REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4384/2024

Zagreb

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog FJ zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog FJ protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2024. broj: Pp-463/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FJ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II.Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni FJ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2024. broj: Pp-463/2023 okrivljeni FJ je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec u koje trajanje će su uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza i obvezan je na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljeni FJ je podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri izražavajući žaljenje što je popio makar kap alkohola i istodobno izražavajući čuđenje u utvrđenu koncentraciju alkohola. Navodi kako do sada nije kažnjavan i da mu je vozačka dozvola neophodna radi posla, a da mu je kazna previsoka.

3.Žalba nije osnovana.

4.Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, izraženo žaljenje, a kao otegotno dosadašnju kažnjavanost dosadašnju kažnjavanost te mu je unatoč tome ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za svaki prekršaj smatrajući da će i tako izrečenom ukupnom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i da je srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Zbog težine počinjenog prekršaja pod 2. ovaj Sud smatra da nema nikakvih uvjeta za daljnjim ublažavanjem kazne jer je i ovako izrečena kazna preblaga u odnosu na težinu počinjenih prekršaja.

6.Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je odluka o zaštitnoj mjeri pravilna i zakonita srazmjerna težini počinjenog prekršaja kada je okrivljenik upravljao vozilom uz prisutnost alkohola od 1,67 g/kg u organizmu koji je jedan od težih prometnih prekršaja zbog čega proizlazi realna mogućnost da će prekršaj ponoviti. Zbog toga ovaj Sud smatra da je ista opravdana u navedenom, minimalnom zakonom propisanom trajanju, te da je ovako izrečena zaštitna mjera nužna kako bi se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja.

6.1.Neosnovani su stoga zahtjevi okrivljenika da mu se zaštitna mjera ukine i to zbog paušalnog navoda o nužnosti auta za obavljanje poslova, jer i ovaj sud smatra kako znatno ublaženom novčanom kaznom bez izrečene zaštitne mjere ne bi bila postignuta svrha kažnjavanja da se na okrivljenika djeluje u dovoljnoj mjeri da prekršaj ne ponavlja.

7.Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

8.Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. studenoga 2024.,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.