Poslovni broj: Usž-1431/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GA iz [adresa], kojeg zastupa Hrvoje Lukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1374/2022-8 od 5. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1374/2022-8 od 5. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-118-01/22-01/05, urbroj: 534-07- 1-2/1-22-08 od 18. listopada 2022. godine, kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe kako je prvostupanjski sud odbio njegovu tužbu iz razloga jer smatra kako temeljem mišljenja Povjerenstva nije bilo osnova za priznavanje njegove inozemne kvalifikacije. Međutim, nije sporno da je tužitelj završio Farmaceutski fakultet Univerziteta u Bijeljini, da je isti uredno evidentiran na popisu akreditiranih visokoškolskih ustanova Bosne i Hercegovine te da je taj fakultet prošao postupak akreditacije od 5. kolovoza 2021. godine te nije bilo osnova za odbijanje njegova zahtjeva. Smatra da je sud povrijedio odredbe postupka jer tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu s obzirom da je prvostupanjski sud odbio predloženo vještačenje čime je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o upravnim sporovima ( „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u činjenici da je Farmaceutski fakultet u Bijeljini akreditiran na način na koji treba biti akreditiran te je uredno evidentiran na popisu visokoškolskih ustanova Bosne i Hercegovine radi čega drži osporenu presudu nezakonitom jer mu je trebalo priznati inozemnu kvalifikaciju te konačno predlaže da se njegova žalba uvaži, preinači presuda Upravnog suda u Osijeku i poništi osporeno rješenje Ministarstva zdravstva uz naknadu troškova postupka i naknadu troškova podnošenja žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odlučne činjenice utvrđene na temelju provedene kvalitativne i kvantitativne usporedbe studijskog programa Farmaceutskog fakulteta u Bijeljini prije i nakon akreditacije, sa studijskim programom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev obzirom na nespornu činjenicu da je u postupku utvrđeno postojanje bitnih razlika u tužiteljevim stručnim kvalifikacijama koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta je vidljivo da je predmet ovog upravnog spora bila ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, stečene 8. prosinca 2020. godine na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Bijeljini, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan, a pri tom nije počinio bitnih povreda odredaba postupka na koje tužitelj ukazuje. Naime, što se tiče tužiteljevog prijedloga za izvođenje dokaza, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), što je upravni sud i učinio. U točci 21. obrazloženja presude sud se očitovao iz kojih razloga je odbio prijedlog tužitelja da se provede sudsko vještačenje po vještaku farmaceutske struke radi utvrđivanja postoje li doista bitne razlike u programima, što sud smatra protivnim članku 86. stavku 2. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine", 82/15., 70/19. i 47/20.). Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. 7. Sud je uvidom u spis predmeta pravilno utvrdio osporeno rješenje tuženika zakonitim i o tome dao valjano obrazloženje jer je tijekom postupka utvrđeno da postoje bitne razlike u programima visokoškolskih obrazovnih ustanova koje se kod tužitelja ne mogu nadoknaditi iz kojih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio.

U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan