REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-4069/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AO iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, braniteljstvo i osobe s invaliditetom, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi troškova spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5936/2023-7 od 13. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI -5936/2023-7 od 13. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja.
2. Tužiteljica u žalbi ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava jer prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni dio glavnice. Pri tom prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbi članka 144. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. -dalje: ZUS/24) prema kojoj troškovi spora obuhvaćaju i zakonske zatezne kamate koji teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova o isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljanom roku te da o zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke. Upućuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske. Također upućuje i na presudu tog Suda Klauz protiv Hrvatske prema kojoj nezakonita odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u postupcima protiv države u biti predstavlja i narušavanje prava vlasništva. Potražuje i naknadu troška za sastavljanje žalbe. Predlaže preinačiti rješenje suda na način da joj se, na teret tuženika, dosudi naknada troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presude Suda do isplate, uz nadoknadu troškova sastava žalbe uz pripadajuće kamate.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Odredbom članka 79. stavak 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
7. Nije sporno da je tužba tužiteljice rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-5936/23-6 od 19. veljače 2024. odbačena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 3. ZUS-a/10, jer tužiteljica protiv rješenja tuženika koje je osporavala nije iskoristila redoviti pravni lijek. Također nije sporno da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužiteljica ima pravo na naknadu troška upravnog spora jer je tužbu podnijela zbog pogrešne upute o pravnom lijeku sadržane u osporavanom rješenju. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ovdje osporenim rješenjem naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa), što sve tužiteljica u žalbi niti ne osporava.
8. U vezi zatraženih zateznih kamata, ovaj Sud smatra da pravilno nije naloženo tuženiku plaćanje zateznih kamata na priznati trošak za sastav tužbe. To iz razloga što zatezna kamata koja se plaća zbog zakašnjenja s ispunjenjem ne može početi teći prije isteka roka za dobrovoljno izvršenje obveze, u kojem slučaju će kamata početi teći od dana donošenja odluke koja se prisilno izvršava. Ovo proizlazi iz članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a prema članku 20. stavku 2. ZOO-a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.
9. Također se napominje da je u konkretnom slučaju neosnovano upućivanje na primjenu ZUS-a/24 koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024. Naime, odredbom članka 169. stavka 1. tog Zakona propisano je da će se upravni sporovi pokrenuti do dana njegovog stupanja na snagu dovršiti po odredbama toga Zakona. Prema stavku 2. te odredbe iznimno od stavka 1. ovoga članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14. 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: 29/17. i 110/21.). Kako u ovom upravnom sporu rasprave nije bilo, a rješenje kojim je tužba odbačena doneseno je 19. veljače 2024., dakle prije stupanja na snagu ZUS/24, to je predmetni upravni spor trebalo dovršiti po odredbama ZUS/10.
10. Slijedom svega navedenog nema osnove da se osporeno rješenje prvostupanjskog suda ocijeni nezakonitim.
11. Kako je žalba odbijena to tužiteljica nema pravo ni na trošak žalbenog postupka (članak 79. stavak 4. ZUS-a/10).
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. te članka 79. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a/10, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
