98. P-2815/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ČB, vl. obrta [obrt] obrt za prijevoz, zemljane radove i održavanje prometnica, Bedekovčina, Kebel 57a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Senteu, odvjetniku u Zagrebu, Trakošćanska 11, protiv tuženika BED-PROM d.o.o., Bedekovčina, Naselje Stanići 15b, OIB: 19736820783, zastupan po punomoćnici Mariji Kos, odvjetnici u Zagreb, Jurišićeva 18, radi isplate 10.654,06 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2024.., u nazočnosti tužitelja ČB uz punomoćnika Marijana Sentea, odvjetnika i u nazočnosti zastupnika po zakonu tuženika ZB uz punomoćnicu Mariju Kos, odvjetnicu, donio je i objavio, 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BED-PROM d.o.o., Bedekovčina, Naselje Stanići 15b, OIB: 19736820783 platiti tužitelju ČB, vl. obrta [obrt], zemljane radove i održavanje prometnica, Bedekovčina, Kebel 57a, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 10.654,06 eur/ 80.272.98 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznos od:

- 961,63 eur/ 7.245,38 kn tekućim od 6.11.2020. pa do isplate,

- 2.103,30 eur/ 15.847,35 kn tekućim od 6.11.2020. do isplate,

- 165,90 eur/ 1.250,00 kn tekućim od 11.11.2020. do isplate,

- 2.366,93 eur/ 17.833,65 kn tekućim od 13.11.2020. do isplate,

- 63,71 eur/ 480,05 kn tekućim od 13.11.2020. do isplate,

- 154,35 eur/ 1.162,96 kn tekućim od 13.11.2020. do isplate,

- 191,15 eur/ 1.440,22 kn tekućim od 13.11.2020. do isplate.

- 447,69 eur/ 3.373,15 kn tekućim od 13.11.2020. do isplate,

- 191,15 eur/ 1.440,22 kn tekućim od 14.11.2020. do isplate,

- 3.981,68 eur/ 30.000,00 kn tekućim od 21.11.2020. do isplate, i - 26,54 eur/ 200,00 kn tekućim od 21.11.2020. do isplate“.

Stranica 1 od 10

II. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.187,50 €.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 312,50 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Krapina, Služba za nadzor, u razdoblju od 27.08.2019. do 06.12.2019. obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa kod tužitelja za razdoblje 01.01.2017. do 31.12.2017. U Zapisniku o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i doprinosa Klasa: UP/I-471-02/19-01/45 Ur broj: 513-07-02-19-08 od 06. prosinca 2019. Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Službe za nadzor kod poreznog obveznika ČB [obrt], vlasnika obrta [obrt] utvrđeno je da je netočno obračunat, evidentiran, prijavljen i posljedično tome plaćen porez i doprinosi u premalom iznosu od ukupno 370.569,20 kuna, te je poreznom obvezniku obrtu ČB na taj iznos određena i obveza isplate zateznih kamata u iznosu od 50.392,98 kuna te je slijedom toga u periodu od 5.11.2020. do 13.11.2020. naplaćeno 50.072,98 kuna na ime kamata utvrđenih u poreznom nadzoru. Nadalje, temeljem naprijed navedenog poreznog nadzora kod poreznog obveznika ČB, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Krapina, dana 03.04.2020. godine podnijelo je protiv imenovanog i Optužni prijedlog, KLASA: UP/I-471-02/19-01/45, URBROJ: 513-07-02-19-14, zbog prekršaja iz članka 249. st. 1. toč. 1. i članka i članka 251. st. 1. toč.2. Zakona o doprinosima (NN br. 84/08 do 115/16), članka 91. st.2. u vezi sa st. 1. toč.1. i toč. 10. istog članka Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16), te članka 38. st. 1. toč. 1. Zakona o porezu na dobit (NN br. 177/04 do 115/16) zbog toga što kao poslodavac i obveznik obračuna doprinosa za obvezna osiguranja za osiguranike po osnovi radnog odnosa čiji se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, nije obračunao doprinose; zbog propuštanja u zakonom propisanom roku prilikom isplate ostalih primitaka po osnovi radnog odnosa obračunati i uplatiti predujmove poreza na dohodak od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku; što kao poslodavac nije utvrdio osnovicu za obračun doprinosa za obvezna osiguranja s isplatom ostalih primitaka; što kao isplatitelj nije obračunavao i uplaćivao porez na dohodak od kapitala istodobno s isplatom primitaka i što kao obveznik poreza na dobit nije u prijavi poreza na dobit za 2017. utvrdio porez na dobit u skladu sa Zakonom o porezu na dobit pa je istom izdan Prekršajni nalog Klasa: UP/I-740- 04/20-02/206, Urbroj:513-07-22/20-4 od 28.09.2020. temeljem kojeg je tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna te naknada troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna, a što je sve i plaćeno s računa tužitelja dana 20. 11.2020. Tuženik Bed-prom d.o.o. je za tužitelja obavljao sve knjigovodstvene i računovodstvene poslove u razdoblju poreznog nadzora od 01.01.2017. do 31.12.2017. godine te predavao sva izvješća i drugu dokumentaciju nadležnim tijelima (poreznoj upravi, Fina-i i dr.). S obzirom da je sve knjigovodstvene i računovodstvene usluge za tužitelja obavljao tuženik, a koji iste poslove nije ispravno i na vrijeme obavio, tužitelju od tuženika ukupno potražuje iznos od 80.272.98 kuna/10.654,06 eur.

Stranica 2 od 10

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje ističe da nije razvidno u čemu bi se sastojala štetna radnja tuženika budući je tuženik sve svoje poslove i obveze izvršavao uredno i na vrijeme. Ukazuje da je tuženik sve svoje obveze mogao izvršavati isključivo sukladno ispravama i podacima koje mu je dostavljao tužitelj te utvrđeni propusti u postupanju tužitelja ne mogu biti odgovornost tuženika.

3. Nadalje, tužitelj ukazuje da je upravo tuženik tj. tadašnji zz tuženika OB sukladno svojim obvezama iz ugovornog odnosa sa tužiteljem podnosio prijave za radnike tužitelja na HZMO. U navedenim prijavama prema ocjeni Porezne uprave tuženik nije ispravno prijavio radnike na staž s povećanim trajanjem te je sukladno takvim prijavama propustio obračunavati doprinose za staž s povećanim trajanjem istodobno s obračunom ostalih doprinosa. Posljedično tome nisu plaćeni dodatni doprinosi istodobno s ostalim doprinosima; a također propušteno je u zakonom propisanom roku prilikom isplate ostalih primitaka po osnovi radnog odnosa obračunati i uplatiti predujmove poreza na dohodak od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku; tuženik također nije utvrdio osnovicu za obračun doprinosa za obvezna osiguranja s isplatom ostalih primitaka; za tužitelja nije obračunavao i uplaćivao porez na dohodak od kapitala istodobno s isplatom primitaka i pri obračunu poreza na dobit nije u prijavi poreza na dobit za 2017. bio utvrđen porez na dobit u skladu sa Zakonom o porezu na dobit, a što sve su bile zadaće tuženika iz ugovornog odnosa sa tužiteljem. Zbog opisanog propuštanja od strane tuženika koji je za tužitelju prema njihovom ugovornom odnosu trebao obavljati obračunavanje plaće i predavati obrasce, te dostavljati JOPPD obrasce poreznoj upravi uključujući i JOPPD obrasce za neoporezive naknade, tužitelju je od strane Porezne uprave izdan prekršajni nalog i kazna od 30.000,00 kuna. Na opisani način tuženik je povrijedio svoje ugovorne obveze zbog čega je tužitelju određena novčana kazna koja predstavlja iznos štete.

4. Nadalje u postupku tuženik navodi da poslovanje i kontrolu poslovanja tužitelja ne vrši tuženik već to čini tužitelj na način da je davao potrebne podatke o obračunima, odnosno isti je davao sve podatke potrebne za obračun plača radnika koje tuženik nije mogao izmisliti. Jednako tako podaci za isplatu tužiteljeve plaće bili su obračunati bez staža s povećanim trajanjem, a isti je kao definitivno znao kakva prava ima obzirom je za neke od radnika dao drugačije podatke. Također navodi da je sve obračune, od poreza na obračun obveza za osiguranike po osnovi radnog odnosa čiji je staža osiguranja računa s povećanim trajanjem do obračuna doprinosa zbog primitka na obračun i isplatu predujmova poreza na dohodak od nesamostalnog rada, kao i poreza po odbitku, obračun ostalih obveza za utvrđenje osnovice za obračun doprinosa na dohodak s kapitala s isplatom primitka, isplatom primitka i što kao obveznik poreza na dobit nije u prijavi poreza na dobit za 2017. godinu utvrdio porez na dobit davao je tužitelj. Sve je rađeno na temelju njegovih naputaka i dokumentacije koju je dostavljao. Tuženik ga je nebrojeno puta upozoravao na njegove obveze i potencijalne pogreške u poslovanju na što se tužitelj bezočno oglušio.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 6.12.2019. (list 6-34 spisa), punomoć poreznog obveznika od 22.2.2012. (list 35-37 spisa), dopis Fine (list 38 spisa), Izvatke iz banke za razdoblje od travnja 2020. do studenoga 2022. (list 38-50 spisa), Prekršajni nalog od 28. rujna

Stranica 3 od 10

2020. (list 51-56 spisa), Izvatke iz banke od 20. studenoga 2020. (list 57-59 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora (list 60-62 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 64-66 spisa), Rekapitulaciju obračunskih lista od 31.08. 2018. i 31.01.2018 (list 81- 84 spisa), evidenciju o radnicima (list 85-86 spisa), Rekapitulaciju obračunskih lista od 08.01.2018. (list 87-90 spisa), evidenciju o radnicima ( list 91-97 spisa ), rekapitulacija obračunskih lista od 08.01.2018., 31.01.2018.,(list 98-105 spisa), Podatke o osiguraniku (list 112-113 spisa), Ugovor o obavljanju računovodstvenih poslova (list 114-118 spisa), Putni nalog 01/17 i račun od 02.01.02017. (list 118-119 spisa), Putni nalog 02/17 i račun od 10.01.02017 (list 120-121 spisa), Putni nalog 03/17 i račun od 16.01.02017 (list 122-123 spisa), te saslušanje stranaka ZB i ČB od 8. listopada 2024. (list 149-154 spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.654,06 € s osnova ugovorne odgovornosti za štetu i to iznosa od 6.645,83 € s osnova štete koja mu je nastala u vidu zateznih kamata koje je morao platiti na premalo plaćeni iznos poreza i doprinosa i iznosa od 4.008,23 € s osnova prekršajne kazne koju je morao platiti zbog propusta utvrđenih provedenim nadzorom od strane Porezne uprave.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu za obavljanje knjigovodstvenih usluga u spornom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., za koje razdoblje je i izvršen porezni nadzor te nije sporno da je tužitelj i platio utužene iznose.

9. No, među strankama je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je, je su li ispunjenje sve pretpostavke odgovornosti za štetu te je sporno je li utuženo potraživanje u zastari.

10. Prema (općem generalnom) pravilu iz odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) pretpostavke za naknadu štete su postojanje ugovora ili druge pravno – poslovne veze, neispunjenje ili djelomično neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze te postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (čl. 343. ZOO-a). Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

11. U slučaju bilo koje dužnikove povrede ugovora vjerovnik ima pravo na naknadu štete.

12. Međutim do odgovornosti za štetu dolazi samo u slučaju kada je šteta doista i nastala zbog neispunjenja (manjkavog ispunjenja) ili zakašnjenja, što u pogledu vrste i visine mora dokazati vjerovnik. Nadalje, nastala šteta mora biti u uzročnoj vezi s dužnikovim postupanjem.

Stranica 4 od 10

13. Slijedom navedenog, tužitelj je bio dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

14. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja ovaj sud je isti ocijenio djelomično osnovanim.

15. Naime, kao što je već navedeno u konkretnom slučaju se radi o ugovornoj odgovornosti za štetu odnosno kako je to propisano člankom 342. ZOO. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

16. Odredbom čl. 230. st. 3. ZOO-a, je propisano da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.

17. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti stavak 3. članka 230. ZOO-a, jer tužitelj u tužbi traži naknadu štete upravo iz razloga povrede ugovorne obveze tuženika zbog postojanja nedostataka u ispunjenju ugovorne obveze. Stoga budući da tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze od strane tuženika to se ima primijeniti stavak 1. članka 228. ZOO- a, kojim je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine.

18. Nadalje, u slučaju potraživanja naknade štete nastale povredom ugovorne obveze, koja u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 228. ZOO zastarijeva za tri godine, šteta nastaje kada nastupe pravne posljedice povrede ugovorne obveze, a ne u vrijeme počinjenja te štetne radnje. (tako i VSRH Rev. 485/2009-2 od 21. travnja 2010.), a sve budući se radi u ugovornoj odgovornosti za štetu.

19. Uvidom u Zapisnik od 6. prosinca 2019. koji je uz tužbu dostavio sam tužitelj, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj s Poreznom upravom 6. prosinca 2019. sklopio poreznu nagodbu KLASA: UP/I-471-02/19-01/45 koja ima snagu izvršnog rješenja, sukladno odredbi čl. 104. st. 10. Općeg poreznog zakona.

20. Stoga, budući da su pravne posljedice povrede ugovorne obveze u odnosu na iznos od 6.645,83 € s osnova štete koja mu je nastala u vidu zateznih kamata koje je morao platiti na premalo plaćeni iznos poreza i doprinosa, nastale najkasnije kada je sklopljena predmetna nagodba (6. prosinca 2019.), a imajući u vidu da je tužba podnesena 26. rujna 2023, razvidno je da je navedeno potraživanje u zastari, jer je tužba podnesena nakon proteka zastarnog roka od tri godine.

21. Naime, predmetnim zapisnikom od od 6. prosinca 2019. su utvrđeni svi propusti tužitelja, a za koje propuste tužitelj smatra odgovornim upravom tuženika te je u tom zapisniku i navedeno da porezna obveza iznosi 370.569,20 kn, a zatezne kamate 50.392,98 kn, pa kako je sam tužitelj upravo 6. prosinca 2019. sklopio s Poreznom upravom nagodbu, tada su i nastupile sve pravne posljedice povrede ugovorne obveze u navedenom dijelu, jer se sklapanjem predmetne nagodbe tužitelj i odrekao svih daljnjih pravnih lijekova.

Stranica 5 od 10

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u u dijelu za iznos od 6.645,83 € budući da je u zastari (točka I. izreke).

23. Međutim u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 4.008,23 € s osnova prekršajne kazne koju je tužitelj morao platiti zbog propusta utvrđenih provedenim nadzorom od strane Porezne uprave, a imajući u vidu da je predmetni prekršajni nalog izdan 28. rujna 2020. to su u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva pravne posljedice povrede ugovorne obveze nastupile upravo tada, kada je izdan prekršajni nalog pa budući da je tužba podnesena 26. rujna 2023., to proizlazi da u tom dijelu tužbeni zahtjev nije u zastari.

24. Međutim, unatoč tome što tužbeni zahtjev u tom dijelu nije u zastari, ovaj sud je ocijenio da isti svakako nije osnovan, budući da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

25. Sud je na navedenu okolnost izveo dokaz saslušanjem stranaka i to tužitelja ČB i zastupnika po zakonu tuženika ZB.

26. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je on naslijedio obrt od svog oca koji je i ranije surađivao sa tuženikom te je tako i on nastavio poslovnu suradnju koja je tekla dobro do poreznog nadzora, kada je uvidio propuste u obavljanju usluge od strane tuženika. Naveo je da je on osobno tuženiku dostavljao dokumentaciju i to na primjer ulazne i izlazne račune, putne naloge, prijave i odjave radnika te da nije davao tuženiku naloge i upute na koji način treba provesti određene usluge. Nadalje je iskazao da smatra da je tuženik odgovoran za štetu koja mu je nastala u vidu kamata koje je morao platiti na razliku utvrđenih obveza temelja poreznog nadzora u iznosu od 50.392,58 kn budući da porezi nisu bili na vrijeme obračunati, jer mu tuženik nije dao virmane koje bi on potom otišao platiti. Naveo je da je tuženik sastavljao i ugovore o radu za djelatnike tužitelja, te da je tuženik obavljao prijavu radnika na HZZO i HZMO. Iskazao je kako je od tuženika dobivao virmane za plaćanje poreza zajedno sa virmanima za plaće radnicima odnosno oko 15 u mjesecu, te da je većinom on iste nosio na plaćanje ali da ne zna koji točno nedostaci su utvrđeni u poreznom nadzoru vezano za putne naloge i kilometražu u istima, te da ne zna jesu li postojali nedostatci u putnim nalozima u smislu da isti nisu bili potpisani od strane ovlaštene osobe. Naveo je da se ne sjeća je li u razdoblje za koji je izvršen porezni nadzor sačinjavao i završni račun. Također je iskazao da je ranije spominjanu dokumentaciju predavao u 90% slučajeva izravno ZB i to u njegovom uredu, te da je kod tuženika radila i djelatnica po imenu Č, koliko se sjeća. Tužitelj je nadalje iskazao na upit suda je li upozorio tuženika za određene zaposlenike da treba obračunati povećani staž odnosno staž s povećanim trajanjem te je li tako postupao nakon 2018., da je obavještavao tuženika za koje radnike da obračunava povećani staž tužitelj je naveo da je za sve radnike kojima je u ugovoru o radu pisalo vozač motornog vozila preko 7.5 tona, da po Zakonu treba obračunati staž s povećanim trajanjem, te da je smatrao da to knjigovodstveni servis treba znati tj. tuženik i nije ga posebno obavještavao niti upozoravao o navedenome, te navodi da je nakon raskida s tuženikom novi knjigovodstveni servis on upozorio na navedeno upravo kako bi izbjegao ponovnu situaciju koju je imao s tuženikom. Tužitelj je također na upit pun. tuženika naveo da je dostavljao podatke o vozaču u smislu imena, prezimena, adrese i OIB [osobni identifikacijski broj]a, i

Stranica 6 od 10

radnog mjesta te da je te podatke dostavljao na papiru te da bi i usmeno naveo za koje radno mjesto te bi u slučaju traženja od strane tuženika eventualno korigiran bio podatak o stručnoj spremi. Također je naveo da se ne može sjetiti koje su sve ugovorne obveze bile u ugovoru između stranaka ali da je to bila između ostalog prijava i odjava radnika, završni račun i slično te da se ne sjeća kako je dogovoreno da tuženik izrađuje ugovore o radu za tužitelja.

27. Zastupnik po zakonu tuženika ZB u svom iskazu je u bitnome naveo da da je poslovna suradnja sa obrtom [obrt] trajala 20-ak godina, sve do negdje 2018. godine kada su počeli problemi sa neplaćanjem od strane tužitelja. Naveo je da tuženik nije izrađivao ugovore o radu za djelatnike tužitelja te da je on u više navrata vezano kako za ulazne tako i za izlazne račune tražio i pribavljao račune i od tužitelja i od trećih strana budući da tužitelj nije uredno dostavljao svu dokumentaciju. Naveo je da je on osobno u više navrata tražio od tužitelja da se radnici za koje je to potrebno prijave sa povećanim radnim stažem, ali tužitelj to nije dozvoljavao te je pristao tek 1.1.2018., za pojedine radnike, a za sebe osobno tek u kolovozu 2018. Naveo je da je tuženik kao servis kod prijave radnika na mirovinsko u izborniku mogao odabrati samo pod radnim mjestom vozač motornog vozila ili vozač kamiona, te nije bila opcija prijave pod vozač teretnog vozila preko 7.5. tona te da se ne sjeća da su mu dostavljeni ugovori o radu za radnike tužitelja te se ne sjeća je li u istima bila navedeno u rubrici radno mjesto vozač motornog vozila preko 7.5. tona. Na izravan upit suda zz tuženika je naveo da je tijekom 2017. upozoravao tužitelja da svi radnici koji upravljaju motornim vozilo preko 7.5 tona trebaju biti prijavljeni s povećanim trajanjem staža, ali da mu je zz tužitelja odgovorio da je to njegov problem i da ne brine, te da je kako je već rekao tek 1.1.2018. par radnika prijavio s predmetnim povećanim stažem. Također je na izravan upit suda naveo da su kod prijave radnika s povećanim stražom davanja veća i da je tužitelj dostavljao na papiru podatke za prijavu radnika i da je podatke za isplatu plaću dobivao od tuženika na način da bi na papiru bila navedena bruto plaća pojedinog radnika i broj dnevnica kojemu treba obračunati te da je tužitelj uvijek kasnio s isplatama plaća i doprinosima osim u jednom mjesecu. Nadalje je naveo da je nakon dostave podataka od tužitelja tuženik pravio rekapitulaciju plaće i predavao virmane tužitelju po kojima je tužitelj trebao izvršiti uplate svih davanja po predmetnim plaća i da bi mu iz izvoda bilo vidljivo što bi tužitelj platio, a što ne bi. Također je dodatno pojasnio da je ranije iskazao da kod prijave na mirovinsko se moglo samo prijaviti radnika kao "vozač motornog vozila" ili "vozač kamiona", da se navedeno odnosilo samo na rubriku 10. kojoj se navodi radno mjesto dok se u rubrici 17 mogla kod onih radnika kod kojih bi se to prijavljivao odabrati da se radi o vozačima motornih vozila sa i preko 7.5. tona i da je on prijavljivao sve radnike tužitelja i da mu nije poznato da bi u 2017. bilo prijave radnika mimo njega. Naveo je da je imao s tužiteljem sklopljen ugovor za obavljanje usluga knjigovodstvenog servisa za 2017. godinu, te da se ne sjeća je li u ugovoru ugovorena usluga prijave radnika. Nadalje je naveo da je u više navrata upozoravao tužitelja da radnike koje voze motorna vozila preko 7.5. tona treba prijaviti sa povećanim stažom te da je on odgovarao da je to njegov problem. Također je naveo da mu nikada nisu dostavljeni putni nalozi već da je tužitelj na papiru dostavljao s podatkom o bruto plaći i broj dnevnica koje treba obračunati pojedinom radniku te navodi da je sam tužitelj poreznoj upravi na njihovo traženje dostavljao putne naloge koji su kasnije od strane porezne uprave utvrđeni kao nepotpuni. Zaključno je je naveo da mu je tužitelj dao nalog da se njega s 1. kolovoza 2018. prijavi upravo kao vozača motornog vozila preko 7.5 tona odnosno s navedenim stažom povećanog trajanja, te da je to i napravljeno.

Stranica 7 od 10

28. Uvidim u Zapisnik od 6. prosinca 2019. ovaj sud je utvrdio, a vezano upravo za obračun staža s povećanim trajanjem, da je porezna uprava iz prometnih dozvola, zatim ugovora o financijskom leasingu i temeljem usmene izjave samog poreznog obveznika, utvrdila da je prijevoz robe obavljan teretnim vozilom čija ukupno dopuštena masa prelazi 7,5 tona slijedom čega tužitelj nije pravilno obračunao predmetni staž s povećanim trajanjem. Nadalje, uvidom u isti zapisnik ovaj sud je utvrdio da u ugovorima o radu za navedene osobe za koje je navedeni propust utvrđen, nije bilo navedeno da se radi o radnom mjestu vozača teretnog vozila preko 7,5 tona (list 7-8 spisa).

29. Slijedom navedenog, irelevantna je tvrdnja tužitelja da je tuženik izrađivao ugovore o radu za njegove radnike, budući da tužitelj nije dokazao (čak i ako je tuženik izrađivao ugovore o radu) da je tužitelj dostavio tuženiku podatak za svakog od tih radnika da im je radno mjesto upravo vozač kamiona čija ukupna masa prelazi 7,5 tona, a ne kako je to navedeno u ugovorima (vozač teretnog vozila) pa da bi tuženik propustio to navesti u ugovore o radu ili da bi tuženik slijedom toga propustio obračunati im staž s povećanim trajanjem. Dodatno se ukazuje da je životno i logično da je tuženiku sasvim jednako hoće li tužitelj te radnike prijaviti kao vozače teretnog vozila ili vozače teretnog vozila čija ukupno dopuštena masa prelazi 7,5 tona, budući da se to ni na koji način ne reflektira na tuženika, dok je isto vrlo relevantno u odnosu na tužitelja koji u slučaju ne prijavljivanja tih radnika na radno mjesto vozača teretnog vozila čija ukupna masa prelazi 7,5 tona, plaća manja davanja a što je upravo predmetnim poreznim nadzorom i utvrđeno. 30. Nadalje, u odnosu na putne naloge iz Zapisnika (list 16 spisa) proizlazi da se navedeni propusti odnose na činjenicu da je porezno tijelo utvrdilo da za pojedine putne naloge ne postoji evidentirana aktivnost tahografa po datumima i po vozačima. Imajući u vidu navedeno, tužitelj nije uopće naveo u čemu se sastojao propust tuženika glede navedene povrede utvrđene od strane porezne uprave, već je razvidno da je upravo tužitelj taj koji je nalagao i izdavao putne naloge bez da je u stvarnosti došlo do njihove realizacije, pa stoga i u tom pogledu tužitelj nije uopće dokazao štetnu radnju tuženika, kao ni ostale pretpostavke odgovornosti za štetu.

31. Uvidom u Zapisnik od 6. prosinca 2019. (list 23 spisa) proizlazi da je porezne uprava iz očitanja tahografskih listića za vlasnika obrta KB, utvrdila da su u vremenu putovanja prema putnim nalozima vozilom [registarska oznaka], većinom evidentirane aktivnosti iste osobe kao vozača teretnog vozila oznake [registarska oznaka], slijedom čega je porezna uprava utvrdila obvezu poreza na dohodak od kapitala. I u ovom slučaju nije uopće jasno u čemu bi se uz takvu nepravilnost, sastojala štetna radnja tuženika, jer je očito da je upravo tužitelj krivo predočavao da je na službenom putu i tako sebi i isplaćivao dnevnice, dok u stvarnosti nije bio na službenom putu.

32. Jednako tako vezano uz potraživanja od zaposlenih (list 24 spisa), razvidno je da je porezna uprava utvrdila da je sam tužitelj podizao gotovinu sa računa obrta te da nije predočio ugovor o zakupu s svojim ocem a na koji ugovor se pozivao vezano uz smanjenje pozajmica za iznos od 300.000,00 kn, slijedom čega je utvrđeno da je temeljem nevjerodostojne dokumentacije proknjiženo smanjenje potraživanja od vlasnika obrta, što predstavlja izuzimanje imovine od strane vlasnika za njegove

Stranica 8 od 10

privatne potrebe. Jednako tako je utvrđeno da tužitelj nije obračunavao kamate na dane pozajmice sebi. I u odnosu na predmetne nepravilnosti utvrđene od strane porezne uprave, tužitelj nije uopće navodio u čemu bi se konkretno sastojala štetna radnja tuženika, kada je sasvim razvidno da je upravo tužitelj taj koji je doveo do nastanka štete, jer je tužitelj taj koji je sebi isplaćivao pozajmice a nije ugovorio kamatu na pozajmice te nije dostavio ugovor o zakupu sa svojim ocem, slijedom čega je nastala šteta u vidu plaćanja prekršajne kazne.

33. Zaključno u odnosu na nepravilnost koja se ogleda u nepravovremenom plaćanju poreza i prireza na dohodak od kapitala, tužitelj nije dokazao niti je u tom smjeru predlagao (osim saslušanja stranaka, a iz kojeg dokaza sud nije mogao uzeti kao dokazanu navedenu tvrdnju) druge dokaze na okolnost da je zakašnjelo plaćanje istih, posljedica povrede ugovora od strane tuženika te tako nije ni dokazao svoju tvrdnju da je tuženik kasnio sa predajom virmana i da je stoga kasnio s plaćanje tih poreza.

34. Imajući u vidu navedena utvrđenja, ovaj sud je poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika, a ne tužitelja budući da je iskaz tužitelja, nelogičan, neživotan i isti je u suprotnosti s ispravama koje prileže spisu.

35. Slijedom navedenog, budući da tužitelj osim dokaza saslušanjem stranaka nije imao drugih dokaznih prijedloga na okolnost dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu, dok u odnosu na ostale razloge i propuste zbog kojih mu je izrečena prekršajna kazna, tužitelj čak nije ni konkretno naveo u čemu bi se sastojala štetna radnja tuženika, te nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da bi takva eventualna radnja bila protupravna odnosno da bi njom bila prekršena neka ugovorna obveza, kao što nije dokazao niti uzročno posljedičnu vezu između eventualne štetne radnje i štete koja mu je nastala, slijedom toga je ovaj sud sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP-a, ocijenio da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu.

36. Slijedom navedenog, ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelj odbio kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.

37. Budući da je sud utvrdio da nije osnovana osnova tužbenog zahtjeva stoga je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine štete. Jednako tako sud je odbio i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka ŠB i javnog bilježnika Vlaste Podgajski budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te bi izvođenje tih dokaza bilo neekonomično i nesvrsishodno.

38. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a tuženiku pripadaju troškovi postupka.

39. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155., ZPP-a tuženiku pripadaju troškovi postupka. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 4. lipnja 2024. i 8. listopada 2024. u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za pristup na ročište

Stranica 9 od 10

održano 27. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za pristup na ročište održano 13. veljače 2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. t. 5. Tarife), te za sastav podnesaka od 12. veljače 2024. (odgovor na tužbu) i od 4. lipnja 2024. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što se skupa uvećano za PDV iznosi 1.187,50 € (točka II. izreke)

40. S druge strane sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 27. ožujka 2024. preko dosuđenog iznosa od 100,00 € budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te jednako tako sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 13,. veljače 2024. preko dosuđenog iznosa od 50,00 € budući da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženik ima pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife. Zaključno, sud je odbio i tuženikov zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi po odluci suda jer zahtjev nije sukladno odredbi čl. 164. ZPP- a, dovoljno određen. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 312,50 € (točka III. izreke).

Zagreb, 21. studenog 2024.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 152,99 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 10 od 10