Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1714/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 3, OIB: 26187994862, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7293/2021-28 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7293/2021-28 od 10. srpnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (toč. I. i II. izreke).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, isplati iznos od 33.477,18 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13.08.2021. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 33,18 eura, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 265,44 eura, kao neosnovan."

2. Protiv te presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (toč. I. i II. izreke) žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja te da u cijelosti preinači pobijanu presudu u korist tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je prouzročena isplatom invalidske mirovine osiguraniku GR u utuženom iznosu zbog prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika RR.

7. Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi koje su odredbe mjerodavne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022. godine izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

8.1. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. lipnja 2021.

9. Stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).

10. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. određeno, da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Prvostupanjski sud je na osnovi provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i očitovanja stranaka utvrdio da ne postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine i najniže starosne mirovine, budući invalidska mirovina nije viša od najniže starosne mirovine u tom razdoblju, tako da ne postoji razlika u smislu članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP-a, jer se prema tim odredbama razlika utvrđuje samo ako postoji između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. Također, u odnosu na visinu štete nije predloženo financijsko-knjigovodstveno vještačenje niti drugi dokazi.

12. Dakle, prvostupanjska presuda u skladu je s odredbom članka 27. ZOOP-a te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022.

13. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani, jer se njima ukazuje na potrebu primjene drugačijeg materijalnog prava.

14. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci presude na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš