REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2674/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CIPICCO d.o.o. u stečaju, OIB 41706469731, Zagreb, Rockfellerova 36, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Barišić - Vedran Barišić iz Koprivnice, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-26/2022-36 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-26/2022-36 od 3. svibnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-26/2022-36 od 3. svibnja 2024. suđeno je:

„I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenosa novčane tražbine po Zahtjevu za izravnu naplate koju je tuženik Financijskoj agenciji Zagreb, pokrenuo na temelju ovršne odluke upravnog tijela, rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, Klasa: UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i rješenja o ispravci greške od 28. rujna 2015. koja odluka je dana 2. listopada 2015. postala ovršna, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.538,61 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da je dan nakon što je rješenje po otvaranju stečajnog postupka postalo pravomoćno da FINA više nije smjela provoditi ovrhu jer je odredbom čl. 169. st. 3. Stečajnog zakona propisano da se postupke ovrhe i osiguranja iz stavka 1. i 2. tog članka koji su u tijeku vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju a nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni sud će ih obustaviti. Smatra da je iz tog razloga prvostupanjski sud, uz pravilnu primjenu odredaba zakona na navedenu pravnu situaciju, a u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva isti trebao odbiti kao neosnovan. Zbog odluke o glavnoj stvari pobija odluke o troškovima spora. Predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu odnosno preinačiti je i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan budući da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka u dovoljnoj mjeri dokazano za donošenje takve odluke.

3. Zahtjeva žalbeni trošak u iznosu od 12.625,00 EUR.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine po zahtjevu za izravnu naplatu koju je tuženik Financijskoj agenciji Zagreb, pokrenuo na temelju ovršne odluke upravnog tijela, rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja donesenog 25. rujna 2015.

8. U pravu je žalitelj da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

9. Iz podataka u spisu proizlazi da je:

- prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe podnesen 22. srpnja 2015., a podnio ga je ovdje tužitelj,

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. rujna 2016. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe nad tužiteljem,

- tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to rješenja o troškovima izvršenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu Klasa:UP/I-363-02/12-02/02548 od 25. rujna 2015. i ispravljenog rješenjem od 2. listopada 2015.,

- tužitelj je protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu 13. veljače 2020. te je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-906/2020 od 12. svibnja 2020. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom, zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, budući da je tužitelj tvrdio da tražbina koja je predmet ovrhe nije bila prijavljena u predstečajnom postupku i da je stoga prestala odnosno da je tužitelj ne može naplaćivati u ovršnom postupku,

- tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 19. lipnja 2020.,

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-516/2020 od 2. ožujka 2021. otvoren je stečajni postupak nad tužiteljem, tužitelj je tražbinom u vezi koje se vodi ovaj postupak prijavio u stečajnom postupku, a stečajni upravitelj je tražbinu osporio pa je upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, koja još nije dovršena.

10. Prvostupanjski sud je s obzirom na navedene nesporne činjenice zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan budući da je 2. ožujka 2021. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem i ujedno stečajnim dužnikom CIPICCO d.o.o. u stečaju, kada je nastupila pravna posljedica zabrane ovrhe i osiguranja nakon otvaranja stečajnog postupka, i da je ovršni sud koji je provodio ovrhu koja je u tijeku istu trebao prekinuti, a ne kako je Općinski građanski sud u Zagrebu u svom ovršnom predmetu zaključkom od 12. svibnja 2020. uputiti ovršenika na ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Smatra da je iz tog razloga tužbeni zahtjev osnovan na temelju odredbe čl. 169. Stečajnog zakona, a što je posljedica pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da je prvostupanjski sud umjesto da prekine postupak zaključkom od 12. svibnja 2020. uputio tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom.

11. Prvenstveno valja istaknuti da u vrijeme kada je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2020. upućen na pokretanje ove parnice iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, stečajni postupak nad tužiteljem još nije bio otvoren budući da je rješenje o otvaranju stečajnog postupka doneseno 2. ožujka 2021.

12. Međutim, s pravom se prvostupanjski sud poziva na kogentnu odredbu čl. 169. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) kojom je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu ili na drugoj imovini stečajnog dužnika, a postupci ovrhe koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku, a sud koji vodi postupak ovrhe koja je u tijeku dužan je u roku od 8 dana od dana otvaranja stečajnog postupka utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.

13. Dakle u pravu je žalitelj da je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem ovršni postupak trebalo prekinuti a nakon što bude nastavljen, ovršni sud ga je trebao obustaviti.

14. S obzirom na novo nastalu situaciju nakon što je tužitelj upućena na pokretanje ove parnice odnosno zbog činjenice da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi je li ovršni sud postupio sukladno odredbi čl. 169. SZ-a i shodno tome donijeti pravilnu odluku o zahtjevu za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčane tražbine po zahtjevu za izravnu naplatu, a ukoliko nije obustavljen postupak ovrhe, prekinut će ovaj postupak do donošenja odluke ovršnog suda.

15. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o ukazanom u ovom rješenju donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić