Broj: Ppž-9937/2024
Republika Hrvatska
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović kao predsjednice vijeća te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović u svojstvu zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MMH zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 20. rujna 2024., poslovni broj: Pp-6039/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MMH te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
IINa temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni MMH obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 20. rujna 2024., poslovni broj: Pp-6039/2024, okrivljeni MMH proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju kaznu je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Okrivljeni MMH je protiv prvostupanjske presude pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga.
2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je kazna prestrogo odmjerena jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, i to osobito njegovo narušeno zdravstveno stanje koje je u postupku dokazno potkrijepio odgovarajućom medicinskom dokumentacijom. Ujedno ističe kako zapravo ne zna kolikom je brzinom vozio za vrijeme inkriminiranog događaja te da će zbog predmetnog prekršaja, kao i prekršaja za koje je prethodno osuđen, ostati bez vozačke dozvole, što smatra preteškom posljedicom s obzirom na njegovu zdravstvenu situaciju te beznačajnost djela koje je počinio.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Protivno žalbenim navodima u kojima žalitelj navodi kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika na temelju njegovog jasnog i cjelovitog priznanja inkriminiranog prekršaja, pri čemu je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, kao olakotnu okolnost cijenio zdravstveno stanje okrivljenika, dok je kao otegotne okolnosti cijenio prethodnu prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsne prekršaje.
5.1. Stoga je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog Suda, u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne sukladno odredbi članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonskom rasponu za inkriminirano djelo, držeći da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija.
5.2. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne, jer je sve navedene okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne te okrivljeniku odredio i najduži zakonski rok za plaćanje izrečene novčane kazne.
5.3. Bespredmetni su žalbeni navodi okrivljenika kojima pokušava učiniti spornom brzinu kojom je upravljao motornim vozilom za vrijeme inkriminiranog događaja, a s obzirom da je okrivljenik tijekom postupka, na ročištu dana 19. rujna 2024., izričito priznao počinjenje prekršaja odnosno da je predmetne prigode upravljao vozilom brzinom od 90 km/h na mjestu gdje je brzina prometnim znakom bila ograničena na 50 km/h, koju činjenicu je prvostupanjski sud, pored priznanja okrivljenika, utvrdio i temeljem čitanja zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila izdanog od strane nadležne policijske postaje, a što okrivljenik tijekom postupka nije osporavao.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaja.
6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog, pri čemu se naročito misli na činjenicu da je okrivljenik recidivist u činjenju prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, a što sve upućuje na opasnost ponavljanja prekršaja.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
