1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-488/2022-2

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-488/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. B. K. d.o.o., Z., OIB: …i 2. D. B. iz I., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica M. F. A., odvjetnica u R., protiv ovršenice I. H. iz R., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. A., odvjetnik u P., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenice i drugoovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-279/2020-73 od 20. svibnja 2022. i žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-279/2020-74 od 23. svibnja 2022., 18. prosinca 2023.

riješio je

              I.Odbijaju se žalbe ovršenice i drugoovrhovoditelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-279/2020-73 od 20. svibnja 2022.

              II. Odbija se žalbe ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-279/2020-74 od 23. svibnja 2022.

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskim rješenjem poslovnog broja Ovr-279/2020-73 od 20. svibnja 2022. odbijen je prijedlog ovršenice od 27. travnja 2022. za prekid ovršnog postupka do konačnog rješenja upravne stvari ishodovanja rješenja o izvedenom stanju za nekretninu koja je predmet ovog ovršnog postupka.

              2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-279/2020-74 od 23. svibnja 2022. odbijen je prijedlog ovršenice od 27. travnja 2022. za odgodu ovrhe na rok od jedne godine.

              3. Protiv prvostupanjskog rješenja od 20. svibnja 2022. žalbu podnose ovršenica i drugoovrhovoditelj, a protiv prvostupanjskog rješenja od 23. svibnja 2022. žalbu podnosi ovršenica.

              4. Ovršenica podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 20. svibnja 2022. kojim je odbijen prijedlog za prekid postupka, sadržajno iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.,; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači. U žalbi ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je ovršenica 2. veljače 2022. izjavila da je suglasna s prodajom nekretnine po procijenjenoj vrijednosti jer je ista podneskom od 2. ožujka 2022. izjavila da povlači izjavu danu na zapisnik od 2. veljače 2022. Također, navodi da drugoovrhovoditelj predlaže da se vještaku naloži izrada procjene vrijednosti nekretnine korištenjem poredbene metode jer smatra utvrđeni iznos premalenim.

              5. Drugoovrhovoditelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 20. svibnja 2022. iz svih žalbenih razloga propisanih članka 353. stavkom 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi navodi da je vještak nisko utvrdio vrijednost predmetne nekretnine jer nije utvrđivao tržišnu vrijednost, već građevinsku vrijednost, a da je smisao postupka ovrhe na nekretnini pravilno utvrditi stvarnu vrijednost nekretnine.

              6. Protiv rješenja poslovni broj Ovr-279/2020-74 od 23. svibnja 2022. kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe žalbu podnosi ovršenica, sadržajno iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe da u predmetnoj nekretnini živi, te da ista predstavlja jedini dom nje i maloljetnog sina.

              7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              8. Žalbe ovršenice i drugoovrhovoditelja nisu osnovane.

              9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanih rješenja nije počinjena niti jedna od procesnih povreda navedenih u tom članku.

              10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-279/2020-2 od 12. ožujka 2020. na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu solemniziranog 29. ožujka 2007. kod javnog bilježnika K. K. pod poslovnim brojem OV-2977/2007, a radi namirenja novčane tražbine prvoovrhovoditelja u iznosu od 445.182,52 eura s osnove glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te iznosa od 72.583,52 eura s osnove dospjelih redovnih kamata, iznosa od 504.877,76 eura s osnove dospjelih zateznih kamata i iznosa od 250,00 eura s osnove ostalih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određena ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zk.ul. … k.č.br. … k.o. L. u naravi kuća i dvorište, površine 1010 m2 na kojem je uspostavljeno i povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 84/593 dijela, etažno vlasništvo (E-1) u naravi 1. stan u suterenu, površine 83,51 m2, 148/593 dijela, etažno vlasništvo (E-2) u naravi 1. stan u mansardi, površine 147,75 m2, 182/593 dijela, etažno vlasništvo (E-3) u naravi 1. stan na I katu, površine 181,84 m2 i 179/593 dijela, etažno vlasništvo (E-4) u naravi 1. stan u prizemlju, površine 179,09 m2. Također, proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr-279/2020-68 od 11. svibnja 2022. odredio da drugoovrhovoditelj stupa u ovaj ovršni postupak i da će se postupak voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem Ovr-279/2020.

              10.1. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica 27. travnja 2022. podnijela prijedlog za prekid ovršnog postupka na temelju članka 213. točke 1. ZPP-a do konačnog rješenja upravne stvari – ishodovanja rješenja o izvedenom stanju za nekretninu koja je predmet ovrhe, odnosno legalizacije dijela te nekretnine. Navedeno iz razloga što je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je procjenjivao tržišnu vrijednost nekretnine u ovom postupku razvidno da je korištena troškovna metoda procjene na razini cijelog objekta, a ne po etažama i to iz razloga što je predmeta nekretnina nelegalna, pa bi  se nakon legalizacije nekretnine ista mogla procjenjivati drugom metodom, te bi njena utvrđena tržišna vrijednost bila veća. Također, podneskom od 27. travnja 2022. ovršenica je predložila odgodu ovrhe ističući da ovršna isprava sadrži nepoštene odredbe, te pozivajući se na praksu Suda Europske unije i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

              11. Prvostupanjski sud donosi rješenje od 20. svibnja 2022. kojim odbija prijedlog ovršenice za prekid ovršnog postupka na temelju zaključka da postupak legalizacije dijela nekretnine koja je predmet ovršnog postupka nije prethodno pitanje od kojeg ovisi rješenje ovog predmeta. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenica na ročištu izjavila da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te da je pokušala požuriti postupak legalizacije, te da je odlučila odustati od legalizacije zbog velikih troškova ako ovrhovoditelj nije suglasan s prijedlogom za odgodu. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da nisu ispunjene pretpostavka za prekid ovršnog postupka iz članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

              12. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a kada je donio pobijano rješenje, međutim pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti.

              13. Naime, imajući u vidu odredbu članka 9. OZ-a koja propisuje da će sud u slučaju prekida ovršnog postupka, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane, te specifičnost ovršnog postupka i članak 21. stavak 1. OZ-a koji upućuje na primjenu odredbi ZPP-a na odgovarajući način, za zaključiti je da se u ovršnom postupku ne može odrediti prekid postupka zbog rješavanja prethodnog pitanja, već samo zbog razloga iz članka 212. ZPP-a.

              14. Prilikom donošenja pobijanog rješenja poslovnog broja Ovr-279/2020-74 od 23. svibnja 2022. kojim je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da predmetna nekretnina ne predstavlja dom ovršenice, te da ovršenica nije dokazala da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, zaključuje da iako je ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 5.  OZ-a, nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a. Također, zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu predmetne ovrhe iz razloga što predmetna ovršna isprava predstavlja javnobilježničku ispravu koja nije prošla sudsku kontrolu, budući da prednik ovršenice nije istu sklopio kao potrošač, odnosno sklopio ju je u okviru poslovne djelatnosti.

              15. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da ovršenica u prijedlogu za odgodu ovrhe od 27. travnja 2022. ističe da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom, te da je ovršna isprava sadrži nepoštene ugovorne odredbe slijedom čega smatra da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz razloga što predmetna ovršna isprava nije prošla sudsku kontrolu pozivajući se na praksu Suda Europske unije u predmetu C-407/18, Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ)              i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022.

              16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 65. stavka 1. OZ-a kada je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

              17. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a određene su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika koje moraju biti ispunjene, i to ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točke 1.-11. OZ-a, a koje se uglavnom ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

              18. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe, budući da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu iz članka 65. stavka 1. OZ-a, a na čemu temelju svoj prijedlog za odgodu. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a uzimajući u obzir sve činjenice ovaj sud ocjenjuje da je prodaja nekretnine u ovršnom postupku doista tegobna za ovršenicu, međutim predstavlja onu redovnu štetu koju ona trpi u tom postupku, pa nisu ispunjene pretpostavke osnovom kojih bi valjalo udovoljiti prijedlogu ovršenice.

              19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovršenice, sve i da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina ne predstavlja dom ovršenice, provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom  jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava  i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. i 8/99.- pročišćeni tekst, 14/2. i 1/06.) dopušta miješanje u ostvarivanje prava  na poštivanje doma , ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava  i slobode drugih. Polazeći od toga da rješenje o ovrsi ima za temelj zaštitu prava  drugoga tj. prava  ovrhovoditelja na namirenje njegove tražbine, te uvažavajući činjenicu da je prednik ovršenice predmetnim Ugovorom o založnom pravo dobrovoljno osnovano založno pravo na predmetnim nekretninama radi naplate predmetne tražbine ovrhovoditelja u smislu članka 77. OZ-a, to proizlazi da nije ostvarena povreda prava  na dom.

              20. Konačno, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema mjesta odgodi ovrhe iz razloga što predmetna ovršna isprava predstavlja javnobilježničku ispravu koja nije prošla sudsku kontrolu, budući da prednik ovršenice nije istu sklopio kao potrošač pa nije riječ o potrošačkom ugovoru. Navedeno iz razloga što iz predmetnog Ugovora o založnom pravu proizlazi da je isti sklopljen između Z. b. d.d., Z., kao vjerovnika, Specijalne bolnice za opću i plastičnu kirurgiju, otorinolaringologiju, ortopediju, urologiju i ginekologiju L. d.o.o., kao dužnika i prednika ovršenice M. H., kao založnog dužnika, a koji ugovor je prednik ovršenice sklopio u svojstvu zakonskog zastupnika navedene Specijalne bolnice. Stoga, uzimajući u obzir Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) prema kojima se fizička osoba koja na temelju akcesornog ugovora djeluje u svojstvu založnog dužnika koji se sklapa između dvaju trgovačkih društva mora smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom, a s obzirom da je prednik ovršenice sklopio predmetni Ugovor o založnom pravu i kao zakonski zastupnik Specijalne bolnice za opću i plastičnu kirurgiju, otorinolaringologiju, ortopediju, urologiju i ginekologiju L. d.o.o. i kao založni dužnik, to je za zaključiti da je funkcionalno povezan sa navedenim trgovačkim društvom kao dužnikom pa u smislu Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije riječ o potrošaču. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema mjesta odgodi ovrhe iako predmetna ovršna isprava predstavlja javnobilježničku ispravu koja nije prošla sudsku kontrolu. Pri tome, valja napomenuti da prema stanju spisa predmeta ne proizlazi da bi ovršnica, niti njezin pravni prednik, pokrenuli parnični postupak za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zalogu zbog nepoštenih ugovornih odredbi.

              21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 18. prosinca 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.