Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž R-140/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Osijek, J. Hutllera 4, [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja odluke o otkazu, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-4467/2021-10 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-4467/2021-10 od 23. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Br. R1/14837/2020 od dana 29. listopada 2021. godine, tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, [osobni identifikacijski broj], Osijek, J. Huttlera 4 nezakonita i nedopuštena, te da prema tome radni odnos tužitelja ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, [osobni identifikacijski broj], Osijek, J. Huttlera 4, da tužitelja ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrati na poslove pomoćni radnik u zdravstvu u odjelu za čišćenje i druge uslužne poslove u Službi za uslužne djelatnosti KBC Osijek i prizna mu sva prava iz radnog odnosa, sve u roku 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročen parnični trošak zajedno s zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, tekućom od dana presuđenja pa do isplate.“
II. Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška postupka."
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, uz naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik koji žalbu smatra neosnovanom, pa predlaže žalbu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, na koje se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Br. R1/14837/2020 od dana 29. listopada 2021., tuženika nezakonita i nedopuštena te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove pomoćni radnik u zdravstvu u odjelu za čišćenje i druge uslužne poslove u Službi za uslužne djelatnosti KBC Osijek i prizna mu sva prava iz radnog odnosa.
7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćni radnik u zdravstvu u odjelu za čišćenje druge uslužne poslove u Službi za uslužne djelatnosti Kliničkog bolničkog centra Osijek te da je tužitelju tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom ugovoru o radu od 29. listopada 2021. Nije sporno niti da je tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava. Nadalje, nije sporno da je tužitelj koristio godišnji odmor u razdoblju od 13. rujna 2021. do 29. rujna 2021., prema zahtjevu tužitelja jer mu je od 13. rujna 2021. bio određen istražni zatvor, a o čemu je poslodavca radnik usmenim putem obavijestio.
8. Među parničnim strankama je sporno da li je protekao prekluzivni rok od 15 dana od dana saznanja za razlog zbog kojeg je tužitelj izvanrednim otkazom tuženiku otkazao ugovor o radu te je li kod tuženika nastao poremećaj u procesu rada tako što tuženik nije bio u mogućnosti organizirati proces rada, a uslijed izostanka radnika odnosno njegove nemogućnosti izvršavanja obveza iz Ugovora o radu.
9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. listopada 2021. proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom jer je uslijed izostanka radnika s posla, odnosno njegove nemogućnosti izvršavanja obveza iz Ugovora o radu došlo do poremećaja u procesu rada na način da se radni procesi ne mogu organizirati bez teškoća, a što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, kako radnika, tako i poslodavca, nastavak njegovog radnog odnosa kod poslodavca više nije moguć.
10. Nakon provedenog postupka, sud prvog stupnja je zaključio da su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. dalje ZR) koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, ocjenjujući pritom da je zbog trajanja pritvora i nemogućnosti obavljanja radnih zadataka uzrokovan poremećaj rada, to posebno i zbog činjenice što je tuženik zbog izostanka tužitelja posao morao preraspodijeliti na druge radnike, koji su zbog toga bili primorani raditi i prekovremeno. 11. Odredbom članka 116. stavka 1. i 2. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
12. Prvo valja istaći da se tužitelj nalazio u pritvoru od 13. rujna 2021. pa nadalje i da mu je poslije određivanja pritvora tuženik omogućio korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 13. rujna do 29. rujna 2021., a da je tužitelj podnio tuženiku zamolbu za odobrenje neplaćenog dopusta do završetka trajanja pritvora, kojoj zamolbi tuženik nije udovoljio. Kada je pritvor određen, sve dok pritvor traje, i s tim u vezi dok traje nemogućnost izvršavanja obveza iz ugovora o radu, rok propisan odredbom članka 116. st. 2. ZR-a u kojem poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu ne počinje teći pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena unutar roka od 15 dana sukladno odredbi članka 116. stavka 2. ZR-a. Stoga tužitelj neosnovano u žalbi prigovara da je prošlo više od 15 dana od saznanja tuženika za određivanje pritvora, odnosno da je nastupila prekluzija.
13. Cijeneći sadržaj citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja (članak 8. ZPP), koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, obzirom da je sud prvog stupnja za ocjenu provedenih dokaza i zaključaka koje je na temelju istih izveo dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom, ocjena je i ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio dopuštenost pobijane Odluke tuženika o izvanrednom otkazivanju tužiteljeva ugovora o radu, obzirom na opravdani razlog za donošenje takve odluke – postojanje osobito važne činjenice, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, budući je zbog određivanja istražnog zatvora tužitelju i došlo do poremećaja u procesu rada tuženika i posljedično tome potrebe reorganizacije rada kod tuženika i prekovremenog rada radnika koji su morali obaviti poslove koje je do tada radio tužitelj, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka.
14. Naime, činjenice odlučne za takav pravilan zaključak suda prvog stupnja jasno proizlaze iz iskaza saslušane svjedokinje CK, voditeljice Odjela za čišćenje i dr. uslužne djelatnosti tuženika, kao i materijalne dokumentacije u spisu u svezi poremećaja u organizaciji procesa rada, uslijed izostanka tužitelja s radnog mjesta, iz koje materijalne dokumentacije je vidljiva potreba za reorganizacijom poslova rada odjela na kojem je bio zaposlen tužitelj, pa u takav pravilan zaključak suda prvog stupnja, utemeljen između ostalog i na njenom iskazu i uvidom u materijalnu dokumentaciju, nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja samo iz razloga što žalitelj u žalbi pokušava umanjiti uvjerljivost takvog zaključka smatrajući da je do navedene reorganizacije poslova kod tuženika došlo uslijed odlaska na bolovanje drugih radnika. Međutim, cijeneći utvrđenu č injenicu da je tužitelju istražni zatvor bio određen, a zatim i produljen i da je posljedično tome barem za vrijeme za koje mu je istražni zatvor određen bilo izvjesno da tužitelj neće moći obavljati poslove svojeg radnog mjesta te provedene dokaze, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je upravo zbog određivanja istražnog zatvora tužitelju, kod tuženika, kao njegovog poslodavca, došlo do poremećaja u procesu rada i potrebe reorganizacije rada i poslova na način kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
15. Pri tome ovaj sud naglašava da okolnost što je tužitelju određen istražni zatvor, nije samo po sebi opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu i da isto nije samo dugotrajni izostanak radnika s posla, odnosno saznanje da se tužitelju produljuje istražni zatvor, već okolnost da radnik dulje vrijeme ne ispunjava i neće biti u mogućnosti ispunjavati obveze na koje se obvezao ugovorom o radu. Dakle, u provedenom postupku utvrđeno je da tužitelj dulje vrijeme ne ispunjava i neće biti u mogućnosti ispunjavati obveze na koje se obvezao ugovorom o radu, što je dovoljno za ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu.
16. Stoga u situaciji kada je poslodavac zbog pritvora radnika morao odrediti prekovremeni rad drugim radnicima i izvršiti reorganizaciju rada tad je riječ o poremećaju u procesu rada, jer da bi se radilo o poremećaju u procesu rada, nije potrebno da dođe do zastoja rada poslodavca, već da je izostanak pritvorenog radnika iziskivao takav angažman svih ostalih radnika da se više ne radi o odvijanju radnog procesa u redovnim uvjetima, pa je u konkretnom slučaju postojao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 116. stavak 1. ZR-a.
17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Osijek, 21. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
