Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7875/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČP, branjenog po Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru od 18. lipnja 2022., poslovni broj:71 SSS Pp-2193/2022, u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. ČP kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. CP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 45. stavka 1. i 4. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2.Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 600,00 kuna.
2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Barbare Glavaš Štefanac, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je stajališta da je za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju, te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, na koje ponovno upire u žalbi, te je upravo imajući na umu i lošije materijalne prilike, primjereno ponašanje nakon počinjenja djela i raniju nekažnjavanost, utvrdio novčane kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanih iznosa za svako pojedino djelo, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
5.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod propisanih kazni za te prekršaje zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, koje i prema novom zakonu predstavljaju značajno ublažene kazne. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, imajući na umu značaj i težinu prekršaja, koji predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih, koje s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, predstavlja opasnost počinitelja za druge sudionike u prometu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano kako bi se otklonili uvjeti za ponavljanje prekršaja, u cilju preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika. Predmetna zaštitna mjera razmjerna je naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i pravilnost njezine primjene.
8.Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je obvezan na naknadu materijalnih troškova (izrade skice mjesta događaja) koje je sam skrivio i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren u granicama propisanog iznosa, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na poduzete radnje u postupku. Žalitelj u postupku pred sudom i sada uz žalbu nije doprinio dokaze da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, pa bez uspjeha predlaže da ga se oslobodi plaćanja troškova.
9.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim citiranim Rješenjem, u neznatnoj mjeri iznad minimalno propisanog iznosa, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
10.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
