REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4742/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], II-tuženice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i III-tuženika ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Marko Baničević, odvjetnik u Splitu, a I. i II-tužene i punomoćnik GZ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž Ob-24/24-4 od 18. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-273/2022-31 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 21. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog za dopuštenje revizije I. i II-tuženika u odnosu na 11. i 12. postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog svih tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.

III. Prijedlog I. i II-tuženika u odnosu na 1. do 10. postavljena pravna pitanja, te oba prijedloga tuženika u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuju.

Obrazloženje

1. Prvo i drugo tuženici putem punomoćnika GZ, te svi tuženici putem punomoćnika Marka Baničevića, su podnijeli dva prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž Ob-24/24-4 od 18. travnja 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-273/2022-31 od 18. siječnja 2024., kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pok. FZ.

2. Prijedlog I. i II-tuženika je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. Prvo i drugo tuženi su na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavili dvanaest pravnih pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"1. Koji su kriteriji odlučujući, a da bi po svojoj kvaliteti, bili odlučni za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, obzirom je praksa u nekim odlukama Vrhovnog suda (npr. Rev-1121/07 od 22.11.2007.) stava da za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije presudno da li je netko formalno imao prijavljeno prebivalište na istoj adresi, nego da je nužno utvrditi je li doista postojala zajednica života, a u drugim odlukama da je nužno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki postojanja izvanbračne zajednice?

2. Da li je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u odnosu između dvije osobe koji traje duži niz godina kao preduvjet potrebno utvrditi INTENZITET međusobne povezanosti između stranaka u smislu zajedničkog stanovanja, emocionalne povezanosti i ekonomske zajednice, te brige jednog o drugome koji bi upućivao na postojanje izvanbračne zajednice?

3. Postoji li zakonski temelj za istovremeno postojanje više izvanbračnih zajednica te da li se postojanje više izvanbračnih zajednica može tretirati i staviti u korelaciju sa kaznenim djelom poligamije koje je u RH zakonom zabranjeno?

4. Predstavlja li zasnivanje odnosa dvije osobe (neudane žene i neoženjenog muškarca) par mjeseci ili dulje tijekom godine, a kroz dulji niz godina pretpostavku postojanja izvanbračne zajednice i njen kontinuitet?

5. Da li je za postojanje izvanbračne zajednice nužan neprekinuti tijek trajanja iste kako je propisano zakonom ili se kraći prekidi u vremenskim trajanjima od više mjeseci, a u konkretnom slučaju od par godina, mogu smatrat kontinuitetom za koji zakon traži da postoji?

6. Postoji li zakonska granica ili utvrđena praksa (jer se isto ne nalazi pretraživanjem prakse), a samim time i smjernice za određivanje postojanja izvanbračne zajednice, između „zabavljanja i odnosa“ DULJI NIZ GODINA i stvarne kvalifikacije i razgraničenja za isto glede izvanbračne zajednice u smislu zajedničkog življenja, vođenja kućanstva i prehranjivanja?

7. Treba li sud tijekom postupka, kao preduvjet, utvrditi u smislu materijalnog dokaza, da li je bilo koja strana koja tvrdi da je bila s drugom u izvanbračnoj zajednici, dostaviti potvrdu o svom vjenčanom/nevjenčanom statusu i predstavlja li isto prethodno pitanje utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice?

8. Utječe li na kvalifikaciju i kvalitetu izvanbračne zajednice, a time i opstojnost iste, okolnost da jedan partner ima druge odnose i veze s trećim osobama dulji niz godina u kontinuitetu?

9. Mogu li treće osobe, koje ispunjavaju uvjet kontinuiteta odnosa u istom vremenskom periodu, tražiti postojanje istovremene izvanbračne zajednice ili utvrđenje postojanja predmetne izvanbračne zajednice isključuje postojanje drugih istovremenih/paralelnih izvanbračnih zajednica?

10. Imaju li treće osobe, koje su u istom vremenskom periodu ispunjavale uvjete koje navodi sud kao dokaz postojanja izvanbračne zajednice, ista prava kao i tužiteljica te da li spadaju sa tužiteljicom u isti nasljedni red?

11. Da li je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice jedan od preduvjeta kumulativnog ispunjenja i postojanje materijalnog dokaza u smislu zajedničkog računa, potvrda o plaćanjima i sl. ili je dovoljan pristran iskaz stranke, a druga strana je pokojni i ne može dokazivati suprotno?

12. Treba li i da li je za postojanje izvanbračne zajednice nužno prethodno utvrditi da je postojala nedvojbena i jasna namjera uspostavljanja trajne emocionalne i ekonomske povezanosti?"

4. Prvo i drugo tuženi su istaknuli da su im povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i povreda prava na jednakost pred zakonom.

5. Svi tuženici su u zajedničkom prijedlogu za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavili jedno pravno pitanje za koje smatraju da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"Da li se u postupcima radi utvrđenja izvanbračne zajednice činjenica neudane žene i neoženjenoga muškarca dokazuje javnom ispravom iz evidencije o osobnim stanjima građana Državne matice?"

6. Svi tuženici su na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatraju da su im povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i pravo na ravnopravnost oružja.

7. Tužiteljica u odgovoru na prijedloge za dopuštenje revizije osporava osnovanost navoda u prijedlozima te predlaže prijedloge za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti.

8. Prijedlozi za dopuštenje revizije djelomično nisu osnovani, a djelomično nisu dopušteni.

9. Predmet spora je utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice.

U odnosu na postavljena pravna pitanja iz prijedloga I. i II-tuženika

10. Prvo i drugo tuženi u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na 1. do 10. postavljeno pravno pitanje nisu jasno naznačili razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je u odnosu na ova pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

11. U odnosu na 11. i 12. pravno pitanje nisu dani odgovarajući razlozi važnosti. Tuženici citiraju dio rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž Ob-216/22-3 od 29. lipnja 2022., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u kojem se samo navode razlozi na temelju kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev, a koje razloge drugostupanjski sud nije prihvatio, a niti je prihvatio tvrdnju prvostupanjskog suda da duža ljubavna veza između tužitelja i pokojne ne znači i emocionalnu povezanost. U odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-131/23-2 tužiteljica je odbijena jer nije dokazala postojanje zajednice koja bi bila takvog intenziteta da bi se mogla izjednačiti sa bračnom zajednicom, a niti je dokazala da su stranke imale zajednički račun i zajednički dogovorno raspolagali svojih prihodima te da su zajednički snosili sve troškove života. Dakle, navedena odluka nije se temeljila primarno na nepostojanju zajedničkog računa ili na potvrdama plaćanja, već na propuštanju dokazivanja da je zajednica bila takvog intenziteta da bi se mogla izjednačiti s bračnom zajednicom.

12. Naznačene odluke Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-216/22-3 i Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ob-131/23-2 nisu u suprotnosti sa pobijanom odlukom, jer je pobijanom odlukom utvrđeno da je zajednica tužiteljice i sada pok. FZ, bila takve kvalitete i sadržaja, da se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom.

13. Zbog navedenog, ova naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na 11. i 12. pravno pitanje valjalo prijedlog I. i II-tuženika odbiti (toč. I. izreke ovog rješenja).

U odnosu na postavljeno pravno pitanje svih tuženika

14. Ovo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer kada tuženici nisu iznijeli tvrdnju da je tužiteljica bila u braku (nesporno je da pok. FZ nije bio u braku), tada neosporenu činjenicu nije potrebno posebno utvrđivati. Tuženici, nisu iznijeli tvrdnju da je tužiteljica bila u braku, nego su tek u žalbi osporili da tužiteljica u spornom razdoblju od prosinca 1975. do prosinca 2021. nije bila u braku. Tuženici su u prvostupanjskoj fazi postupka osporavali samo kvalitetu veze između tužiteljice i sada pok. FZ da bi se ista mogla smatrati izvanbračnom zajednicom, odnosno iznijeli su tvrdnju da je pok. FZ u spornom razdoblju bio u više dužih veza s tri ženske osobe koje su živjele na [adresa], a koje su imale karakter izvanbračne zajednice. S obzirom da se radi o neosporenoj činjenici da tužiteljica nije bila u braku, istu nije trebalo niti dokazivati.

15. U odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje, a s obzirom da nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava naznačenih u oba prijedloga za dopuštenje revizije

16. Tuženici smatraju da su im povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pristup sudu i pravo na ravnopravnost oružja iz razloga što sud prvog stupnja nije proveo dokaze saslušanja svjedoka koji pok. FZ poznaju iz njegovog boravka na [adresa].

17. Međutim, nižestupanjski sudovi su dali valjane razloge zbog kojih su odbili saslušanja tih predloženih svjedoka. Navodeći da ti svjedoci nisu predloženi na točno određene okolnosti, pa se radi o neobrazloženim dokazima koje nije trebalo provoditi. Osim toga, nižestupanjski sudovi su jasno naveli da saslušanje tih svjedoka nije bilo niti potrebno, jer su utvrdili da je centar života sada pok. FZ bio u [adresa], gdje je živio i radio, a zbog čega ti svjedoci nemaju saznanja o njegovom privatnom i profesionalnom životu u [adresa]. Osim toga, nižestupanjski sudovi su cijenili i iskaze I. i III-tuženika. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova III-tuženik imao saznanja da sada pok. FZ boravi kod tužiteljice u njezinom stanu, a I- tužena je jednom ili dvaput bila na ručku u stanu kod tužiteljice, te joj je tužiteljica na traženje sada pok. FZ čak dozvolila upis hipoteke na svom stanu kako bi mogla realizirati stambeni kredit.

18. Neosnovano tuženici ističu da izvanbračna zajednica nije mogla postojati prije 1978. godine, jer je odredbom čl. 382. Zakona o braku i porodičnim odnosima iz 1978. propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na slučajeve koji su nastali i prije stupanja na snagu Zakona o braku i porodičnim odnosima.

19. Budući da su nižestupanjski sudovi dali razloge zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika, pobijana odluka nije arbitrarna, niti je došlo do povrede prava na pravično suđenje, jednakosti postupanja pred zakonom, prava na pristup sudu i ravnopravnosti oružja.

20. Slijedom navedenog, tuženici nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug