Poslovni broj: Usž-1651/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SE iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2624/2023-8 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2624/2023-8 od 18. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-415-03/23-01/5, urbroj: 513-04- 23-2 od 4. listopada 2023. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2023-01/2, urbroj: 513-007-08/2023-1 od 10. siječnja 2023. godine.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužitelj u žalbi ističe kako je u konkretnom upravnom sporu prvostupanjski sud donio odluku koja se ne može smatrati zakonitom upravo iz razloga što je pri donošenju odluke u potpunosti zanemario sve činjenice koje je tužitelj naveo kako u tijeku upravnog spora pa tako i tijekom upravnog postupka. Osporenim rješenjem odbijena je njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj kao porezni jamac odgovoran za neplaćanje porezne obveze utvrđenjem rješenja Područnog ureda Rijeka od 21. listopada 2020. godine. Smatra da se takva odgovornost zastupnika trgovačkog društva ne presumira, već je ta odgovornost posljedica određenih postupanja o kojima u konkretnom slučaju nije bilo riječi odnosno koje ni na koji način nisu dokazane u odnosu na tužitelja. Slijedom navedenog smatra kako nisu bili zadovoljeni uvjeti za donošenje takvog rješenja uslijed čega presudu drži nezakonitom. U daljim navodima žalbe u bitnom navodi kako nije bilo osnova da se utvrdi visina porezne obveze poreznog dužnika Kima d.o.o. te konačno predlaže da se njegova žalba uvaži, prvostupanjska presuda poništi i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama nesporno kako je rješenjem od 21. listopada 2020. godine poreznom obvezniku Kima d.o.o. utvrđena porezna obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. te za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017., a koje se rješenje temelji na rezultatima provedenog poreznog nadzora. Među strankama je bilo sporno da li su ispunjene pretpostavke propisane člankom 28. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) da bi se tužitelj mogao smatrati poreznim jamcem za porezne obveze trgovačkog društva. S obzirom da je tužitelj bio osoba ovlaštena za zastupanje navedenog trgovačkog društva, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osporeno rješenje tuženika zakonitim jer je tužitelj pravilno utvrđen poreznim jamcem za porezni dug trgovačkog društva kojim je upravljao radi čega je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.

8. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan