Poslovni broj: Usž-1902/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SL iz [adresa], zastupana po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Šćetar i Vesna Rajić iz Križevaca, Svetokriška 19, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Donje Svetice 38, Zagreb, radi nastavka obrazovanja u redovitom razrednom odjelu po redovitom programu uz individualizirane postupke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3338/2023- 8 od 1. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3338/2023-8 od 1. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-602-02/22-06/00022, urbroj: 533-06-22-0002 od 27. rujna 2022. godine, dok je rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).

Tužiteljica u žalbi ističe da je upravni sud neosnovano odbio njezin tužbeni zahtjev jer je obrazloženje presude paušalno, a činjenično stanje sud nije na pravilan način cijenio, već je jednostavno prihvatio odgovor na tužbu kojega je dao tuženik u ovom predmetu i u cijelosti ga citirao u svojoj presudi, zbog čega pobijana presuda nije na zakonu osnovana. Sud nije analizirao navode upravne tužbe, već je samo citirao i prihvatio odgovor na tužbu tuženika, a posebno ne navodi zbog čega ne prihvaća povijest bolesti Doma zdravlja od 15. listopada 2022. godine gdje se jasno vidi postavljena dijagnoza malodobnoj kćerci tužiteljice koja je počela nositi dioptrijske naočale, upravo nakon postavljene dijagnoze. U konkretnom slučaju radi se o učenici trećeg razreda koja je ovladala tehnikom čitanja, nakon što je počela nositi dioptrijske naočale te je prvi i drugi razred završila s odličnim uspjehom te se ne vidi potreba za uvođenjem individualiziranog pristupa za pojedine predmete u školi, a koji zaključak je tužiteljica pribavila od logopedskog kabineta JL. Ističe da je njezina kćerka doista imala problema jezične naravi i to najviše kod čitanja, jer nije mogla brzo čitati, međutim, to je bila posljedica njene bolesti što je otklonjeno nakon što je istoj utvrđena dijagnoza radi koje je dobila naočale i iste počela nositi. Od tada nije imala problema u svom školovanju te tužiteljica drži da nije bilo osnova da se donese rješenje kojim se određuje njezinoj kćerci nastavak obrazovanja u redovitom razrednom odjelu po redovitom programu uz individualizirane postupke iz predmeta hrvatski jezik, engleski jezik, matematika te priroda i društvo. Predlaže usvojiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji tužiteljice, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

7. Prvostupanjski sud je uvidom u spis predmeta pravilno zaključio da u konkretnom slučaju i dalje postoje razlozi za nastavak obrazovanja u redovitom razrednom odjelu po redovitom programu uz individualizirane postupke iz naprijed navedenih predmeta jer iako je kćerka tužiteljice nošenjem naočala napredovala u nastavi, iz drugih testova koji su provedeni vidljivo je da i dalje postoji potreba za nastavak programa obrazovanja po naprijed navedenom modelu radi čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim. Tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost prvostupanjske presude te je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.

8. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan