Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1511/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnicima iz OD Kallay & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 13 P-330/2019-67 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 13 P-330/2019-67 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem i presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u podnesku od 9. svibnja 2023.

I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 320-50-3804468 od 22. studenoga 2006. sklopljenog između tužiteljice HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u čl. 2. koji glasi: "Redovna kamata... promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora...",

te je ništetna i odredba Ugovora o kreditu broj 320-50-3804468 od 22. studenoga 2006. sklopljenog između tužiteljice HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u čl. 7. koji glasi:

"kredit se otplaćuje u...mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća... ".

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana isplati iznos od 991,65 EUR (devetsto devedeset jedan euro i šezdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 3. prosinca 2007. do isplate;

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 3. siječnja 2008. do isplate;

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 5. veljače 2008. do isplate;

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 26. veljače 2008. do isplate;

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 4. travnja 2008. do isplate;

- na iznos 6,56 EUR s kamatom od 2. svibnja 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 5. lipnja 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 14. srpnja 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 6. kolovoza 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 5. rujna 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 6. listopada 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 27. studenoga 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 18. prosinca 2008. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 16. siječnja 2009. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 2. ožujka 2009. do isplate;

- na iznos 9,95 EUR s kamatom od 5. ožujka 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 28. travnja 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 5. lipnja 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 17. lipnja 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 8. srpnja 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. kolovoza 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 7. rujna 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 7. listopada 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 28. studenoga 2009. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 7. siječnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 19. siječnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 18. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. travnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 3. svibnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 20. svibnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 2. lipnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. kolovoza 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 7. rujna 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 5. studenoga 2010. do isplate;

- na iznos 30,64 EUR s kamatom od 7. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 7. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 19. veljače 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. travnja 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. svibnja 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. srpnja 2011. do isplate;

- na iznos 30,64 EUR s kamatom od 6. rujna 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 6. listopada 2011. do isplate;

- na iznos 15,32 EUR s kamatom od 28. studenoga 2011. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. prosinca 2011. do isplate;

- na iznos 27,99 EUR s kamatom od 5. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 7. veljače 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. ožujka 2012. do isplate;

- na iznos 27,99 EUR s kamatom od 8. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. lipnja 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 12. srpnja 2012. do isplate;

- na iznos 41,98 EUR s kamatom od 9. listopada 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 20. studenoga 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 8. prosinca 2012. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 22. siječnja 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 7. veljače 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 12. ožujka 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 11. travnja 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 15. svibnja 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. lipnja 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 5. srpnja 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. kolovoza 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. rujna 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 4. listopada 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 8. studenoga 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 6. prosinca 2013. do isplate;

- na iznos 13,99 EUR s kamatom od 8. siječnja 2014. do isplate,

i to:

- po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.567,21 EUR (tri tisuće petsto šezdeset sedam eura i dvadeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 29,08 EUR s kamatom od 6. travnja 2010. do isplate;

- na iznos 11,44 EUR s kamatom od 20. svibnja 2010. do isplate;

- na iznos 95,83 EUR s kamatom od 2. lipnja 2010. do isplate;

- na iznos 18,85 EUR s kamatom od 6. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos 18,85 EUR s kamatom od 6. kolovoza 2010. do isplate;

- na iznos 21,24 EUR s kamatom od 17. kolovoza 2010. do isplate;

- na iznos 48,05 EUR s kamatom od 7. rujna 2010. do isplate;

- na iznos 103,74 EUR s kamatom od 7. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 11,95 EUR s kamatom od 29. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 13,27 EUR s kamatom od 30. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 44,07 EUR s kamatom od 7. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 26,54 EUR s kamatom od 10. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 46,45 EUR s kamatom od 14. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 22,84 EUR s kamatom od 19. veljače 2011. do isplate;

- na iznos 35,84 EUR s kamatom od 25. veljače 2011. do isplate;

- na iznos 66,63 EUR s kamatom od 6. travnja 2011. do isplate;

- na iznos 56,02 EUR s kamatom od 6. svibnja 2011. do isplate;

- na iznos 105,12 EUR s kamatom od 6. srpnja 2011. do isplate;

- na iznos 32,40 EUR s kamatom od 6. rujna 2011. do isplate;

- na iznos 202,01 EUR s kamatom od 6. listopada 2011. do isplate;

- na iznos 33,45 EUR s kamatom od 28. studenoga 2011. do isplate;

- na iznos 4,26 EUR s kamatom od 6. prosinca 2011. do isplate;

- na iznos 61,60 EUR s kamatom od 5. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos 39,82 EUR s kamatom od 27. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos 123,71 EUR s kamatom od 7. veljače 2012. do isplate;

- na iznos 30,80 EUR s kamatom od 6. ožujka 2012. do isplate;

- na iznos 35,05 EUR s kamatom od 8. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos 136,98 EUR s kamatom od 6. lipnja 2012. do isplate;

- na iznos 57,34 EUR s kamatom od 12. srpnja 2012. do isplate;

- na iznos 59,22 EUR s kamatom od 9. listopada 2012. do isplate;

- na iznos 89,64 EUR s kamatom od 20. studenoga 2012. do isplate;

- na iznos 49,82 EUR s kamatom od 22. siječnja 2013. do isplate;

- na iznos 229,75 EUR s kamatom od 12. ožujka 2013. do isplate;

- na iznos 43,93 EUR s kamatom od 11. travnja 2013. do isplate;

- na iznos 47,92 EUR s kamatom od 15. svibnja 2013. do isplate;

- na iznos 26,54 EUR s kamatom od 29. svibnja 2013. do isplate;

- na iznos 124,23 EUR s kamatom od 6. lipnja 2013. do isplate;

- na iznos 43,80 EUR s kamatom od 23. kolovoza 2013. do isplate;

- na iznos 13,27 EUR s kamatom od 30. kolovoza 2013. do isplate;

- na iznos 79,99 EUR s kamatom od 6. rujna 2013. do isplate;

- na iznos 31,04 EUR s kamatom od 4. listopada 2013. do isplate;

- na iznos 31,04 EUR s kamatom od 8. studenoga 2013. do isplate;

- na iznos 97,16 EUR s kamatom od 6. prosinca 2013. do isplate;

- na iznos 97,16 EUR s kamatom od 8. siječnja 2014. do isplate;

- na iznos 66,36 EUR s kamatom od 21. siječnja 2014. do isplate;

- na iznos 276,19 EUR s kamatom od 7. veljače 2014. do isplate;

- na iznos 276,19 EUR s kamatom od 7. ožujka 2014. do isplate;

- na iznos 276,19 EUR s kamatom od 7. travnja 2014. do isplate;

- na iznos 18,51 EUR s kamatom od 16. travnja 2014. do isplate;

i to:

- po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu po kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.780,34 EUR (dvije tisuće sedamsto osamdeset eura i trideset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenih odluka žali se tuženik te iste pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlaže pobijane odluke preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka – ugovora broj 320-50-3804468 od 22. studenog 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno jednostranoj odluci banke te valutna klauzula kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti tih odredbi.

6. Između stranaka nije sporna činjenica da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita dana 22. studenog 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50- 3804468 kojim je banka tužiteljici odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.234,59 CHF po srednjem tečaju CHF kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora) uz ugovorenu redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatama kreditora i koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 5,20% godišnje (članak 2. Ugovora) te se tužiteljica navedeni iznos obvezala tuženiku platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (članak 7. Ugovora). Nadalje, nesporno je i da se u konkretnom slučaju radilo o namjenskom kreditu – kreditu za kupnju vozila (članak 6. Ugovora).

7. U postupku je pak sporno tužiteljičino svojstvo potrošača, jesu li ugovorne odredbe ništetne te jesu li iste, lako razumljive i uočljive odnosno jesu li uzrokovali znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja odnosno je li se o njima pojedinačno pregovaralo. Sporna je i primjena presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača u ovom postupku, visina tužbenog zahtjeva kao i je li osnovan prigovor zastare.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje:

- da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila kao potrošač u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dalje: ZZP/03);

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila radi kupovine vozila ali ni u kakve poslovne svrhe, jer u to vrijeme nije imala otvoren obrt, niti je bila vlasnik niti direktor bilo kakvog trgovačkog društva te je bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova;

- da su neosnovani navodi tuženika, s obzirom na gornje utvrđenje, kojima joj on osporava svojstvo potrošača, a time i primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača;

- da je iskazom tužiteljice nedvojbeno utvrđeno kako prilikom solemnizacije spornog ugovora ista nije dobila nikakve informacije vezane uz sporne odredbe, pri čemu se ističe da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije niti mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope odnosno rizik ugovaranja valutne klauzule koji nisu bili navedeni u ugovoru koji je solemnizirao, a niti je imao takve ovlasti, tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.;

- da u odnosu na prigovor tuženika kako utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača se ne mogu neposredno primijeniti na konkretan slučaj, sud prvog stupnja je smatrao da je odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe) propisana obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete i koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, da iz odredbe članka 502.c ZPP-a proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati;

- da također i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodi da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava;

- da u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. Ustavni sud RH obrazložio je razloge obvezujuće primjene tj. direktni učinak presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava (potrošača) propisan u članku 502.c ZPP (posebno u točki 19.2. i 19.3. obrazloženja navedene odluke), pri čemu se ističe da su odluke Ustavnog suda obvezatne za sve (članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, "Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02) te se upućuje i na obrazloženje te (javno objavljene) odluke;

- da je odredbama ugovora od 22. studenog 2006. kao unaprijed formuliranog standardnog ugovora pripremljenog od strane tuženika kao trgovca, ugovorena valutna klauzula na način da je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti vezano uz valutu CHF, kao i kamatna stopa koja je tijekom razdoblja otplate kredita promjenjiva i to sukladno jednostranoj odluci banke pri čemu nisu navedeni egzaktni parametri promjene i metoda njihovog izračuna, a upravo su takve ugovorne odredbe spomenutim presudama donesenim u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača utvrđene nepoštenima te stoga ništetnima, ovaj sud smatra kako je tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku;

- da s obzirom na obvezujući učinak presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, koje se, kako je rečeno, primjenjuju i u konkretnom sporu, sud smatra za ovaj spor irelevantnima navode tuženika o zakonitosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (pri čemu se napominje da navedeno niti nije sporno, već je sporan način ugovaranja spornih odredaba, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu), o objektivnim razlozima promjene (povećanja) kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na HRK na koje tuženik nije mogao utjecati niti je za njih odgovoran odnosno navode kako tuženik ne ostvaruje nikakav ekstra profit.

9. Na temelju naprijed iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jesu jasne i lako uočljive, ali nisu razumljive jer u njima nisu precizno određeni mogući rizici valutne klauzule niti parametri promjene kamatne stope i način izračuna, a niti je u konkretnom slučaju tužiteljica prilikom sklapanja ugovora od strane tuženika na njoj razumljiv i transparentan način bila informirana o spornim ugovornim odredbama kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje bi iz tih odredbi za nju mogle proizaći, što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne (i to sasvim očigledno slabije) ugovorne strane (tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača) u odnosu na drugu ugovornu stranu (tuženika kao davatelja kredita i trgovca), i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja budući da je sav rizik ovakvog ugovaranja prebačen upravo na potrošača kao slabiju ugovornu stranu (koji toga uslijed nedovoljne informiranosti nije bio niti svjestan, dok je banka kao specijalizirana institucija za takve rizike sasvim sigurno znala), slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne.

9.1. Stoga sud ocjenjuje kako su i u ovdje konkretnom slučaju dijelovi spornih ugovornih odredaba članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu ništetni upravo iz razloga kako je to utvrđeno u presudama donesenima u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača, budući da ni u konkretnom slučaju nije utvrdio bilo kakve drugačije okolnosti koje bi isključile primjenu navedenih presuda, zbog čega je odlučeno kao u točki I/ izreke presude.

10. Što se tiče dijela tužbe radi utvrđenja ništetnosti članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, utvrđeno je da je istim utvrđena obveza tuženika da tužiteljici – korisnici kredita stavi na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 25.234,59 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a takva odredba, koja se odnosi na obvezu banke, a ne na obvezu potrošača da otplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF važeće na dan dospijeća, u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača da nije utvrđena nepoštenom i posljedično ništetnom. Stoga bi utvrđenje ništetnosti članka 1. Ugovora o kreditu izlazilo iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. zbog čega u tom dijelu navedena presuda nema obvezujući učinak primjenom članka 118. ZZP i članka 502.c ZPP (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-189/2023-4 od 12. rujna 2023.). S druge strane, da tužiteljica tijekom postupka nije iznijela nikakve posebne navode iz kojih bi proizlazila ništetnost upravo ovdje sporne ugovorne odredbe kojom je ugovorena obveza banke na isplatu kredita korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa ugovorenog u valuti CHF, već su njezini navodi tijekom postupka usmjereni isključivo na nepoštenost, a time i ništetnost ugovornih odredbi kojima je tužiteljičina obveza otplate kredita vezana uz valutu CHF (a koja je ništetnost ovakvih ugovornih odredbi i utvrđena presudama donesenim u kolektivom sporu). Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev naveden u točki IV/ izreke presude neosnovanim budući da na temelju činjenica iznesenih tijekom postupka te provedenih dokaza ne nalazi da bi ova ugovorna odredba bila nepoštena odnosno ništetna u smislu citiranih odredaba čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno da bi bila suprotna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, tim više što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u smislu čl. 22. st. 1. ZOO, a što među strankama nije ni bilo sporno.

10.1. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi primjene ništetnih ugovornih odredbi iz članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu te s tim u vezi tuženikovog istaknutog prigovora zastare, da je primijeniti opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO, s time da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno pravno shvaćanje u potpunosti je sukladno i s najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Drugim riječima, zastara je počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite tj. od 13. lipnja 2014. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, a od 14. lipnja 2018. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Budući da je predmetna tužba podnesena 8. svibnja 2019., to do trenutka podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina kako za tražbinu s osnova preplate zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope, tako ni za tražbinu s osnova preplate zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zbog čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

11. Budući da je tužiteljica podneskom od 22. studenog 2021. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještakinje koji je iznos potom, sukladno dopuni nalaza i miljenja, podneskom od 6. svibnja 2023. specificirala razdvojeno potražujući iznose preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i posebno po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sud prvog stupnja je smatrao da u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbe uslijed isticanja bilo kakvog drugog zahtjeva zbog čega smatra da u toj situaciji nema mjesta zastari ni za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

12. Činjenica da je vještakinja u svom nalazu i mišljenju dobila nešto drugačiji veći iznos, da ne može ići na štetu tužiteljice jer je tužbom podnesenom prije isteka zastarnih rokova utužila preplaćenu razliku s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja, tim više što je vještakinja prilikom usmenog saslušanja navedenu razliku izračunu objasnila na način da tužiteljica nije raspolagala točnim datumima uplata te da je na taj način i sastavila izračun preplate dok je vještakinja u izračunu imala točne datume uplata. Suprotno tumačenje kojim bi se pretjerano otežavalo ostvarivane prava koja potrošači imaju na temelju direktive 93/13 da bi dovelo do povrede načela djelotvornosti (presuda suda Europske unije C-80/21do C-82/21). Isto tako istovjetno pravno stajalište da je zauzela recentna sudska praksa (tako i odluka ŽS u Zagrebu broj Gž-845/2023-2 od 7. ožujka 2023.).

13. Glede visine tužbenog zahtjeva sud je, dakle, proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Hrešč iz Varaždina koja je u svom nalazu i mišljenju od 9. studenoga 2021. izvršila vještačenje postupajući po rješenju suda broj P-330/2019-15 od 3. kolovoza 2021. kojim je određeno provođenje vještačenja te je određen zadatak vještaku. Tako je vještakinja primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita izvršila izračun preplate uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na prvotni tečaj po kojem je kredit isplaćen tužiteljici, koja preplata po toj osnovi iznosi 26.877,12 kn, a s osnova promjene kamatnih stopa u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu utvrdila je preplatu u iznosu od 7.471,62 kn, odnosno ukupnu preplatu u iznosu od 24.348,74 kn, pri čemu vještakinja navodi i da je tečaj CHF/kn u razdoblju od 2007. do 2008. godine padao ispod početnog tečaja CHF/kn, zbog čega je kod izračuna preplate izvršila izračun zatezne kamate čime je dobivena ukupna zatezna kamata u iznosu od 273,66 kn, a ista je u izračunu zatvorena uplatama tužiteljice, čime je i dobiven konačni iznos preplate od 34.348,74 kn.

13.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 18. travnja 2023. vještakinja je ukupni iznos preplate razdvojila na iznose preplate nastale s osnove promjene kamatne stope u odnosu na one koji su nastali s osnova promjene tečaja CHF/kn, a ujedno je i iznose preplate izrazila u valuti EUR, tako da preplata s osnova promjene tečaja CHF iznosi 3.567,21 EUR (26.877,12 kn), a s osnova promjene kamatne stope iznosi 991,65 EUR (7.471,62 kn), odnosno ukupno 4.558,86 EUR (34.348,74 kn).

14. Budući da je, po stavu toga suda, vještakinja izradila svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu istog, stručno i u skladu sa zadatkom koji joj je dan od strane suda, te ga valjano pisano i usmeno obrazložila, sud njezin nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja u cijelosti prihvatio. Što se tiče prigovora tuženika iz podneska od 16. studenoga 2021., isti su pravne naravi te se tiču samog zadatka vještačenja, a koji zadatak sukladno članku 259. stavak 1. ZPP daje sud koji rukovodi vještačenjem. U odnosu na te prigovore tuženika, sud utvrđuje da je vještačenje koje je provedeno na način kako je to obrazloženo posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi, pri čemu učinci ništetnosti djeluju ex tunc tj. od trenutka sklapanja ugovora te se smatra da takve ugovorne odredbe nikad nisu bile ugovorene te ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača. Stoga, da ugovor egzistira bez ništetnih odredbi, a sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati sporne ništetne ugovorne odredbe. Dakle, u predmetnom ugovoru nije ništetna cijela odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorene kamate, već samo onaj dio ugovorne odredbe kojom je ugovoren način promjene jednostranom odlukom kreditora bez ugovorom navedenih, potrošaču potpuno jasnih i razumljivih, objektivnih kriterija. To dalje znači da nije ništetan ni onaj dio odredbe u kojem je ugovorena početna stopa ugovorne kamate od 5,20% godišnje, a s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetnu ugovornu odredbu, visinu preplate zbog ništetnosti jednog dijela ugovorne odredbe bilo je moguće utvrditi jedino prema navedenom važećem dijelu ugovorne odredbe o stopi ugovorne kamate. Isto vrijedi i za izračun visine preplate zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle budući da je ništetan način na koji je ugovorena valutna klauzula, kojim se tečajna razlika zbog rasta tečaja isključivo prebacuje na potrošača, to je i ovu preplatu bilo moguće utvrditi jedino prema onom tečaju prema kojem je tužiteljici isplaćen odobreni iznos kredita.

15. Gore navedene zaključke suda prvog stupnja prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

16. U odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

17. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

18. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača osnovano zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je, stoga, prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer, suprotno od tuženikovih žalbenih navoda sud je na temelju iskaza tužiteljice zaključio kako je ista zaista potrošač, a u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužiteljica nije potrošač. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak.

22. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu u dijelu više zatraženog zahtjeva a što znači kako je prigovor zastare neosnovan jer je tužitelj prvotno postavljenim zahtjevom i obuhvatio konačno postavljeni zahtjev (veće sadržava u sebi manje).

24. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91). Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.

26. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 12. lipnja 2019. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13.lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice. Ovdje je imati u vidu i kako tužba nakon provedenog vještačenja nije preinačena budući je tužbeni zahtjev smanjen, što je sve ranije detaljnije obrazloženo.

27. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (čl. 1115. ZOO), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.

28. Posebno je u odnosu tuženika odgovoriti da isti neosnovano u žalbi ističe kako se pravna utvrđenja i presude donesenih radi zaštite kolektivnih interesa ne mogu primijeniti na konkretan slučaj u koliko je riječ o zahtjevu za isplatu stečenog bez osnove. Naime, navedena utvrđenja upravo se primjenjuju na konkretan postupak radi svega gore iznesenog. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijene presude.

29. Ni žalbeni navodi tuženika glede prvostupanjske odluke o troškovima postupka nemaju utemeljena budući je sud pravilno i zakonito odmjerio troškove postupka tužiteljici po odredbama članka 154. stavak 1. i članak 155. i 164. ZPP-a u svezi s odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 u daljnjem tekstu Tarifa odnosno Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP).

30. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika te sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a suviše nije počinjena ni bitna povreda iz članka 365. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te razlozi presude nisu proturječni sami sebi uslijed čega presuda nije nerazumljiva te se ista može ispitati, te kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu suda prvog stupnja potvrditi, u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a te odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte