Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3139/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika:

ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika-protutužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Duk Eugenu iz Kutine, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-66/2024 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja kao osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanim pod točkom IV. izreke i u ovom dijelu sada sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi solidarno tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.374,17 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za 2. polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

" I. Nalaže se tuženiku AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime naknade štete iznos od 2.857,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, a koja zatezna kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja se od podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2022. tako obračunava, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koja je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za 1. polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za 2. polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika na ime naknade štete preko dosuđenog iznosa od 2.857,52 EUR do zatraženog iznosa od 3.455,84 EUR, odnosno za iznos od 598,32 EUR sa zateznom kamatom.

III. Odbija se tuženik – protutužitelj s protutužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a koji glasi:

"Nalaže se tužiteljima ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tuženiku AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete novčani iznos od 1.061,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. 02. 2018. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 26. 02. 2018. do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u razdoblju od 01.

01. 2023. do 29. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a u razdoblju od 30. 12. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine."

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi solidarno tužiteljima parnične troškove u iznosu od 3.719,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za 2. polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik-protutužitelj (u daljnjem dijelu teksta: tuženik) i pobija prvostupanjsku odluku pod točkom I., III. i IV. izreke zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana glede merituma spora, nego je osnovana glede troškova postupka.

5. Predmet ovog postupka je naknada neimovinske štete i imovinske štete kako po tužbenom, tako i po protutužbenom zahtjevu, a sve u svezi štetnog događaja koji se dogodio između stranaka dana 30. siječnja 2016.

6. Na temelju izvedenih dokaza tijekom postupka (stranaka i svjedoka) sud prvog stupnja zaključuje da prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da se radi o isključivoj odgovornosti tuženika.

7. Sa zaključkom suda prvog stupnja, s obzirom na pravomoćnu sudsku odluku, kojom je utvrđena odgovornost tuženika, suglasan je žalbeni sud.

8. Žalbeni navodi tuženika da je šira građansko-pravna odgovornost od kaznene, pa da sud prvog stupnja nije mogao utvrditi isključivo odgovornost tuženika, ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

9. Prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja je na nepobitan način utvrdio i na osnovu kaznenog spisa i na osnovu iskaza stranaka i svjedoka, da nema elemenata suodgovornosti, nego da je upravo svojim neodgovornim ponašanjem tuženik prouzročio štetu pok. tužitelju nanijevši mu tjelesne ozljede.

10. Neposrednih očevidaca štetnog događaja nema, ali na osnovu stanja u spisu proizlazi da pok. tužitelj svojim postupanjem – hodanjem nije "provocirao" tuženika na način da istome nanese tjelesne ozljede.

11. Tuženiku je na osnovi presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-316/2016 od 30. lipnja 2016. utvrđena kaznena odgovornost za predmetni štetni događaj prema kojoj proizlazi da je tuženik proglašen krivim jer je ugledavši DR kako šeće poljima dotrčao do njega te držeći u ruci četvrtastu drvenu letvu dužine 60 cm, nezadovoljan što je DR pješice prošao kroz njegovu šumu, rekao mu kako više nikada neće hodati po njegovoj šumi, da će mu on presuditi, nakon čega u namjeri da teško tjelesno ozljedi DR, snažno zamahnuo letvom kako bi ga udario po glavi na što je DR radi obrane udarca podigao lijevu ruku, udario ga je po lijevoj podlaktici, nakon čega je ponovno zamahnuo letvom i udario ga u predjelu lijeve strane glave iznad čela, da bi zatim letvom odgurnuo u predjelu prsa uslijed čega je DR pao na tlo, a nastavio je sukob na način da je sjeo na njegov desni bok, te ga lijevom rukom pridržavao da ne može ustati, dok ga je letvom koju je držao u desnoj ruci udarao po trbuhu i rebrima sa lijeve strane i kada ga je DR pokušao odgurnuti, ugrizao ga je za lijevi prst te ga ne popuštajući ugriz i dalje nastavio udarati letvom po tijelu.

12. Stoga prema mišljenju ovog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio isključivu odgovornost tuženika, a tuženik nije sudu predočio dokaze – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na osnovu kojih bi se mogao utvrditi drugačiji zaključak od konkretnog tj. da pok. tužitelj nije odgovoran za štetni događaj.

13. Daljnji žalbeni navodi tuženika glede zdravstvenog stanja pok. tužitelja prije štetnog događaja također ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.

14. Sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom članka 250-262. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) glede provođenja medicinskog vještačenja.

15. Prema vještvu vještaka ortopeda – list 172-176 spisa – proizlazi da prema dokumentaciji u spisu (što obuhvaća i zdravstveni karton pok. tužitelja i tuženika), pok. tužitelj je zadobio prijelom lijeve lakatne kosti, prijelom desnog rebra u području lijeve strane grudnog koša, što predstavlja teške tjelesne ozljede, te ugriznu ranu u području kažiprsta lijeve šake, ogrebotine i krvni podljev u području donje i gornje usne, te krvi podljev u području lijeve strane lica, što predstavlja tešku ozljedu.

16. To proizlazi i iz podneska vještaka kojim se očitovao na prigovor tuženika – list 207 i 241 spisa.

17. Prema tome, neargumentirani žalbeni navodi tuženika u ovom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja i na osnovu medicinskog vještačenja uzimajući u obzir povrede pok. tužitelja, sud prvog stupnja je s naslova neimovinske štete pravilno dosudio iznos od 2.535,00 Eur, s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 322,52 Eur. S naslova troškova liječenja nije dosuđen iznos od 389,94 Eur, a što i nije predmet žalbenog postupka.

18. Sud prvog stupnja je u skladu s Orijentacijskim kriterijima, što je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., pravilno utvrdio visinu štete, s tim da je potrebno navesti da Zakon o obveznim odnosima koji je na snazi od 1. siječnja 2000. izričito uvodi pravni institut prava osobnosti, gdje svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom – članak 19. ZOO-a, s tim da fizičke boli, duševne boli i strah nisu po ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, nego su to kriteriji – mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima iz slučaja iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Jačina i trajanje tih boli, kao i druge okolnosti slučaja, kriteriji su (mjerilo) odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i oni utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.

19. Tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje ranijih ozljeda kod pok. tužitelja, pa kako je prema mišljenju ovog suda osnovanost tužbenog zahtjeva pravilno utvrđena, a medicinskim vještačenjem opravdana visina naknade neimovinske štete i imovinske, to je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

20. Žalbeni navodi glede uređujućeg suca, te opravdanosti provođenja glavne rasprave pred novim sucem ispočetka, ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, što u konačnici ne utječe na ishod postupka – članak 354. stavak 1. ZPP-a.

21. Uostalom na ročištu od 9. rujna 2024. tuženik nije prigovorio istome, nego je isključivo predlagao ponovno provođenje istih dokaza, odnosno dokaza koji nisu u svezi s štetnim događajem, s obzirom na ishod postupka.

22. Stoga slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

23. Žalbeni navodi u odnosu na odluku o troškovima postupka su opravdani, pa je tako priznat trošak za sastav tužbe, zahtjev za mirno rješenje spora i za pristup na ročišta od 9. rujna 2024., 3. ožujka 2023., 8. lipnja 2021., 23. rujna 2019., 8. svibnja 2019., 10. svibnja 2018., 26. veljače 2018. i 23. studenog 2017. u pojedinačnom iznosu od po 200,00 Eur, trošak žalbe (list 294-296 spisa) od 250,00 Eur i trošak obrazloženog podneska od 10. ožujka 2021. od 200,00 Eur s PDV od 3.062,50 Eur. Tom iznosu se dodaje iznos od 104,31 Eur s naslova ukupno plaćene pristojbe (list 50, 287 i 297 spisa), kao i s naslova vještačenja iznos od 464,53 Eur, što ukupno daje iznos od 3.631,34 Eur. Nije priznat trošak kopiranja jer nema dokaza u spisu osim kopiranja na račun sudskog vještaka. Tužitelji su uspjeli sa 65,38%pa im stoga pripada parnični trošak od 2.374,17 Eur. Stoga je odlučeno kao u izreci – članak 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu, 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić