REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3295/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavlek & Partneri j.t.d. u Rijeci, Splitska 2, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi isplate iznosa od 8.068,98 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1538/2020 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1538/2020 od 9. lipnja 2022. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 8.068,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.121,77 EUR.

3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu preostalog parničnog troška u iznosu od 165,92 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1538/2020 od 6. lipnja 2022. Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 60.795,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je predmetna šteta na vozilu osiguranice tužitelja nastala uslijed naleta na srnu. Sud je utvrdio da je s predmetnog vozila izuzeta dlaka nepoznate životinje, a kako tužitelj nije predložio veterinarsko vještačenje iz kojeg bi se utvrdilo da se radi o divljači (srni) ocijenio je da tužitelj nije predložio primjereno dokazno sredstva radi kojeg razloga je zaključio da tužitelj nije dokazao tuženikovu odgovornost za štetni događaj.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer se u ovom slučaju radi o šteti nastaloj zbog opasne stvari, što znači da je teret dokaza na tuženiku da je prometna nesreća nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode, po tužiteljevoj tvrdnji, uslijed naleta vozila na srnu koja je izletjela na cestu. Nezgoda se dogodila 4. rujna 2020., na dijelu županijske ceste na području nadležnosti osiguranika tuženika.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osiguratelju osobe koja gospodari lovištem na čijem je području bila srna koja je naletjela na vozilo tužiteljeve osiguranice.

9. Iz spisa proizlazi nespornim da se 4. rujna 2020. oko 18,55 sati dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo osigurano kod tužitelja naletjela divljač (srna) kojim prilikom je došlo do oštećenja na vozilu. Naime, premda je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao nastanak štetnog događaja na način kako ga je opisao tužitelj jer divljač nije pronađena, nakon što je sud po prijedlogu tužitelja proveo prometno vještačenje po vještaku Milanu Vinčiću. Navedeni vještak je u nalazu i mišljenju naveo da vještačenjem nije moguće utvrditi na koju je životinju osobno vozilo tužiteljeve osiguranice naletjelo, no da su na osobnom vozilu mogla nastati slična oštećenja i da su mogli ostati tragovi dlake kako su ostali u slučaju da je na vozilo tužiteljeve osiguranice naletjela srna. Kako tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, to je između stranaka nesporno da je do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu osiguranom kod tužitelja došlo uslijed udara vozila na divljač koja je istrčala na cestu, neovisno od toga što se srneća divljač naknadno udaljila s mjesta događaja. Nadalje, između stranaka nisu sporne činjenice da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kao i da je na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta u iznosu od 8.068,98 EUR koji iznos štete je tužitelj kao osiguratelj podmirio svom osiguraniku čime je u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novineˮ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) na tužitelja prešlo pravo njegova osiguranika da potražuje isplaćeni iznos štete od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10. Pravilno tužitelj ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je ocijenio da je tužitelj bio dužan predložiti veterinarsko vještačenje da bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je štetu prouzročila divljač (srna). Zbog pogrešnog pravnog pristupa u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jesu li ispunjenje sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. Kako je štetni događaj nastao 4. rujna 2020. na pravni odnos između stranaka primjenjuje se čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL). Naime, tom je odredbom, izričito propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako pravilno ukazuje žalitelj.

13. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno tuženikov shvaćanju za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti, a što tuženik, nije niti pokušao dokazao. S druge strane, pitanje potječe li navedena divljač s područja kojom gospodari osiguranik tuženika, nije bitno za postojanje tuženikove odgovornosti kao lovoovlaštenika, pa suprotno navodima iz odgovora na tužbu, te činjenice nije trebalo niti utvrđivati.

15. Prema tome, budući da je u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja (odnosno tuženik kao lovoovlaštenikov osiguratelj) neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz čl. 1067. ZOO-a.

16. S obzirom na to da je tuženik odgovoran za štetu koju divljač prouzroči na području na kojem je lovoovlaštenik, prvostupanjski sud je pogrešno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu.

17. Tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana nastanka štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

18. S obzirom na to da je tužitelj zbog preinačenja prvostupanjske presude u cijelosti uspio u sporu, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a osnovano potražuje naknadu troška na ime sastava tužbe u iznosu od 132,73 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), trošak zastupanja na ročištu od 13. studenog 2020. u iznosu od 66,36 EUR prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, na ročištu od 15. travnja 2021. u iznosu od 132,73 EUR prema Tbr. 9. t. 1. navedene Tarife, na ročištu od 7. prosinca 2021. u iznosu od 33,18 EUR prema Tbr. 9. t. 5. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 10. svibnja 2022. u iznosu od 132,73 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife. Tužitelju pripada i trošak sastava podneska od 3. studenog 2020. kojim tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu i sastava podneska od 15. rujna 2021. kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od po 132,73 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife. Osim navedenog troška, tužitelj osnovano potražuje i trošak PDV-a za navedene postupovne radnje u ukupnom iznosu 190,73 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 127,15 kn prema Tbr. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 53/19 i 92/21) i za presudu u iznosu od 127,15 EUR prema Tbr. 2. t. 1. navedene Tarife, trošak pristupa svjedoka u iznosu od 26,54 EUR, trošak izrade foto dokumentacije u iznosu od 15,92 EUR te trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 663,65 EUR tako da ukupni tužiteljevi troškovi prvostupanjskog postupka iznose 1.914,39 EUR. Međutim, za razliku od ovih troškova, tužitelj nema pravo na trošak zastupanja na ročištu od 13. studenog 2020. Prema Tbr. 9. t. 1. Tarife jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari već o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima za što tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife. Isto tako tužitelj nema pravo na nagradu za zastupanje na ročištu od 7. prosinca prema Tbr. 9. t. 1. Tarife jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja pa tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9. t. 5. Tarife kako mu je ovaj sud i dosudio.

Nadalje, osim ovih troškova tužitelj osnovano potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 165,91 EUR prema Tbr. 10. t 1. Tarife što s porezom na dodanu vrijednost (41,47 EUR) ukupno iznosi 207,38 EUR. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu jer njegov zahtjev u tom dijelu nije postavljen onako kako je to propisano odredbom čl. 164. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. te čl. 373. t. 3. ZPP-a prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić