Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1102/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Katice Krajnović kao predsjednika vijeća, suca Branke Guljaš kao suca izvjestitelja i suca Berislava Babića kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari prvotužiteljice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Igoru Vujičiću odvjetniku u Puli, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-80/2020-45 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-80/2020-45 od 22. svibnja 2023.:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I u kome je naloženo tuženiku isplatiti prvotužiteljici ML iznos od 2.057,19 eura, te drugotužiteljici UL iznos od 2.787,17 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđene iznose teče od 27. travnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana, b) preinačuje pod toč. I u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužiteljice iznad iznosa od 2.057,19 eura te drugotužiteljice iznad iznosa od 2.787,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku, tako da se nalaže tuženiku da tužiteljicama ML i UL naknadi parnični trošak u iznosu od 1.983,50 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se prvotužiteljici i drugotužiteljici da umješaču naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 42,20 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, da prvotužiteljici ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.588,09 eura/19.500,00 kuna te drugotužiteljici UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.318,07 eura/ 25.000,00 kn1 , sve zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ML za isplatu naknade štete u

iznosu od 2.057,20 eura/15.500,00 kuna kao neosnovan. 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 2 Poslovni broj Pn-80/20-45.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljicama ML i UL naknadi ukupni parnični trošak u iznosu od 2.259,55 eura /17.024,58 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu u dijelu u kome je usvojen tužbeni zahtjev (toč. I izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. st. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. III izreke), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i umješač u dijelu u kome je usvojen tužbeni zahtjev (toč. I izreke), kao i u odluci o parničnim troškovima (toč. III izreke) iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Suprotno žalbenim navodima presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev prvotužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete, a drugotužiteljice za naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjele kao posljedicu štetnog događaja - prometne nezgode koja se dogodila 27. travnja 2017. oko 12.40 h.

8. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u podnesenim žalbama navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je sve izvedene dokaze ocijenio na način predviđen odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Tako je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno na temelju zapisnika MUP-a, PU Ličko-Senjska, PP Senj, prometnim vještačenjem, kao i drugim izvedenim dokazima, da se toga dana dogodila prometna nesreća, izvan naselja, na DC 8, 12 km + 50m, 7. dionica, kod mjesta Žrnovnica, kada je u nepreglednom zavoju u desno došlo do odrona i pada stijena na kolnik i na osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je u trenutku nesreće upravljala tužiteljica ML, a u kojem se na mjestu putnika nalazila UL.

9.1. Utvrđeno je da je stanje kolnika bilo dobro, da je kolnik bio mokar, kao i da odron kamenja potječe s kamenog usjeka koji nije bio osiguran zaštitnom mrežom. Tom prilikom su evidentirana i oštećenja na zadnjoj desnoj bočnoj strani vozila prvotužiteljice, dok je prometnim vještačenjem utvrđeno da tužiteljica nije imala tehničke mogućnosti izbjegavanja nastanka prometne nesreće jer u tijeku urušavanja stijena nije imala dovoljno vremena da poduzme radnju naglog kočenja. Dakle, utvrđeno je da nema doprinosa prvotužiteljice nastanku štetnog događaja.

9.2. Umješač u žalbi daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporava razloge prvostupanjske presude kojima su ocjenjeni izvedeni dokazi. Međutim, svi su dokazi ocijenjeni na način određen čl. 8. ZPP-a, pa umješač takvu ocjenu prvostupanjskog suda neosnovano osporava.

10. Kako je, dakle, utvrđeno da je uzrok štetnom događaju odron stijene na kolnik državne ceste D8 kojom cestom upravlja tuženik sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14,), a koja uslijed neadekvatnog održavanja nije bila osigurana zaštitnom mrežom sukladno odredbi čl. 6. st. 1. i 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64 /15 i 108/17; dalje u tekstu ZOSPC), kao i s obzirom da su u štetnom događaju sudjelovale tužiteljice ML i UL, to je suprotno žalbenim navodima žalitelja s pravom prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije.

11. Okolnost pak da su ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na tom području za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. tuženik i umješač ugovorili međusobna prava i obveze, nije od utjecaja na odgovornost tuženika koji odgovara kao pravna osoba ovlaštena za upravljanje državnim cestama.

12. Kako je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da tuženik, odnosno umješač kome je tuženik povjerio održavanje predmetne ceste, nije osigurao zaštitnom mrežom kameni usjek koji se nalazio neposredno uz cestu, u skladu sa odredbom čl. 6. st. 1. i 2. ZOSPC-a, a uslijed čega je došlo do odrona stijene na vozilo u kojem su se nalazile tužiteljice, to su suprotno žalbenim navodima žalitelja dokazane sve pretpostavke odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i to sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/19 i 114/22 – dalje u tekstu ZOO).

12.1. Ophodarskim dnevnicima umješača na strani tuženika ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje u pogledu osiguranja ceste zaštitnom mrežom, pa tako niti umanjila, odnosno uklonila odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

12.2. Stoga, niti tako istaknuti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

12.3. Okolnost pak da je prvostupanjski sud u pogledu utvrđene odgovornosti tuženika odlučio temeljem odredbe čl. 1064. ZOO-a, umjesto temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, nije također od utjecaja na odgovornost tuženika, jer bi o odgovornosti tuženika trebalo odlučiti na jednak način.

13. S obzirom da se navedena prometna nezgoda dogodila 27. travnja 2017., a tužba je u ovoj pravnoj predana na poštu preporučeno 27. travnja 2020., to je s pravom prvostupanjski sud odbio prigovor zastare žalitelja kao neosnovan, jer je tužba podnesena u roku od tri godine od dana nastanka štetnog događaja sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a. Stoga se žalbeni navodi umješača u kojima ističe da je neosnovano prvostupanjski sud odbio prigovor zastare ukazuju u cijelosti kao neosnovani i bez utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude. Naime, iz predmeta spisa, odnosno prijamnog štambilja, razvidno je da je tužba predana na poštu preporučeno dana 27. travnja 2020.

14. Provedenim je pak medicinskim vještačenjem po vještakinji dr. Klementini Ružić utvrđeno da je tužiteljica ML pretrpjela primarni egzistencijalni strah koji je trajao nekoliko trenutaka (od uočavanja stijene do udara u automobil tužiteljice), zatim strah jakog intenziteta do primanja pomoći od drugih osoba, te sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao do 27. travnja 2017. u 19,14h, te sekundarni strah blagog do srednjeg intenziteta (oscilatorne naravi) koji je trajao do 30. travnja 2017. Također je navedenim vještačenjem utvrđeno da je umanjenje životne aktivnosti te tužiteljice iznosi 5%.

14.1. Istim vještačenjem utvrđeno je da prvotužiteljica UL kao posljedicu predmetnog štetnog događaja pretrpjela primarni (egzistencijalni) strah koji je trajao nekoliko trenutaka (od uočavanja stijene koja pada pa do udara iste u automobil), sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao do dolaska policije, odnosno do primanja pomoći drugih osoba, sekundarni strah srednjeg do blagog intenziteta koji se izmjenjuje, a trajao je do prvog psihijatrijskog pregleda (6. svibnja 2017.) nakon čega je strah uklopljen u kliničku sliku stresom uzrokovanog poremećaja od kojeg se drugotužiteljica liječila do 21. srpnja 2017., kao i smanjenje životne aktivnosti oko 6- 8%.

15. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja i prema stavu ovoga suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbama članka 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pa žalbeni navodi umješača u kojima osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ukazuju se u cijelosti kao neosnovani.

15.1. Ovo naročito s obzirom na činjenicu da je zbog predmetnog štetnog događaja prvotužiteljica bila u intenzivnom psihijatrijskom tretmanu sve do 28. lipnja 2017., a drugotužiteljica sve do 21. srpnja 2017. radi stresom uzrokovanog poremećaja F 43.8., čija je osnovna karakteristika strah i dio je kliničke slike istog.

15.2. Osim straha, tužiteljice su imale simptome pretjerane pobudljivosti, napetosti, poremećaj ciklusa spavanja, kao i smetnje uz vožnju automobila, dok je drugotužiteljica radi psihičkih smetnji bila nesposobna izvršavati i obveze na fakultetu u razdoblju od 1-2 mjeseca.

16. Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito način i jačinu povrede zaštićenog dobra - prava osobnosti tužiteljica, ovaj sud nalazi da primjerena novčana naknada za tužiteljicu ML zbog pretrpljenog straha iznosi 1.061,78 eura, a za umanjenje životnih aktivnosti 929,05 eura, odnosno ukupno 1990,83 eura, dok tužiteljici UL po osnovi straha pripada primjerena novčana naknada u iznosu 1.194,50 eura, a za umanjenje životnih aktivnosti 1.592,67 eura, odnosno ukupno 2.787,17 eura.

16.1. Stoga je djelomičnim uvažavanjem izjavljenih žalbi preinačena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I, tako da je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice iznad iznosa od 2.057,19 eura, te drugotužiteljice iznad iznosa od 2.787,17 eura, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

17. Za istaći je da je s pravom prvostupanjski sud dosudio prvotužiteljici naknadu imovinske štete temeljem odredbe čl. 1085. i 1089. ZOO-a za trošak prijevoza automobila 27. travnja 2017. kojeg je obrtu [obrt] vl. LL iz [adresa] platila 66,36 eura (500,00 kuna).

18. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljica za isplatom zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a.

19. S obzirom da je prvostupanjska odluka preinačena, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a s obzirom da su tužiteljice u ovom sporu uspjele s 60% u parnici, odluka se temelji na odredbi članka 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

20. To stoga što su tužiteljice na ime naknade štete potraživale ukupan iznos od 7.963,36 eura, pa kako ime je nakon djelomičnog uvažavanja žalbe umješača ukupno dosuđeno 4.844,37 eura , to su u pogledu visine uspjele s 60%, a u pogledu osnove sa 100%, pa im sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a kada uspjeh tužiteljica od 80% oduzmemo uspjeh tuženika od 20%, pripada 60% opravdanog troška, odnosno ukupan iznos od 1.983,50 eura.

21. Umješaču je dosuđen zatraženi trošak žalbe sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a.

22. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 2., 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Katica Krajnović