe ljut kući i počne se derati, on se onda sakrije ili negdje ode s prijateljem, teško mu pada što su razdvojeni, boji se za sebe, brata i mamu zbog tate. Zadnji puta je vidio tatu da razbija čaše možda prije dva mjeseca.

11. Svjedok žrtva mlt. PV jasno je iskazao da su on i brat prije tri tjedna smješteni u Dom Sveta Ana u [adresa], morao je otići od kuće jer je tata bio nasilan, brata je ošamario dok su radili vani, a prethodno se izderao na njega. Udario ga je rukom po glavi, jednom ili dva puta je vidio da je tata udario mamu, jednom mu se nije svidio kolač pa ju je udario, jednom ju je povukao za kosu. Kada tata mamu udari onda ju udari po glavi, drugi put ju je udario opet u vezi ručka, tada ju je počupao za kosu a on je zbog toga bio tužan i žalostan. Jednom je razbio čašu kod kuće kada je bio ljut. Njegov tata smatra da ne treba ići na treninge iz nogometa, a onda je on jednom otišao bez njegovog znanja. Navodi da tata misli da je glavni, da se njega mora slušat i onda viče na njih. Kada tata nešto napravi svi moraju šutjeti, jer je on jači od njih troje zajedno. Navodi da se boji tate kada viče. Tata ga je nazivao konjem, a mamu budalom. Sretan je kada je kući sam sa mamom, ona ga pusti da ide negdje ali uvijek kaže da se vrati kući prije nego tata dođe. Volio bi da se tata vrati, da ih više ne tuče i da ih ne naziva ružnim riječima.

12. Svjedoci DV i KV su potvrdile iskaze svjedoka žrtvi mlt. CV i EV. Svjedok DV izjavila je da je zaposlena u OŠ "Augusta Cesarca" u [adresa] na radnom mjestu psihologa. Poznato joj je da navedenu školu pohađaju djeca VV i PV. Ona je kao psiholog između ostalog obavila razgovor s djetetom CV, jer je praksa škole da se u šestom razredu provede testiranje mentalnog zdravlja djece. Nakon završenog razgovora kada su kod djeteta utvrđene neke čestice odnosno povećana anksioznost kada je dijete pitala kako je, ono joj se otvorilo i počelo govoriti o svojoj obiteljskoj situaciji. Tada joj je dijete reklo kako je on izložen fizičkom nasilju od strane svoga oca, kao i njegov mlađi brat PV, kasnije je to povukao odnosno rekao je kako je majka izložena fizičkom nasilju od strane njegovog oca. Toga istoga dana nakon poziva majka je došla u školu te je sa njome obavila razgovor, nakon što joj je rekla ono što je njoj ispričao VV ona je sve negirala, spomenula je samo jedan događaj, gdje je njezin suprug bio nasilan fizički prema njoj, da od tada više toga nije bilo, da on zna ponekad vikati i to je sve. Nakon dva tjedna CV je pozvala ponovno na razgovor, tada joj je dijete reklo da je situacija u kući bolja, ali da on i dalje puno vremena provodi kod bake. Tada mu je rekla da ukoliko se dogodi neka situacija u kući da slobodno dođe i da to prijavi. Nakon toga obavila je još jedan razgovor sa CV nakon tri mjeseca, kada joj se dijete otvorilo i reklo da ga je otac prethodni vikend udario zbog nekakvog rada, da je i dalje fizički nasilan prema majci, da je guši, šamara. Kada joj je dijete u razgovoru treći puta govorilo da se fizičko zlostavljanje prema majci nastavilo, da ju je tata znao ošamariti i gušiti to je bilo iz razloga jer se kruh nije dovoljno zapekao ili zbog toga što ručak nije gotov točno u dvanaest sati. Svjedok KV izjavila je da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured [adresa] na radnom mjestu socijalnog radnika. Poznata joj je obitelj PV od lipnja 2024. od kada vodi njihov slučaj po obavijesti Osnovne škole "August Cesarac" Ivankovo zbog mogućeg nasilja u obitelji od strane oca prema djeci i supruzi. Nakon prijave škole obavila je razgovor sa majkom ŠV koja je negirala postojanje nasilja optuženog u odnosu na nju i na djecu, a kolegica MV, socijalna radnica je obavila razgovor sa mlt. H i PV koja joj je nakon obavljenog razgovora rekla kako su djeca u strahu za sebe i za svoju majku od nasilnog ponašanja njihovog oca koje je skoro svakodnevno. Nakon obavljenih razgovora ona i kolegica su obavile razgovor sa optuženim u zatvoru gdje se tada nalazio, on je također negirao bilo kakvo nasilje govoreći da su djeca sve izmislila iz razloga što im nije dao da igraju igrice. Toga dana kada su obavili razgovor ona i kolegica u obiteljskoj kući sa majkom i djecom, djecu su toga istoga dana izdvojili i ona se danas nalaze u Domu Sv. Ana u [adresa]. Majci je toga dana ponudila smještaj nje i djece u Sigurnu kuću što je majka odbila, a zbog sigurnosti djecu su tada žurno izdvojili iz obitelji. Iskazi navedenih svjedoka su u cijelosti suglasni s dopisom Osnovne škole "August Cesarac" Ivankovo od 6. lipnja 2024. i službenoj zabilješci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci od 7. lipnja 2024. koje je sud uz suglasnost stranaka pročitao u dokaznom postupku, a na koje stranke nisu stavljale primjedbe.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je optuženi svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 jer je zlostavljao svoju djecu i na drugi način grubo povrijedio njihova prava u ovom slučaju svoje sinove CV i PV i kaznenog djela iz članka 179a KZ/11 jer je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji.

14. Nadalje, u ovom kaznenom postupku utvrđeno je kako je optuženi NV kritične zgode povrijedio odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22). U odredbi članka 10. navedenog zakona propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Svojim radnjama optuženi je povrijedio odredbu članka 10. citiranog Zakona jer je kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod članka obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj u ovom slučaju svoju suprugu ŠV.

15. Tvrdnje optuženog NV da svoju suprugu nikada nije udario, lupio joj šamar, vukao za kosu, da nikada po kući nije razbijao čaše i tanjure, da nije branio sinu EV da igra nogomet, da svađama njega i supruge nikada nisu bili prisutni njihovi sinovi VV i PV, te da je imao dobar i skladan brak i odličan odnos prema svojim sinovima za sud nisu prihvatljive, te su usmjerene ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti. Naime, navedene tvrdnje su u suprotnosti sa iskazima svjedoka žrtve djeteta mlt. VV, svjedoka žrtve djeteta mlt. PV, svjedoka DV i svjedoka KV, koji su potvrdili navode svjedoka žrtvi čijim iskazima je sud u cijelosti poklonio vjeru i prihvatio ih kao životne i logične te međusobno suglasne. Prilikom davanja svoga iskaza optuženi nije pokazao ni malo žaljenja niti kajanja što su njegovi sinovi izdvojeni iz obitelji i nalaze se u Domu, nije se htio staviti u njihov položaj i razmisliti o tome kako su se djeca osjećala u trenutku kada su morala napustiti svoj dom, a što je potvrdio u zadnjoj rečenici svoga iskaza kada je naveo da je za djecu bolje da za sada ostanu u Domu. Isto tako ni majka djece ŠV koja je također žrtva u ovom kaznenom postupku koja je zapravo branila optuženog svoga supruga navodeći da djeca izmišljaju ono što su rekla, umjesto da je kao majka stala u obranu svoje djece štiteći ih od ponašanja njihovog oca, prihvaćajući smještaj u Sigurnu kuću gdje bi barem ona u tim teškim trenucima za svoju djecu bila kao majka uz njih i olakšala im situaciju u kojoj su se našli, bez imalo svoje krivnje. Djeca u tom slučaju danas ne bi bila u Domu. Žalosno je i tužno da su djeca u toj dobi koja su također propatila prilikom davanja svojih iskaza žalili svoju majku, bili zabrinuti za nju, dok ona prema svojoj djeci nije pokazala ni malo empatije niti suosjećanja.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka na nedvojben način je utvrđeno, da je optuženi u vremenu kako mu se to optužnicom stavlja na teret u obiteljskoj kući u [adresa] u više navrata suprugu ŠV u prisutnosti djece CV i EV bez povoda i razloga udarao zbog čega je znala imati modrice, lupao joj šamare, vukao za kosu svjestan da time ugrožava psihofizički razvoj svoje djece pristajući na to dijete VV je udario po glavi iz razloga što posao nije napravio onako kako je on zamislio te u više navrata mu govorio da je glup, da nije nizašto, djetetu PV govorio da je konj, zbog ljutnje razbijao čaše i tanjure po kući, vikao po kući, ako djeca ne bi učinila ono što je tražio, vrijeđao ih, vikao i omalovažavao iz kojeg razloga su djeca bila svakodnevno uplašena, branio EV da igra nogomet zbog čega su djeca osjećala strah i tugu, učestalo izbivala iz kuće i bježala kod bake.

17. Zbog obrazloženog u radnjama optuženog se očigledno stječu sva subjektivna i objektivna obilježja dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. i članka 179a. Za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 5 (pet) sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 179a. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) godine do 3 (tri) godine sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i to obzirom na težinu djela, te stupanj povrede zaštićenog dobra, kao i individualne okolnosti na strani optuženog, budući se radi o kaznama koje su propisani minimum za dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Nadalje je sud temeljem članka 51. KZ/11 osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Radi se o kaznama za koje sud u konkretnom slučaju smatra da se istima može postići svrha kažnjavanja.

18. Sud je primijenio odredbu članka 51. stavak 1. KZ/11 budući je optuženi s više radnji počinio više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi za svako kazneno djelo mu je utvrdio kaznu, a zatim je na temelju ocjene njegove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio ga na jedinstvenu kaznu.

19. Kod odlučivanja o kaznenoj sankciji kod optuženog, cijenjene su okolnosti, koje utječu da kazna bude lakša ili teža (kako olakotne tako i otegotne okolnosti).

19.1. Olakotnih okolnosti na strani optuženog sud nije utvrdio.

19.2. Od otegotnih okolnosti na strani optuženog sud je cijenio što je do sada osuđivan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, koja je navedena i pobliže opisana u izreci presude.

20. Upravo će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora optuženom, u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija, postići svrha kažnjavanja, te se izrečena kazna ukazuje kao potpuno primjerena stupnju krivnje optuženog, samoj težini počinjenih djela, ispoljenoj kriminalnoj količini optuženog, njegovom odnosu prema žrtvama (supruga i dvoje djece), kojom će se odgojno djelovati na optuženog i spriječiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, a time će se postići opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kao i jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava kako je to propisano u članku 41 KZ/11.

21. Sud je odbio prijedlog prethodnog branitelja Sandre DKaralić, odvjetnice iz [adresa] da se u dokaznom postupku kao svjedoci saslušaju OV, TV, GV i IV na predložene okolnosti, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da je navedeni prijedlog usmjeren ka odugovlačenju ovog kaznenog postupka imajući u vidu da se radi o kaznenopravnoj zaštiti djece.

22. Temeljem članka 54. Kaznenog zakona optuženom NV je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1(jedan) dan 11. lipnja 2024. u 17,30 sati kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2024. do 27. rujna 2024., budući se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu.

23. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 žrtva ŠV je za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu.

24. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi je dužan platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura koju svotu je sud utvrdio imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, kao i materijalne prilike optuženog, činjenicu da je zaposlen i da ostvaruje mjesečna primanja.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru, 21. studenog 2024.

Sudac za mladež:

Branka Soldo

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 5 (pet) primjeraka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO Vukovar, na broj: KOz-DO-17/2024-1

2. Optuženi NV, [adresa]

3. Branitelj Igor Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca

4. Oštećena ŠV, [adresa]

5. Punomoćnik Jasminka Marić Babić, odvjetnica iz Vinkovaca

6. Spis suda