Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3092/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice pod 1.) JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 2.) IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: P-128/2021-13 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-128/2021-13 od 18. siječnja 2024., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-128/2021-16 od 7. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-128/2021-13 od 18. siječnja 2024. koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-128/2021-16 od 7. veljače 2024. Navedenom presudom prvostupanjski je sud u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 30.924,00 kuna (sada 4.104,32 eura)[1] sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 825,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja – odvjetnika za isplatom iznosa od 30.924,00 kuna (sada 4.104,32 eura) sa zakonskim zateznim kamatama, a s osnova odvjetničke nagrade za zastupanje tuženika u parničnom postupku.

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj kao odvjetnik i punomoćnik tuženika izdao tuženicima 17. ožujka 2013. račun broj R2 21A/2013 za zastupanje u postupku sa [obrt] (tužba i pristup na raspravu) u ukupnom iznosu od 29.348,00 kuna (sada 3.895,15 eura) s dospijećem plaćanja 1. svibnja 2013.,

- da je tužitelj kao odvjetnik i punomoćnik tuženika izdao tuženicima 17. ožujka 2013. račun broj R2 21/2013 za trošak pravnog savjetovanja u iznosu od 3.750,00 kuna (sada 497,71 eura) s dospijećem plaćanja 1. svibnja 2013.,

- da je tužba podnesena 19. veljače 2021.,

- da je od dospijeća predmetnih računa (1. svibnja 2013.) do trenutka podnošenja tužbe (19. veljače 2021.) istekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO) u kojem je tužitelj mogao od tuženika tražiti podmirenje sporne tražbine, zbog čega je istaknuti prigovor zastare od strane tuženika osnovan,

- da djelomičnim podmirenjem duga u iznosu od 1.674,00 kuna (sada 222,18 eura) od 10. listopada 2014. i u iznosu od 500,00 kuna (sada 66,36 eura) nije došlo do prekida zastarijevanja u smislu odredbe članka 240. stavka 1. ZOO-a jer se plaćanje dijela duga samo po sebi ne može smatrati priznanjem ukupnog duga, to jest duga koji nije plaćen. Prema stajalištu prvostupanjskog suda priznanje duga uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da se dug stvarno priznaje, a to iz provedenih dokaza, prema zaključku prvostupanjskog suda, nije utvrđeno.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

9. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud utvrdio da je dospijeće računa broj R2 21A/2013 i R2 21/2013 bilo 1. svibnja 2017. Stoga tužitelj ističe da od 1. svibnja 2017. do trenutka podnošenja tužbe (19. veljače 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja za istaknuti je kako je prvostupanjski sud ispravio predmetnu prvostupanjsku presudu pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-128/2021-16 od 7. veljače 2024. u dijelu obrazloženja u kojem se pogrešno navodi da je dospijeće računa 1. svibnja 2017., umjesto pravilno 1. svibnja 2013., a na temelju odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a.

11. Odredbom članka 214. stavak 1. ZOO-a propisano je kako zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje neke obveze, dok je stavkom 2. istog članka određeno kako zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, odredbom članka 215. stavak 1. ZOO-a propisano je kako zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 216. ZOO-a određeno kako zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. konačno, odredbom članka 225. ZOO-a propisano je kako potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina koji je propisan odredbom članka 225. ZOO-a. Kako je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Puli-Pola, dana 19. veljače 2021., što je razvidno iz prijamnog žiga suda na predmetnoj tužbi, jasno je kako je s obzirom na dan dospijeća predmetnih računa od 1. svibnja 2013. tužitelj podnio tužbu po proteku zastarnog roka od 5 godina u smislu odredbe članaka 215. i 225. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 21. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović