Poslovni broj: Usž-1830/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Mesne industrije Braća Pivac d.o.o., Vrgorac, Težačka bb, zastupanog po Mirni Mišetić iz Odvjetničkog društva Mišetić i partneri, Zagreb, Mihanovićeva 20, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata uvoznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2929/2023-6 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2929/2023-6 od 29. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-415-05/21-01/178, urbroj: 513-04-23-2 od 20. rujna 2023. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/11-01/235, urbroj: 513-02-3005/15-21-49 od 19. kolovoza 2021. godine, kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužitelj u žalbi navodi da je tijekom spora iznio brojne prigovore vezane uz nezakonitost pobijanih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, međutim prvostupanjski sud većinu njih nije uopće cijenio čime je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na obrazloženu sudsku odluku, ali i članka 60. stavka 4. ZUS-a. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako nisu postojali uvjeti za obnovu postupka kao što je to učinilo prvostupanjsko odnosno tuženo tijelo, navodi kronologiju nastanka carinskog duga tužitelja te u bitnom ponavlja navode date tijekom upravnog spora smatrajući kako nije bilo osnove da se postupak obnovi na način kao što je to učinilo tuženo i prvostupanjsko tijelo. Ističe i zastaru prava tijela na utvrđivanje carinske obveze tužitelju te konačno predlaže da Visoki upravni sud uvaži žalbu, poništi osporavanu presudu u cijelosti te svojom presudom riješi stvar u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova upravnog spora i troškova podnošenja žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

7. Iz spisa predmeta je vidljivo da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. kolovoza 2021. godine obnovljen postupak utvrđivanja carinskog duga tužitelja po rješenju Carinarnice Varaždin od 29. srpnja 2011. godine, koje rješenje je ostavljeno na snazi te tužitelju utvrđena visina carinskog duga u iznosu navedenom u tom rješenju, te su poništena rješenja Područnog carinskog ureda Zagreb od 9. studenoga 2015. godine i 16. studenoga 2016. godine kojim rješenjem je tužitelju utvrđena zastara naplate carinskog duga odnosno povrat neosnovano plaćenog duga.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

9. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju u točkama 22. do 26. obrazloženja svoje odluke dao valjane razloge zbog čega ocjenjuje osporeno rješenje tuženika zakonitim te s obzirom na činjenicu da u žalbenim navodima tužitelj ponavlja navode date tijekom upravnog spora, ovaj Sud nije našao da je prvostupanjska presuda zahvaćena povredama na koje tužitelj ukazuje.

10. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio. U Zagrebu 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan