Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1393/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana, kao predsjednika vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tužene Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-81/2022-14 od 15. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-81/2022-14 od 15. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica], u površini od 1283 m², upisanoj u [katastarska čestica] tijelo I, k. o. [katastarska općina], za cijelo, i to baš onog dijela koji je prikazan u skici izmjere likom 1-9,1, a koja skica čini sastavni dio vještva CM od listopada 2021. godine i ove Presude, što mu je tužena dužna priznati.

II. Tužitelj se ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista na nekretnini iz toč. 1. zatražiti i postići upis vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

III. Tužena je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.404,80 kuna, a sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijela je tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1283 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zk. tijelo I, k. o. [katastarska općina], a kako je prikazano u skici izmjere likom 1-9,1 koja skica čini sastavni dio vještva CM od listopada 2021., što je tužena dužna priznati, te da se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista ishoditi upis prava vlasništva uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene.

7. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja:

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno kako je predmetna nekretnina položena u mjestu Kokorići, sjeverno u odnosu na seosku cestu koja mjesto Kokorići spaja sa selom Kotezi, da je sa istočne strane u većem dijelu omeđena suhozidom, južni dio nekretnine predstavlja zemljani plato na kojem se nalazi mobilna kućica i parkirani automobil, ostali dio nekretnine se uzdiže prema sjeveru gdje se nalazi guvno odnosno mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita koje je okruglog oblika i u cijelosti omeđeno suhozidom, a u nastavku su ostaci staje koja je građena od suhog kamena, pored opisane građevine su lastve ili vrtače također podzidane suhozidom unutar kojih se nalaze obradive male površine, među sa sjeverne strane predstavlja kameni međašni znak te crvena boja na kamenu,

- da je navedeno opisao i vještak Zlatan Polići u svom nalazu i mišljenju te je predmetna nekretnina na položajnom nacrtu stvarnog stanja označena brojevima od 1-9, površina nekretnine iznosi 1283 m2, a iz podatak u katastru proizlazi da cijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] ima ukupnu površinu 10864 m2, kao posjednici su upisane u različitim površinama fizičke osobe, između ostalih i ŽM (otac tužitelja) koji je u [broj] k. o. [katastarska općina] upisan kao posjednik 790 m2,

- da je prema navodima tužitelj, koje navode su potvrdili saslušani svjedoci, dosjedanje na navedenoj nekretnini započeo UM još u 19. stoljeću, a nastavio njegov sin ĆM (rođ. ...., a umro ...) pa su UM i ĆM do 1941. imali kontinuitet od 40 godine savjesnog posjedovanja,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću posl. br. O-148/63-4 od 26. travnja 1963. nasljednikom ĆM proglašen ŽM, koji je s ostaviteljem živio u domaćinstvu i uzdržavao ga te je naslijedio svu njegovu imovinu,

- da je rješenjem o nasljeđivanju O-122/03 od 29. travnja 2004. nasljednikom u pogledu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] Mostine, k. o. [katastarska općina] proglašen LM.

8. Prvostupanjski sud zaključuje da sve i da nije dokazano stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 1941. tada su tužiteljevi prednici ĆM i ŽM stekli pravo vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1956. do 1. siječnja 1997., ( 40 godina unatrag od 1. siječnja 1997.), a pritom se prvostupanjski sud poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (Zahtjev broj 35298/04), Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske (Zahtjev broj 37685/10) te je tužitelj mogao predmetnu nekretninu steći nasljeđivanjem od svog oca ČM.

9. Vezano za utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužiteljevi prednici UM i ĆM stekli dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine do 1941., osnovano tužena u žalbi ukazuje da se takav zaključak ne može sa sigurnošću izvesti iz rezultata provedenih dokaza jer nije poznato kada je počeo posjed UM i kada je dovršeno vrijem potrebno za dosjelost, jer nije poznato kada je isti umro.

10. Međutim, suprotno žalbeni navodima tužena, prvostupanjski sud je pravilno analizirao materijale dokaze u spisu te iskaze svjedoka KM, RM i FM koji su suglasno iskazivali o odlučnim činjenicama i to da je za život predmetnu nekretninu posjedovao ĆM koji je na toj nekretnini sadio poljoprivredne kulture, a nakon njegove smrti (30. rujna 1962.) istu je nastavio posjedovati otac tužitelja ŽM, koji je umro 2003. te je tužitelj u odnosu na predmetnu nekretninu proglašen njegovim nasljednikom.

11. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je otac tužitelja ŽM bio u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine ( računajući i posjed prednika ĆM) svakako od 1956. godine, a na što ukazuje i činjenica da su dijelovi nekretnine ograđeni suhozidom, kao i ostaci građevine.

12. Iz stanja spisa ne proizlazi da su prednici tužitelja imali zakonit posjed, dakle, valjani pravni temelj za posjedovanje pa stoga ovdje glede rokova za stjecanje vlasništva dosjelošću mogu doći u obzir samo rokovi za izvanrednu dosjelost.

13. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

14. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a istovjetno je bilo regulirano i čl. 28. st. 4. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/81, 53/91, 9/92, 77/92, dalje: ZOVO), koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. godine.

15. Ukoliko je predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

16. Naime, prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 08. listopada 1991., a 01. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999.

17. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35928/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje, koje je i izraženo u revizijskoj odluci Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Osim toga, zaključeno je i da rizik bilo kakvih grešaka koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

18. Dakle, cijeneći utvrđeno činjenično stanje, da je prednik tužitelja ŽM, računajući i posjed ĆM bio u posjedu nekretnine dulje od 40 godina, te da su se 01. siječnja 1997. svakako ostvarile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, nije od odlučnog značaja što tužitelj nije dostavio povijesni zemljišno knjižni izvadak radi utvrđenja statusa predmetne nekretnine u utuženo vrijeme.

19. Isto tako, iz spisa nije vidljivo da bi prednicima tužitelja bio suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, kao i da bi bilo tko osporavao posjed ili im pokušao oduzeti.

20. Konačno, neosnovano tužena u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio je li dio predmetne nekretnine čini cestu (javnu ili nerazvrstanu), koju čini i zemljišni pojas, a na kojem dijelu nije moguće stjecati stvarna prava.

21. Naime, na temelju rezultata provedenih dokaza i to prvenstveno provedenog očevida s mjernikom vještakom radi identifikacije predmetnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] i priložene skice izmjere jasno je da sam kolnik ceste ne prolazi predmetni dijelom k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje, u zemljišno knjižnom izvatku predmetna nekretnina nije upisana kao javno dobro u općoj uporabi, niti je utvrđeno da se predmetna nekretnina ili njen točno određeni dio faktično koristio ili koristi kao dobro u općoj uporabi, a tužena na tu okolnost nije niti predlagala bilo kakve dokaze pa je pravilan zaključak prvostupanjska suda da predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] može biti predmetom stjecanja prava vlasništva jer se faktično nije koristio kao javno dobro u općoj uporabi, nego se koristio za poljoprivrednu obradu, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

22. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva, propisane čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, u vezi čl. 159. st. 1. i 3. ZVDSP-a pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

23. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio i tužbeni zahtjev na trpljenje jer prema čl. 127. st. 1. ZVDSP-a tko stekne vlasništvo nekretnine odlukom suda ili drugog tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

24. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.

1. ZPP-a,

25. Tuženoj nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a.)

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 21. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran