Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3146/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog p.p. Ronaldu Korotaju, odvjetniku u Puli-Pola, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., OIB: 23759810849 iz Zagreba, Heinzelova 70, zastupan po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Puli-Pola, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-262/2019-27 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje Međupresuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn- 262/2019-27 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Međupresudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju iz štetnog događaja od dana 26. kolovoza 2017.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu.“

2. Protiv navedene odluke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu međupresudu ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, podredno preinačiti shodno žalbenim navodima.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj. U odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Među stranka u postupku nije bilo sporno da je 29. kolovoza 2017. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika UO s vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i tužitelj s vozilom reg. oznake [registarska oznaka], time da tuženik tvrdi kako je u prometnoj nezgodi sudjelovalo i treće vozilo. Isto tako, nesporno je da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji dio vozila osiguranika tuženika i da je na tom vozilu pri tom nastala šteta.

6. Među stranka je sporno je li osiguranik tuženika odgovaran za nastanak štete u predmetnom štetnom događaju.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrditi:

- da je do prometne nezgode došlo tako što je osiguranik tuženika krećući se svojim vozilom promijenio prometnu traku, tako što je iz srednje prometne trake prešao u lijevu prometnu traku kojom se kretao tužitelj, zbog čega je tužitelj prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji lijevi dio vozila tuženikovog osiguranika;

- da je tuženik bio taj koji je trebao dokazati da je njegov osiguranik u lijevu prometnu traku prešao zbog greške nepoznatog vozača nepoznatog vozila koji je započeo radnju skretanja ulijevo na srednju prometnu traku, a da se prije toga nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika;

- da u odnosu na sporno pitanje je li do prometne nezgode došlo zbog greške nepoznatog vozača nepoznatog vozila, između iskaza tužitelja i svjedoka (tuženikovog osiguranika) postoji kontradikcija;

- da su i tužitelj i svjedok pred sudom o tome dali neposredno uvjerljive iskaze, ali da sud nije utvrdio nikakve činjenice po osnovi kojih bi neki od iskaza ocijenio vrijednosno negativnim;

- da samo na temelju iskaza svjedoka (tuženikovog osiguranika), te isprava sastavljenih od PP temeljem izjava tuženikovog osiguranika, koje tužitelj osporava, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti formirati uvjerenje o navedenoj činjenici, pa je zato o njenom postojanju, a temeljem članka 221.a ZPP-a, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svijetlu ovog instituta sud prvog stupnja je mišljenja da tuženik nije dokazao da je njegov osiguranik u lijevu prometnu traku prešao zbog greške nepoznatog vozača, nepoznatog vozila koji je započeo radnju skretanja u lijevo na srednju prometnu traku, a da se prije toga nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika;

- da je do prometne nezgode došlo tako što je osiguranik tuženika krećući se svojim vozilom promijenio prometnu traku, tako što je iz srednje prometne trake prešao u lijevu prometnu traku kojom se kretao tužitelj, zbog čega je tužitelj prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji lijevi dio vozila tuženikovog osiguranika, te da je i sam tuženikov osiguranik iskazao da nije vidio tužitelja u traci lijevo od njegove, niti to stigao pogledati, te da je to sigurno njegova pogreška, sud utvrđuje da je osiguranik tuženika isključivo kriv za štetni događaj. Posljedično da tuženik odgovara tužitelja za štetu iz predmetnog štetnog događaja.

8. Budući da je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, stvar sazrela za donošenje odluke, a utvrđenje visine štete će zahtijevati znatne troškove, sud prvog stupnja je radi svrhovitosti najprije donio međupresudu (članak 330. stavak 1. ZPP-a), te je zbog toga odlučeno kao u točki I. izreke pobijane odluke.

9. Nakon pravomoćnosti međupresude da će se nastaviti rasprava u odnosu na visinu zahtjeva (članak 330. stavak 2. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

10. Pri tom je sud na gore utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo i to odredbe članka 1045. stavak 1. i članak 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO) odnosno odredbu članka 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08 i dr., dalje: ZSPC).

11. Gore navedeni zaključak suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj a posljedično time i za naknadu štete iz istog, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Radi iznesenog žalitelj se u cijelosti upućuje na navode pobijane odluke.

12. U odnosu na žalbu tuženika za odgovoriti je da je prvostupanjski sud pravilno, u konkretnoj situaciji, u odnosu na odgovornost štetnika – tuženika zaključio da je primjeniti načelo pretpostavljene krivnje. Naime, prema odredbi članka 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Kod kriterija predmnijevane (pretpostavljene) krivnje, štetnik odgovara za štetu ako je kriv ali se njegova krivnja pretpostavlja. U takvoj situaciji oštećenik treba dokazati štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu, dok krivnju štetnika ne dokazuje jer se ona pretpostavlja, pa je teret dokaza da nije kriv za štetu na štetniku.

13. U ovom konkretnom slučaju štetu na vozilu tužitelja svojom je radnjom uzrokovao osiguranik tuženika tako što je svojim vozilom neoprezno prešao u traku kojom se kretao tužitelj, slijedom čega je došlo do udarca i odbijanja tužitelja u zaštitnu ogradu. Konkretno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se osiguranik kretao sporijom trakom usporedno s tužiteljem i to sa njegove desne strane, zatim da je osiguranik odlučio pretjecati vozilo ispred sebe bez da se uvjerio da u pretjecanoj traci nema vozila i da je slobodan pretjecati. Stoga je sud pravilno odgovornost tuženika utemeljio na odredbi članka 43. stavak 1. ZSPC-a. Također, odgovoriti je žalitelju kako isti u žalbi ponavlja tvrdnju koju je isticao tijekom postupka da bi treće vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi, o čemu je sud prvog stupnja zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, te pravilno zaključio kako tuženik nije dokazao da je šteta prouzročena pogonom drugog vozila, osim onog kojim je upravljao osiguranik tuženika. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost ni pravilnost pobijane odluke.

14. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi a pritom sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu međupresudu, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić