Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-12643/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NI, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. studenoga 2022., broj: 71 Pp-4130/2022, u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. NI kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu okr. NI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.300,00 kuna.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 19. studenoga 2022. uračunato u izrečenu kaznu kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00 kuna, a preostali dio novčane kazne dužan je platiti u roku od 180 dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po policiji uračunati u trajanje izrečene mjere.
1.3.Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 780,00 kuna.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako na to upire žalitelj vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao počinjenje djela kako mu je optužnim aktom stavljeno na teret, kako to potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 19. studenoga 2022., pa sada bez uspjeha paušalno upire na nedostatnost proteka vremena od zadnje konzumacije alkohola. Suprotno tvrdnje žalitelja, iz zapisnika proizlazi da je od posljednje konzumacije alkohola do postupka ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu proteklo vrijeme koje je propisano uputama proizvođača alkometra u svrhu pravilne upotrebe i utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu. Tome u prilog je i činjenica da na mjestu ispitivanja nije isticao da bi neposredno prije zaustavljanja konzumirao alkohol, nije tražio da se pričeka s alkotestiranjem zbog nedostatnog proteka vremena od posljednjeg ispijanja alkohola, niti je prigovarao rezultatu ispitivanja, uz što je takav zapisnik bez primjedbi potpisao.
5.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna zakonita i primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti i pogibeljnosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika i njegove materijalne prilike, te je pravilno odmjerio kaznu unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne prema vremenu počinjenja važećeg zakona, s obzirom da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna (ili do 60 dana zatvora). I ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.
6.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 300,00 kuna (sada 39,82 eura) novčane kazne s jednim danom zatvora.
7. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na težinu i opasnost upravljanja vozilom u prometu na cesti uz tako visoku utvrđenu koncentraciju alkohola. Naime, prema sudsko medicinskoj teoriji i praski osobe s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi od 1,97 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih teških prekršaja. Zaštitna mjera je već određena u minimalnije propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja koji je osoba mlađe životne dobi, nedovoljne svijesti o pogibeljnosti djela. Prema tome, i ovaj sud je stajališta da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati. Paušalni navodi žalitelja o potrebi za vozačkom dozvolom zbog mogućeg zaposlenja ne dovodi u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere,
10.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. studenoga 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
