Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž R-268/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Cestar d.o.o., [osobni identifikacijski broj], iz Splita, Matice Hrvatske 1, zastupan po direktoru PR, a on po zaposlenici ČR, dip. iur., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2018/2023-10 od 11. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2018/2023-10 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"1. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao dana 31.10.2023., te se smatra da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
2.Nalaže se tuženiku, u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate."
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja na snošenje troškova postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se istoj protivi budući ju smatra neosnovanom te predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP- a, na koje se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
7. Iz stanja spisa i pobijane presude proizlazi:
- da je tužitelj kod tuženika kontinuirano radio u razdoblju od 12. siječnja 2010. do 31. listopada 2023. temeljem niza zaključenih ugovora o radu na određeno vrijeme, a kako to proizlazi iz potvrde o podacima evidentiranim matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. studenog 2023.,
- da je tužitelj kod tuženika isključivo obavljao poslove KV građevinskog radnika V. grupe, a koji poslovi se smatraju redovnim poslovima,
- da su parnične stranke zadnja tri ugovora o radu sklopile za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. i zaključno zadnji ugovor o radu na određeno vrijeme broj 24-O/23-4 od 29. rujna 2023. za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. listopada 2023.,
- da u navedenim ugovorima o radu na određeno vrijeme, a napose zadnjem koji je sklopljen 29. rujna 2023., nije navedeno zbog čega je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a niti je navedeno postoji li objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,
- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava dana 7. studenog 2023.
8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovan držeći da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 29. rujna 2023. nezakonit u dijelu koji se odnosi na trajanje tog ugovora o radu na određeno vrijeme jer se radi o sklapanju uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivni razlog zašto se s tužiteljem sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme pa smatra da je sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme pozivom na odredbu članka 12. stavka 7. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. i 64/23., dalje: ZR).
9. Naime, prvostupanjski sud je mišljenja da činjenica što je tužitelj sve ugovore o radu na određeno vrijeme uredno potpisao i slobodnom voljom prihvatio odredbe ugovora nije sama po sebi dostatna za ocjenu valjanosti tog ugovora, a na čemu inzistira tuženik, jer sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne ovisi samo o volji ugovornih stranaka, nego o objektivnim okolnostima koje su navedene u odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a pa tuženikovo tumačenje da je tužitelj slobodnom voljom sklopio upravo ugovor na određeno vrijeme i prihvatio odredbi takvog ugovora, prvostupanjski sud cijeni neosnovanim.
10. S obzirom na takva činjenična utvrđenja ovaj drugostupanjski sud smatra kako je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a.
11. Naime, iz utvrđenog kontinuiteta sklapanja tipskih ugovora o radu na određeno vrijeme sa tužiteljem te sadržaja sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme nije vidljiv objektivan razlog zbog čega se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme, a kako se ugovor o radu na određeno vrijeme kontinuirano produžavao, ni kasnije nije u ugovoru naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
12. Prema odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće je samo iznimno i to u slučaju ako je prestanak takvog ugovora unaprijed određen rokom, ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ništa od tih uvjeta nije navedeno u ugovoru o radu.
13. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 7. ZR-a propisano je ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastaviti raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Smisao odredbe članka 12. stavka 7. ZR-a je da se zaštiti radnike koji imaju kontinuirano sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem i koji iz određenih razloga izbjegavaju na taj način sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme jer prema odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti iznimno za slučajeve koji su točno propisani zakonom te bi se u pravilu trebali sklapati na neodređeno vrijeme, s time da objektivni razlog u ugovoru mora biti naveden (članak 12. stavak 2. ZR-a).
14. Dakle, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a, a prema shvaćanju ovog suda to je bio slučaj u ovom predmetu, ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, tada se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te dolazi do prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
15. Stoga je pravilnom primjenom članka 12. stavka 1. i 7. ZR-a trebalo zaključiti kako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno ZR-a pa da se tada smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (članak 155. stavak 1. ZPP), a sve na temelju članka 166. stavka 1. ZPP.
Osijek, 21. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
