Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-816/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. K. iz Z., OIB:.... zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., iz Z., OIB:....., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1139/2019-31 od 26. srpnja 2023., u sjednici vijeća 21. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1139/2019-31 od 26. srpnja 2023., u točki I. izreke u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.247,13 eur s zateznom kamatom, koja na iznos od 2.919,90 eur teče od 12. listopada 2017. do isplate, a na iznos od 1.327,23 eur od 7. srpnja 2021. do isplate, te u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete u iznosu od 464,53 eur s zateznom kamatom koja teče od prvostupanjskog presuđenja 26. srpnja 2023. do isplate, te u odluci o naknadi parničnog troška.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I izreke u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete od 1.327,23 eur u tijeku od 12. listopada 2017. do 6. srpnja 2021., te u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete u iznosu od 464,53 eur u tijeku od 12. listopada 2017. do 25. srpnja 2023., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1139/2019-31 od 26. srpnja 2023..

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.711,66 eur (35.500,00 kn) sa zateznom kamatom od 12. listopada 2017. do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.414,94 eur (18.195,37 kn) sa zateznom kamatom po stopi pobliže navedenoj kao u toj točki izreke.

1.1. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 663,61 eur (5.000,00 kn) s zateznom kamatom.

2. Rješenjem suda prvog stupnja u istom pisanom otpravku dopuštena je preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 7. srpnja 2021.

3. Protiv citirane presude u točki I. izreke te rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška, uvećanog za žalbeni trošak za sudsku pristojbu na žalbu ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu i rješenje potvrde, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6.Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 663,61 eur s zateznom kamatom postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužiteljice.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 28. ožujka 2017. u ukupnom iznosu od 5.375,27 eur (40.500,00 kn) s zateznom kamatom.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, sve utvrđene činjenice su rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, za što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja naveo pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud, te presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

10. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, međutim djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika i to samo u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete što će biti nastavno obrazloženo.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio;

-da je tužiteljica na dan štetnog događaja 28. ožujka 2017. bila zaposlena u u Z. h. d.o.o., Podružnica G. g.; da tužiteljica u tužbi tvrdi da je toga dana, obavljajući poslove svog radnog mjesta na G. g. M., zajedno s radnicom B. A., prilikom grabljanja površine između grobova, u prilici kada je stala na neravninu na tlu "izvrnula" lijevu nogu kojom prilikom je osjetila jaku bol, te se istoga dana odmah javila na hitni prijam u bolnici Rebro gdje je utvrđeno da je slomila gležanj lijeve noge; da tužiteljica tvrdi da se radi o ozljedi na radu, i da je o tome istog dana telefonom obavijestila poslodavca,

-da je poslodavac tužiteljice Z. h. d.o.o, Podružnica G. g., kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik s tuženikom kao osigurateljem sklopio policu (ugovor) o osiguranju od odgovornosti poslodavca za štetu od izvanugovorne (javne) odgovornosti i profesionalne odgovornosti,

-da je poslodavac tužiteljice s tuženikom također sklopio policu kojom su osigurani radnici Z. h. d.o.o., Podružnica G. g. od nesretnog slučaja (invalidnost); da je tužiteljica 15. rujna 2017. sačinila i tuženiku podnijela "prijavu nesretnog slučaja" da je tužiteljica u prijavi navela da se nesretni slučaj dogodio 28. ožujka 2017. na G. g. M. prilikom održavanja groblja – grabljanja kada je iskrenula nogu, zatim da je istog dana u 15,40 sati primljena na KBC R., Centar za h. m., uz navedenu ozljedu prijeloma zgloba lijeve noge zbog čega je bila na bolovanju od 29. ožujka do 8. rujna 2017.; da je poslodavac tužiteljice potvrdio točnima sve ove podatke u prijavi o nesretnom slučaju koju je potpisala voditeljica Podružnice, Lj. Č. i ovjerila pečatom poslodavca, da je tuženik po toj polici isplatio tužiteljici određeni novčani iznos zbog pretrpljenog invaliditeta,

-da iz inicijalnog nalaza KBC Z., Centra za h. m. od 28. ožujka 2017. proizlazi da se tužiteljica u 15,40 sati obratila radi pružanja liječničke pomoći zbog otoka i bolova u lijevom skočnom zglobu pri čemu je konstatirano da se najvjerojatnije radi o frakturi,

-da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu na jednak način kao i u tužbi opisala, način, mjesto i vrijeme nastanka štetnog događaja te uz to opisala i tijek liječenja, da je svjedokinja K. A.u svom iskazu navela da je tog dana zajedno s tužiteljicom radila na G. M., svaka u svom redu, da je čula da je tužiteljica prilikom obavljanja posla u jednom trenutku povikala, zbog čega je svjedokinja došla do tužiteljice, koja joj je rekla da je "izvrnula" nogu, da je svjedokinja tužiteljici dala tablete protiv bolova nakon čega je tužiteljica odmah otišla u bolnicu R. na hitni medicinski prijam,

-da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu i vještaku neurologu u bitnom proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela lijeve goljenične kosti, da je liječenje tužiteljice provedeno na način da je nosila longetu, hodala uz pomoć štaka, te obavila fizikalnu terapiju, da je liječenje tužiteljice završeno 7. rujna 2017.; da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja mogla doživjeti primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah koji je bio jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana, lakog dva mjeseca, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta oko tri dana, srednjeg 15 dana, te lakog 40 dana, dok da su bolovi povremenog karaktera uključeni u pojačane napore, da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 8% trajno, te da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći u trajanju od 2 sata tijekom 40 dana te 1 sat dan dnevno tijekom 60 dana.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica dokazala da je 28. ožujka 2017. doživjela ozljedu na radu obavljajući poslove svog radnog mjesta na G. g. M. kojom prilikom je, stala nogom u udubljenje odnosno neravninu na tlu, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužiteljice, odnosno prijeloma zgloba lijeve noge. U vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja te okolnost je li tužiteljica svom poslodavcu prijavila nastanak štetnog događaja sud je ocijenio kao nevjerodostojan iskaz saslušanog svjedoka Z. N. M., te je u konačnici zaključio da tuženik kod kojeg je poslodavac tužiteljice osigura odgovornost iz djelatnosti policom osiguranja, odgovara za štetu iz predmetnog štetnog događaja, zaključujući da se radi o ozljedi na radu. Pritom je ocijenio da tuženik, jednako kao i poslodavac tužiteljice odgovara za predmetnu štetu u smislu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR) te odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14 – dalje ZZR), da tuženik za predmetnu štetu odgovara po objektivnom kriteriju te da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu iz predmetnog štetnog događaja.

12. Primjenom odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., - dalje ZOO) tužiteljici je dosudio naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 4.247,13 eur, za naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 464,53 eur, na oba iznosa sa zateznom kamatom od 12. listopada 2017. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, do isplate.

13. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužiteljica podneskom od 7. srpnja 2021. preinačila tužbu (povisila tužbeni zahtjev) zbog stupanja na snagu novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH pri čemu da je tužiteljica po osnovi naknade neimovinske štete tražila iznos od 4.910,74 eur (37.000,00 kn), za naknadu imovinske štete 464,53 eur (3.500,00 kn). Sud je opisanu objektivnu preinaku tužbe iz navedenog podneska dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a. Također je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare s obzirom na učinjenu preinaku tužbe uz obrazloženje da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe 1. veljače 2019.

14.O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te je stoga odlučio kao u točki I izreke pobijane presude i rješenja.

15. Sva opisana činjenična utvrđenja o tome da je tužiteljica 28. ožujka 2017. prilikom obavljanja svojih poslova i radnih zadataka kao radnica Z.h. d.o.o., Podružnica G. g. doživjela ozljedu na radu, da tužiteljica, ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete od tuženika kao osiguratelja njenog poslodavca na temelju police (ugovora o osiguranju broj ........) kojom je poslodavac tužiteljice kao osiguranik i ugovarate osiguranja osigurao kod tuženika svoju odgovornost za štetu od izvanugovorne (javne) odgovornosti i profesionalne odgovornosti, da tuženik stoga odgovara za predmetnu štetu, kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, a ista žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.

16. Odgovarajući na žalbene navode tuženika u kojima ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu, da tužiteljica nije ishodila kod svog poslodavca i popunila obrazac "prijavu o ozljedi na radu", da se stoga ne radi o ozljedi na radu i odgovornosti tuženika za štetu iz predmetnog štetnog događaja, odnosno o promašenoj pasivnoj legitimaciji, treba reći da nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz cjelokupnog dokaznog postupka.

17. Iz stranačkog iskaza tužiteljice, iskaza svjedokinje B. A. jasno proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo 28. ožujka 2017. prilikom obavljanja poslova njezinog radnog mjesta na G. M..

18. Okolnost da u vezi tog događaja poslodavac tužiteljice nije sačinio prijavu o ozljedi na radu ne znači da se ne radi o ozljedi na radu, i o odgovornosti tuženika za štetu. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je poslodavac tužiteljice imao saznanje da je tužiteljica navedenog dana doživjela ozljedu na radu, u vezi čega je tužiteljica nakon obavljenog pregleda u bolnici na R., telefonskim putem obavijestila svog pretpostavljenog, svjedoka Z. N. – M. čiji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao nevjerodostojan jer je i spomenuti svjedok imao saznanje da je tužiteljica toga dana doživjela ozljedu na radu. Nadalje, tužiteljica je 15. rujna 2017. popunila obrazac "prijava nesretnog slučaja" u kojem je izričito navela kada i na koji način je došlo do njezinog ozljeđivanja 28. ožujka 2017., da je sve ove podatke iz prijave poslodavac tužiteljice ovjerio i time potvrdio da su isti točni, a temeljem koje prijave je tužiteljica kod tuženika temeljem police o osiguranju od nesretnog slučaja ishodila naknadu zbog pretrpljene invalidnosti.

19. U opisanim okolnostima poslodavac tužiteljice je očito propustio sačiniti prijavu o ozljedi na radu, jer je isti već 28. ožujka 2017. kada se dogodio štetni događaj imao saznanje o ozljeđivanju tužiteljice.

20. Da je tužiteljica navedenog dana doživjela opisanu ozljedu proizlazi i iz nalaza hitnog prijama B. R. koji je sastavljen toga dana u 15,40 sati, a u kojem se navodi da je tužiteljica pregledana zbog bolova u lijevom skočnom zglobu i da se najvjerojatnije radi o frakturi, koja indikacija je kasnije i potvrđena daljnjom liječničkom obradom.

21. U takvim okolnostima, tuženik, jednako kao i poslodavac tužiteljice odgovara za predmetnu štetu u smislu citiranih odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. st. 1. ZZR-a. Tuženik za ovu štetu odgovara po principu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju jer se radi o ozljedi na radu, a tuženik ničim tijekom postupka nije dokazao da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na neki drugi način, odnosno da postoji suodgovornost tužiteljice u nastanku štetnog događaja.

22. Visina i opseg štete pravilno je utvrđena na temelju medicinske dokumentacije u spisu i provedenog medicinskog vještačenja, te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 4.247,13 eur koja s obzirom na utvrđene kvalifikatorne okolnosti ( dužina i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenje životne aktivnosti od 8% trajno), životnu dob tužiteljice (rođena 1960.) nije previsoka i predstavlja pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje.

23. Isto tako tužiteljici je uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosuđena i naknada imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 464,53 eur s obzirom na dužinu potrebe za tuđom pomoći i njegom i utvrđenu cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kn /3,32 eur.

24. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odlučio o neosnovanosti njegovog prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 7. srpnja 2021. Ovo iz razloga jer je zastara u konkretnom slučaju prekinuta podnošenjem tužbe, 1. veljače 2019., koja je podnesena unutar zakonom propisanog zastarnog roka pri čemu tužiteljica preinačeni tužbeni zahtjev temelji na istim činjenicama kao iz tužbe, a tužba je preinačena jedino zbog okolnosti da su u međuvremenu stupili na snagu novi Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je povišen iznos naknade za neimovinsku štetu, kao i s obzirom na rezultate provedenog medicinskog vještačenja.

25. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete. Tuženik je u pravu kada ističe da zatezna kamata u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete obuhvaćenu podneskom od 7. srpnja 2021. teče od toga dana, pa do isplate. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica tužbom tražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 22.000,00 kn/2.919,90 eur, dok je podneskom od 7. srpnja 2021. tužiteljica po osnovi naknade neimovinske štete zatražila isplatu iznosa od 37.000,00 kn/4.910,74 eur. Zatezna kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete od 2.919,90 eur (prema tužbi) teče od 12. listopada 2017. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, a u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete obuhvaćenu preinakom iz podneska od 7. srpnja 2021. u iznosu od 1.327,23 eur od dana izvršene preinake (7. srpnja 2021.) do isplate, pa je u tom dijelu, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjska presuda djelomično preinačena kao u izreci ove presude te odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete.

26. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđenu naknadu imovinske štete od prvostupanjskog presuđenja 26. srpnja 2023. do isplate, budući da je prvostupanjski sud visinu naknade za tuđu njegu i pomoć utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa je stoga i u tom dijelu pobijana presuda preinačena te odbijen dio zahtjeva tužiteljice u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete od 12. listopada 2017. do 25. srpnja 2023.

27. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a odlučio o naknadi parničnog troška pravilno utvrđujući omjer tužiteljičinog uspjeha u parnici kao i omjer tuženikovog uspjeha u parnici, te sukladno tužiteljičinom konačnom uspjehu u parnici istoj dosudio naknadu parničnog troška u iznosu od 2.414,94 eur za što je u obrazloženju presude naveo pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

28. Pravilno je i zakonito prvostupanjsko rješenje kojim je sud dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 7. srpnja 2021. u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a prema kojoj iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju novi Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su povišeni iznosi naknade za neimovinsku štetu stupili su na snagu nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, pa je tužiteljica sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zbog ove okolnosti dopušteno preinačila tužbu podneskom od 7. srpnja 2021., pa stoga žalbeni navodi tuženika u suprotnom nisu osnovani.

29. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude koja se temelji na odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, te u izreci rješenja koje se temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

30. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak, zbog neznatnog uspjeha sa žalbom i to samo u odnosu na sporedno potraživanje, tijek zatezne kamate. Tužiteljici također nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 21. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić