Poslovni broj: Usž-2449/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H-METAL d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kojeg zastupa Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata utvrđenog carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-558/2023-8 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-558/2023-8 od 29. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-413-01/22-01/70, urbroj: 513- 04-23-3 od 27. siječnja 2023., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Tužitelj u žalbi ističe kako je u konkretnom slučaju nesporna činjenica da je proizvođač i isporučitelj robe – lima posebnom izjavom prihvatio povrat robe po izdanim fakturama, a koja se roba vraća iz razloga što nijanse boje limova ne ispunjavaju zahtjeve kupca, te da je roba vraćena izvoznim carinskim deklaracijama. U vezi s time je nesporna i činjenica da je roba vraćena isporučitelju u Republiku Srbiju, te tek kada je ta roba vraćena, tužitelj je podnio zahtjev za povratom carinskog duga. Smatra da nije točno kako nema podataka o tome koja je roba naručena, odnosno isporučena, jer svaka uvozna carinska deklaracija točno sadrži oznaku naručene robe, te je na istoj naznačena i oznaka boje naručenog lima. Stoga smatra da nije bilo osnova odbiti njegov zahtjev za povrat plaćene carine, jer je u postupku u cijelosti dokazao povrat robe, radi čega konačno predlaže da Visoki upravni sud njegovu žalbu uvaži, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev i obveže tuženika na snošenje troškova postupka pred prvostupanjskim sudom, kao i troškova žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja za povrat plaćenog uvoznog carinskog duga u iznosu od 63.430,68 kuna, koji je nastao na temelju carinskog postupka po uvoznoj carinskoj deklaraciji od 5. siječnja 2022. Carinskog ureda Zagreb, Službe za robno-granične procedure Jankomir i slobodna zona.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a da pri tome nije počinio povrede odredaba postupka, te odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.
7. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta sud je utvrdio da tužitelj nije valjano dokazao da isporučena roba ne odgovara narudžbi, jer je jedini dostavljeni dokaz da plastificirani limovi nisu isporučeni u odgovarajućoj boji, jest izjava samog tužitelja na zapisnik, a što nije bio dovoljan dokaz da mu se zahtjevu udovolji.
8. Stoga je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan