Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-22/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Nenad Horvat, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik iz odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1993/2022-13 od 16. listopada 2023., u sjednici održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1993/2022-13 od 16. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 029-50-3896274 sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 29.01.2007., sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv “NAKNADA” a koja glasi: “3,30 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita” (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 496,96 eura (3.744,31 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2007. do isplate, prema stopi koja je navedena u izreci presude (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,93 eura (9.621,03 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2023. do plaćanja (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskog suda na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 029-50-3896274 sklopljenog između tužitelja i tuženika 29. siječnja 2007., sadržane u članku 3. tog ugovora, a odnosi se na jednokratnu naknadu od 3,30 % od iznosa kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa s osnove te ništetne ugovorne odredbe.

5. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je 29. siječnja 2007. sklopljen ugovor o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 24.915,96 CHF,

- da iz odredbe članka 3. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno zaračunavanje naknade od 3,30 % od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita,

- da iz potvrde tuženika od 25. ožujka 2022. proizlazi kako je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 3.744,33 kuna / 496,96 eura,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetni ugovor s tuženikom sklopio 2007. i da se radilo o kreditu za kupnju automobila za njegove osobne potrebe te da je sve formalnosti vezano za predmetni ugovor obavila autokuća gdje je kupio vozilo, a tamo da je i dostavio traženu dokumentaciju, pa kada je nakon desetak dana došao u autokuću da ga je čekao sadržajno pripremljen tipski ugovor, i nakon što je ugovor pročitao i vidio da se u ugovoru radi o nekakvoj naknadi izraženoj u postotku od 3,30% da je postavio pitanje prodavaču u autokući, koji mu je rekao da je to tako i da ništa posebno ne mora plaćati na blagajni, nego da to ulazi u njegovu kreditnu obvezu, pri čemu da mu djelatnik u autokući ništa nije pojašnjavao o kakvoj se naknadi radi.

6. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a na temelju odredbe članka 270. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, zbog čega ga je prihvatio.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.

8. U ovom slučaju primjenjuje se Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. - u daljnjem tekstu: ZZP-a), a imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 29. siječnja 2007.

8.1. Odredom članka 81. stavkom 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštena ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

8.2. Prema odredbi članka 85. i članka 86. ZZP-a, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive, te moraju biti lako uočljive, a dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

9. Uzimajući u obzir da je cijeli ugovor o kreditu sastavljen od strane tuženika, pa tako i odredba iz članka 3. ugovora i da stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, a niti tuženik tijekom postupka tvrdi suprotno, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je njome tužitelj stavljen u poziciju platiti naknadu, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je imao troškove od 3,30 % od iznosa kredita niti na što se naknada odnosi.

9.1. Dakle, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što sve uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna i što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, tu odredbu nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj od trenutka kada je stekao spornu naknadu.

9.2. Budući da se o odredbama akata kreditora, ovdje tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, ne može pojedinačno pregovarati, znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora, čime nije ostvaren žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora, jer se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i o odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da odredba članka 3. ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP-a, a koja je prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.

9.3. S obzirom na to da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, bila unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi 3. ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP-a, to nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ovu odredbu.

10. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud postupio i kada je otklonio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan, navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da u ovom slučaju zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći iz razloga što se pobijanom presudom traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi, zbog čega neosnovano tuženik ponavlja u žalbi prigovor zastare.

10.1. Na temelju navedenog, ovaj je sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice bitne za donošenje pobijane odluke, kao i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega neosnovano tuženik u žalbi prigovora i dosuđenom počeku tijeka zakonskih zateznih kamata jer je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos kojeg je naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to sa zakonskom zateznom kamatom od kada je primio novac iz razloga što se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošten stjecatelj sukladno članku 1115. ZOO-a, što se ponovno navodi.

11. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini, jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članak 155. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa), pa neosnovano tuženik tvrdi da se tužitelju nije mogao izvršiti obračun troškova prema vrijednosti boda od 15,00 kuna za radnje koje su poduzete nakon 5. studenog 2022. (kada je stupila izmjena Tarife o vrijednosti bora s 10,00 kuna na 15,00 kuna), iz razloga što je Tbr. 48. Tarife propisano, kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, da se primjenjuje tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u ovom slučaju odluku o troškovima postupka donesena 16. listopada 2023., to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je obračun troškova postupka izvršio prema vrijednosti boda od 15,00 kuna / 1,99 eura, za sve poduzete radnje tijekom postupka. Također, neosnovano tuženik tvrdi da tužitelju ne pripada trošak za sastavljanje podneska od 18. travnja 2023. jer je taj podnesak bio potreban za parnicu i tužitelj je imao trošak za sastavljanje istog, a imajući u vidu da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22. – ispravak) s 1. siječnja 2023., euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja.

12. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 21. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča